stdClass Object
(
[id] => 1301047
[title] => Crvene linije i nova karta svijeta: Kineska vojska stiže na Kubu, Indija balansira između Rusije i Amerike
[alias] => crvene-linije-i-nova-karta-svijeta-kineska-vojska-stize-na-kubu-indija-balansira-izmedu-rusije-i-amerike
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Postojeći svjetski poredak mijenja se sve brže: ovog tjedna stigla je vijest da Kina otvara vojnu bazu na Kubi, kao odgovor na američko okruživanje Kine svojim i savezničkim vojnim bazama.
Tu vijest objavio je 20. lipnja Wall Street Journal, pozivajući se na neimenovane američke dužnosnike koji imaju pristup obavještajnim izvještajima.
Prema njihovim riječima, baza na Kubi „mogla bi pružiti Kini platformu za potencijalno trajni smještaj vojnika na otoku” i proširiti prikupljanje obavještajnih podataka protiv SAD-a, a WSJ piše da su pregovori Pekinga i Havane o uspostavljanju „vojnog centra za obuku” na sjevernoj obali Kube „u poodmakloj fazi, ali nisu završeni”.
Bijela kuća je odbila potvrditi ove informacije, istaknuvši da je SAD „kontinuirano zabrinut zbog kineskih aktivnosti na Kubi”.
- Peking će nastojati pojačati svoju prisutnost na Kubi, a mi ćemo raditi na tome da ih spriječimo - rekao je za WSJ anonimni dužnosnik Bidenove administracije.
Ovdje valja podsjetiti da su američki mediji ranije ovog mjeseca izvijestio i o postojanju „kineske špijunske baze” na Kubi, što je Bijela kuća najprije opovrgnula, da bi potom priznala kako više kineskih objekata za prikupljanje obavještajnih podataka djeluju na Kubi već neko vrijeme, najkasnije od 2019. godine.
Kuba nije Tajvan
WSJ spekulira da bi otvaranje baze na Kubi mogao biti kineski odgovor na nedavno američko slanje vojnih instruktora na Tajvan, koji obučavaju tamošnju vojsku. Kao argument za tu tezu, WSJ navodi da je udaljenost Tajvana od kineskog kopna otprilike jednaka udaljenosti Kube od američkog kopna.
Analitičari, međutim, ističu da američki list zanemaruje ključnu razliku između Tajvana i Kube: Tajvan je dio kineskog teritorija – što priznaje čak i SAD u sklopu svoje politike „jedne Kine” – a Kuba je neovisna država. Kuba ima stolicu u UN-u, Tajvan nema.
Iz toga proizlazi da Kuba ima (teorijski) pravo sklapati vojne i druge saveze po svojoj neovisnoj volji, što nije slučaj s Tajvanom.
---
---
Naravno, u praksi svjedočimo da se to pravo tumači sukladno volji jačega. Recimo, baš je javno iskazana namjera neovisne Ukrajine da postane članica NATO-a među glavnim razlozima – ako ne i glavni – aktualne ruske agresije na Ukrajinu, koja prijeti nuklearnim Armagedonom. Rusija je, naime, odlučila da Ukrajina ne može konzumirati to pravo, jer time ugrožava sigurnost Rusije, budući da je NATO odavno proglasio Rusiju za glavnog neprijatelja.
S druge strane, jedina usporediva situacija dosad u povijesti odigrala se prije 60 godina upravo na Kubi. Te 1962. i neovisna komunistička Kuba je – baš kao i predratna Ukrajina - poželjela konzumirati svoje pravo sklapanja vojnih i sličnih saveza s drugim zemljama, pa je pristala udomiti sovjetske nuklearne projektile na svom teritoriju. I što se dogodilo?
Putin kao Kennedy
Američka reakcija te 1962. bila je slična ruskim zahtjevima s kraja 2021., uoči agresije na Ukrajinu: tadašnji predsjednik SAD-a John Kennedy u listopadu 1962. zaprijetio je napadom na Kubu i atomskim ratom u slučaju da SSSR ne povuče projektile s otoka, jer se radi o američkom dvorištu. Štoviše, američki brodovi i podmornice s nuklearnim naoružanjem već su bili opkolili Kubu.
Na isti način je ruski predsjednik Vladimir Putin u prosincu 2021. postavio SAD-u i NATO-u niz zahtjeva o prestanku širenja NATO-a na istok, s ultimativnim naglaskom da Ukrajina nikad ne može biti članica tog saveza, jer se radi o ruskom dvorištu.
