Izraelski mediji su objavili kako je meta velikog napada na Bejrut u kojem je srušeno minimalno pet zgrada bio Hasan Nasrallah, vođa Hezbolaha. Prema dosadašnjim informacijama Nasrallah nije povrijeđen u napadu.
Ličnost trećeg generalnog sekretara Hezbolaha, Hassana Nasrallaha, i njegov militantni put spajaju se u glavni element privlačnosti koju stranka ima za militante kao i za svoje pristaše. Bez sumnje, Nasrallah je proteklih godina zaslužio mjesto među najvišim vođama arapskog svijeta. Nekoliko zapadnih komentatora već ga je neko vrijeme opisalo kao ‘drugog Che Guevaru‘", napisao je Aurelie Daher u knjizi "Hezbollah: Mobilization and Power", prenosi Klix.
Hassan Nasrallah, jedna od najmoćnijih arapskih šijitskih ličnosti na Bliskom istoku, ostavio je trajan trag na moderni Libanon, arapsko-izraelski sukob i širu regiju. Pod Nasrallahom, čije se prezime prevodi kao "pobjeda kroz Boga", Hezbollah je iz lokalnog oružanog pokreta izrastao u najveću političku stranku u novijoj povijesti Libanona.
Nasrallah je rođen 1960. u siromašnoj šijitskoj obitelji u Sharshabouku, siromašnom području Karantine u istočnom Bejrutu. Zainteresiran za religiju dok je bio mlad, nadahnuo ga je Sayyed Musa Sadr, imam rođen u Iranu libanonskog porijekla, koji je u proljeće 1974. pokrenuo Pokret uskraćenih, poznatiji kao Amal, kako bi osigurao veću moć zapostavljenoj šijitskoj zajednici u Libanonu, i poboljšao uvjete u istočnom i južnom Libanonu.
Građanski rat izbio je u Libanonu u travnju 1975. godini u srpnju je Sadr pokrenuo Libanonske brigade otpora, Amalovo naoružano krilo, kako bi zaštitio južni Libanon od izraelskih upada. Nasrallah se pridružio Amalu. Kako je građanski rat eskalirao, njegova se obitelj preselila iz pretežno kršćanskog istočnog Beiruta u selo svojih predaka Bazourieh u Tiru.
U prosincu 1976. Nasrallah je otišao u Najaf u Iraku kako bi studirao u gradskom vjerskom sjemeništu (hawzah), koje je zagovaralo aktivniju ulogu šijitskih vjerskih učenjaka. Tamo je upoznao libanskog učenjaka Sayyeda Abbasa Mussawija, koji je studirao kod Sayyeda Mohammada Baqer Sadra, rođaka Muse Sadra.
Početkom 1978. godine, irački baathistički napad na šijite prisilio je Nasrallaha i Mussawija da se vrate u Libanon. Mussawi je osnovao vjersko sjemenište u Baalbecku, gdje je Nasrallah nastavio studirati.
Sljedeće godine, Nasrallah i Mussawi, sada dužnosnik Amala, podržali su iranskog imama Ruhollaha Homeinija, čije su pristaše osnovale Islamsku Republiku Iran. U lipnju 1982. Izrael je izvršio invaziju na Libanon nakon pokušaja atentata na Shloma Argova, izraelskog ambasadora u Londonu od strane Organizacije Abu Nidala, skupine koja se odvojila od PLO-a (Palestinske oslobodilačke organizacije).
Izrael je opsjedao Bejrut 10 tjedana prije nego što ga je okupirao u rujnu, namjeravajući istjerati PLO i postaviti prijateljsku marionetsku vladu. U napadu je ubijeno najmanje 20.000 Libanonaca i Palestinaca, uglavnom civila, i više od 370 Izraelaca, većinom vojnika. Kako bi se nosio s posljedicama invazije, libanonski predsjednik Elias Sarkis formirao je ujedinjujući Odbor nacionalnog spasa, uključujući vođu Amala Nabiha Berrija i vođu milicije libanonskih snaga Bashira Gemayela, glavnog kršćanskog saveznika Izraela u Libanonu.
Mussawi, Nasrallah i drugi koji su podržali Homeinija pobjegli su od Amal, optužujući je za izdaju time što su se pridružili odboru; oružani otpor, rekli su, bio je jedini odgovor. Potpomognuti Iranom i Sirijom, prebjezi su osnovali Hezbollah tijekom ljeta 1982. Podržavao je Homeinijevu šijitsku doktrinu velayat-e faqih (poznatu na arapskom kao wilayat al-faqih), tj. da iranski vrhovni vođa ima vjersku, ali i političku vlast nad svim muslimanima, ne samo Irancima.