---
---
Ključna razlika „Kubanske krize” i ukrajinskog rata je u tome što su te 1962. lideri obiju supersila, i Kennedy i sovjetski vođa Nikita Hruščov, bili svjesni posljedica nuklearnog sukoba, te su obojica izašli u susret jedan drugome i učinili međusobne ustupke koji su okončali krizu: Kennedy je pristao povući američke nuklearne rakete iz Turske – koje je SSSR percipirao kao egzistencijalnu prijetnju – a Hruščov je povukao sovjetske rakete s Kube.
Kubanska kriza tako je riješena u 15 dana i svijet je mogao odahnuti na više desetljeća, sve do lani.
Nije Moskva, nego Peking
Danas, međutim, svijet ne može odahnuti jer se u prosincu 2021. i siječnju 2022. godine – kada su trajali ti neuspješni diplomatski pregovori između Rusije i Amerike – lideri današnjih nuklearnih supersila nisu uspjeli dogovoriti. Američki predsjednik Biden i ruski predsjednik Putin nisu tada izašli u susret jedan drugome i nisu učinili međusobne ustupke koji bi okončali krizu: Putin nije htio ublažiti svoje zahtjeve, a Biden ih je odbio uvažiti.
Kako znamo, Rusija je u veljači 2022. reagirala vojnim napadom na Ukrajinu i svijet je otada u armagedonskom grču. Onom istom koji su Kennedy i Hruščov 1962. uspjeli izbjeći.
---
Godine 1962. su lideri obiju supersila, i Kennedy i sovjetski vođa Nikita Hruščov, bili svjesni posljedica nuklearnog sukoba, te su obojica izašli u susret jedan drugome i učinili međusobne ustupke koji su okončali krizu.
Ann Ronan Picture Library/Photo12 Via Afp
---
Šezdeset godina kasnije situacija s Kubom je tek donekle drukčija, utoliko što u Havanu danas ne pristižu vojnici Crvene armije iz Moskve, nego vojnici Crvene armije iz Pekinga. To je i odraz novog geopolitičkog realiteta, u kojem glavni rival Americi više nije SSSR – odnosno Rusija – nego Kina.
Upravo zato se s velikom pozornošću iščekivao ovotjedni posjet američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena Kini, prvi posjet tako visokog američkog dužnosnika Pekingu od 2018. godine. Kako je sâm istaknuo uoči putovanja, Blinken se zaputio u Peking kako bi „zaustavio silaznu spiralu u odnosima” između Amerike i Kine.
No pokazalo se da je bio sabotiran od vlastitog šefa. Od predsjednika Bidena.
Mrtvi telefoni
Američki državni tajnik u Pekingu je u nedjelju i ponedjeljak uložio veliki trud da deeskalira napetosti u odnosima dviju supersila, što se, među ostalim, vidjelo i po njegovom iznesenom stavu da Amerika ne bi priznala eventualnu neovisnost Tajvana.
- Sjedinjene Države stoje uz obaveze koje je preuzeo predsjednik Biden. Naime, Sjedinjene Države ne traže novi Hladni rat, ne traže promjenu kineskog sustava, naši savezi nisu usmjereni protiv Kine, ne podržavamo neovisnost Tajvana i ne tražimo sukob s Kinom - rekao je Blinken u Pekingu, kako ga je citirala kineska televizija CCT.
---
---
Takvim istupom državni tajnik SAD-a očito je želio udobrovoljiti kineske domaćine, ali su konačni rezultati posjeta bili mršaviji od njegovih očekivanja. Što ne znači da ih nije bilo.
Konkretno, glavni Blinkenov zahtjev bio je da Kina pristane na ponovnu uspostavu direktne komunikacije između američke i kineske vojske, kako bi se izbjegli neželjeni incidenti u Južnom kineskom moru i općenito na Pacifiku.
Međutim, Kina je glatko odbila taj zahtjev, s obrazloženjem da je za takvu opasnu situaciju odgovoran isključivo SAD, odnosno da opasnost od mogućih incidenata nastaje upravo zbog američkog stalnog približavanja Kini, te da u takvim okolnostima direktna vojna komunikacija nije adekvatna, jer bi to značilo da Kina pristaje na „normalizaciju” takvog odnosa.
- Peking u biti misli da je SAD kriv i osim ako američka strana ne pokaže ‘iskrenost‘ i ne odustane od svog neprijateljskog pristupa Kini, nema se o čemu puno razgovarati. Dakle, samu činjenicu da se posjet održava Peking već vidi kao ustupak koji je napravio SAD-u – rekao je za američki Newsweek profesor Steve Tsang, direktor Kineskog instituta na Školi za orijentalne i afričke studije u Londonu.
Nema crvenog tepiha
Zapravo je sve bilo jasno već u prvoj sekundi Blinkenova posjeta Kini, dok se stepenicama spuštao iz aviona na pistu aerodroma u Pekingu. Ne samo što ga je umjesto kolege po rangu, kineskog ministra vanjskih poslova Qin Ganga, na pisti dočekao nižerangirani direktor Odjela za Sjevernu Ameriku i Oceaniju kineskog MVP-a Yang Tao, nego je izostao i standardni crveni tepih.
Umjesto tepiha, na pisti u Pekingu bila je nacrtana crvena linija, koju Blinken nije mogao izbjeći, pa ju je nagazio i prešao već nakon par koraka. Poruka te suptilne istočnjačke geste bila je odveć jasna: „Gospodo, prešli ste sve naše crvene linije i vašeg državnog tajnika primamo samo iz pristojnosti. Ali nikakav dogovor neće biti moguć dok se ne vratite iza crvene linije.”
---
Blinken je morao u Pekingu podnijeti odbijanje svoga glavnog zahtjeva, ali je zauzvrat, kao „utješnu nagradu”, dobio nenajavljeni susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, koji je potrajao 35 minuta.
Leah Millis/Afp
---
Naravno da Amerika takav diskurs teško prihvaća, jer nije navikla da netko s njom razgovara na taj način, s pozicije jednakosti. Tako je i Blinken morao u Pekingu podnijeti odbijanje svoga glavnog zahtjeva, ali je zauzvrat, kao „utješnu nagradu”, dobio nenajavljeni susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, koji je potrajao 35 minuta.
Stoga Blinkenove impresije nakon posjeta nisu bile negativno intonirane. Iako je priznao da između dviju zemalja u nekim pitanjima i dalje ostaju „duboke razlike”, državni tajnik SAD-a je svoje razgovore u Pekingu s Xijem i drugim kineskim funkcionarima ocijenio kao „veoma iskrene, veoma detaljne” i „konstruktivne”, ukazujući na mogućnost suradnje na ključnim globalnim izazovima, od rata u Ukrajini do klimatskih promjena.
I kineski predsjednik Xi također je razgovore ocijenio u pozitivnom tonu, istaknuvši da su dvije strane „postigle napredak u određenim pitanjima”.
Biden: Xi je ‘dikator‘
Činilo se tada da je u Pekingu ipak uspostavljeno nekakvo minimalno povjerenje između dviju supersila, koje bi moglo dovesti do smanjenja napetosti i popravljanja odnosa. Čak je i Biden u ponedjeljak izjavio da je Blinken u Pekingu „odradio izvrstan posao” i da su američko-kineski odnosi „na dobrom putu”.
- Postignut je napredak – rekao je predsjednik SAD-a u ponedjeljak.
---
- Kina izražava svoje snažno nezadovoljstvo, a Bidenovi komentari ozbiljno su prekršili činjenice, diplomatski protokol i kinesko političko dostojanstvo. Ovo je otvorena politička provokacija - rekla je Mao na konferenciji za novinare.
Saul Loeb/Afp
---
Ali već u utorak Biden je kineskog predsjednika nazvao „dikatorom”, opisujući kako je Xiju bilo neugodno kada je u veljači američka vojska oborila kineski špijunski balon koji je letio iznad SAD-a (Kina tvrdi da se radilo o „znanstvenom balonu koji je skrenuo s kursa”).
- Razlog zašto se Xi Jinping jako uzrujao kad sam srušio taj balon s dva vagona špijunske opreme je taj što on nije znao da je balon tamo. To je velika sramota za diktatore. Kad ne znaju što se dogodilo. Balon nije trebao tamo završiti. Skrenuo je s kursa - izjavio je Biden u Kaliforniji.