Godine 1982. Hezbolah je pokrenuo gerilsku kampanju kako bi istjerao Izrael iz Libanona. Rečeno je da je ovo bio uvod u oslobađanje historijske Palestine, koja uključuje državu Izrael.
Osim napada na izraelske trupe i predstraže, Hezbolah je organizirao i samoubilačke bombaške napade, uključujući jedan protiv izraelskog vojnog štaba u južnom gradu Tiru u studenom 1982. u kojem je ubijeno najmanje 75 Izraelaca i više od 20 Palestinaca i Libanonaca, od kojih su mnogi bili zarobljenici.
Godine 1985. Nasrallah je postao šef izvršnog vijeća Hezbolaha i član njegovog vijeća šure. Često je odlazio u Iran kako bi se konzultirao i primao novosti o tekućem iransko-iračkom ratu, što se dogodilo, kako je kasnije rekao, jer je bolje govorio iranski jezik od svojih kolega.
“Govorili su mi: Ti voliš Irance i oni tebe, pa idi u Iran. Sastao bih se s njegovom eminencijom imamom [Homeinijem]. Sjedio bih s njim sat, dva sata ili čak i više", opisao je.
U svojim memoarima, iranski general Hossein Hamedani napisao je kako je Nasrallah nadzirao cjelokupnu politiku, desetljećima kasnije, za osovinu saveznika tijekom građanskog rata u Siriji; a Iran ga je zadužio da ujedini svoje naoružane saveznike u Iraku nakon atentata na iranskog generala Qassema Soleimanija od strane SAD-a u januaru 2020.
U veljači 1992. Mussawi, tada generalni sekretar Hezbolaha, njegova žena i dijete ubijeni su u izraelskom zračnom napadu. Govoreći na sahrani, Nasrallah je rekao: "Nastavit ćemo ovim putem... čak i ako budemo ubijeni, svi mi i naše kuće srušene iznad naših glava, nećemo odustati od izbora Islamskog otpora".
Nasrallah je preuzeo Hezbolah, a pod njegovim vodstvom grupa je nabavila rakete većeg dometa, što joj je omogućilo da gađa više područja u sjevernom Izraelu. Nasrallah je rekao da je islamska republika najbolja za Libanon, ali Hezbolah nikada ne bi predložio ovu opciju u Libanonu osim ako nema potporu većine Libanonaca.
Tijekom ljeta 1992. predložio je kandidate za prve parlamentarne izbore nakon građanskog rata, kada je Hezbolah osvojio 12 mjesta. Od tada sudjeluje na svim parlamentarnim izborima. Od svih naoružanih skupina koje su se suprotstavile Izraelu, Hezbollah je zadao najviše poteškoća izraelskim oružanim snagama. Od osnivanja Hezbolaha 1982. nije bilo godine da nije došlo do razmjene vatre ili raketiranja između dviju strana.
Tijekom sredine 1990-ih, Hezbolah je proširio vojne operacije u izraelskoj okupiranoj zoni, zaglibivši Izrael u gerilski rat. U svibnju 2000. Izrael se jednostrano povukao iz južnog Libanona, prvi put da je okončao okupaciju arapskog teritorija bez sporazuma ili sigurnosnog dogovora. Taj je potez potvrdio Nasrallahov dugogodišnji argument da samo oružani otpor može vratiti arapsku zemlju.
Na parlamentarnim izborima 2018. godine Hezbollah je osvojio više od 340.000 preferencijalnih glasova, najviše za bilo koju stranku u Libanonu od nezavisnosti. U listopadu 2021. Nasrallah je rekao da Hezbollah ima 100.000 vojnika, što ga čini jednom od najmoćnijih nenacionalnih oružanih organizacija u svijetu.
Takvu moć podupire regionalni utjecaj koji je samo povećao ugled Hezbolaha u arapskom svijetu: do danas, to je jedina oružana sila koja je natjerala Izrael na povlačenje iz neke arapske zemlje. Nasrallahova popularnost je u idućim godina porasla, ali su njegovi javni nastupi postali rjeđi, usred straha od atentata od strane Izraela. Većina njegovih govora uživo sada je putem videa s neobjavljene lokacije.