Ovdje valja reći da su upravo nakon tog incidenta s balonom odnosi između Washingtona i Pekinga dodatno zahladili. Štoviše, Blinkenov posjet Kini trebao se dogoditi već tada, u veljači, ali je baš zbog tog incidenta Blinken odgodio posjet samo dan prije planiranog polaska za Peking. A Kina je odmah prekinula sve komunikacije s Amerikom, uključujući i one na razini vojnog vrha dviju država i ministarstava obrane.
Blinken džaba krečio
Upravo zato Biden je sada poslao Blinkena u Kinu, da pokuša izgladiti situaciju, uspostaviti pokidane veze i popraviti odnose. I uza sav Blinkenov trud, Bidenova izjava o kineskom „diktatoru” potkopala je sve efekte njegova posjeta, što se vidjelo i po oštroj reakciji Pekinga: glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning poručila je da su Bidenove izjave „ekstremno apsurdne i neodgovorne”.
- Kina izražava svoje snažno nezadovoljstvo, a Bidenovi komentari ozbiljno su prekršili činjenice, diplomatski protokol i kinesko političko dostojanstvo. Ovo je otvorena politička provokacija - rekla je Mao na konferenciji za novinare.
---
---
Istog dana američki mediji su objavili da Kina planira graditi vojnu bazu na Kubi. U samo par sati raspršio se sav mirotvorni potencijal Blinkenove posjete Pekingu. Svo mlijeko deeskalacije što ga je Blinken teškom mukom pomuzao u nedjelju i ponedjeljak, Biden je u utorak prolio doslovno jednom rječju.
Doista je teško racionalno objasniti ovakav salto-mortale američkog predsjednika, pa možda nisu u krivu oni analitičari koji ga tumače u ključu kompleksne američke unutarnjopolitičke situacije i nadolazećih predsjedničkih izbora iduće godine.
Prema ovom narativu, naime, republikanci su spremali žestoke napade na Bidena zbog njegove prevelike fokusiranosti na Ukrajinu i Rusiju, umjesto na Kinu, optužujući ga da je popustljiv prema Pekingu zbog svojih i obiteljskih (sinovljevih) poslovnih veza s tamošnjim komunističkim režimom.
Ovim namjernim vrijeđanjem kineskog predsjednika Biden je amortizirao te napade, računajući da i Xiju više odgovara politika demokrata nego republikanaca, pa da će razumjeti zašto ga mora javno uvrijediti. A sve je, navodno, dan ranije aranžirao Blinken u Pekingu.
Ništa bez Indije
Kako bilo, na novoj karti svijeta odnosi Kine i Amerike ostaju i dalje napeti. No ta se karta teško može iskrojiti bez Indije, čiji se premijer Narendra Modi upravo nalazi u višednevnom posjetu Americi, iz čega je dio komentatora na Zapadu već počeo stvarati zaključke da dosad neutralna Indija zabija „nož u leđa” Rusiji (i Kini) i okreće se prema SAD-u.
Međutim, zajednička izjava o ukrajinskom ratu koju su Biden i Modi objavili nakon razgovora u četvrtak odaje da Indija ipak ostaje neutralna, odnosno da je izabrala balansiranje između Istoka i Zapada. U izjavi se, naime, izražava „duboka zabrinutost” zbog sukoba u Ukrajini, ali se uopće ne spominje Rusija. Umjesto toga, dvojica čelnika „potvrđuju da se međunarodni poredak temeljen na pravilima mora poštivati”.
---
Jasno je da su Amerikanci željeli da se u zajedničkoj izjavi izrazi osuda Rusije kao agresora, ali Modi je to odbio, ne želeći kvariti dobre odnose s Moskvom.
Andrew Caballero-reynolds/Afp
---
Jasno je da su Amerikanci željeli da se u zajedničkoj izjavi izrazi osuda Rusije kao agresora, ali Modi je to odbio, ne želeći kvariti dobre odnose s Moskvom. Uostalom, Indija je – uz Rusiju i Kinu – najvažnija članica grupacije BRICS, koja se smatra ključnom organizacijom Globalnog juga i glavnim rivalom Pax Americane.
Istodobno je Indija članica i neformalnog zapadnog saveza QUAD, koji uključuje SAD, Japan i Australiju. Takva dvojna pozicija logični je nastavak trajne indijske politike nesvrstanosti – podsjetimo da je upravo Indija, uz Jugoslaviju i Egipat, bila osnivačica Pokreta nesvrstanih – zasnovane i na svijesti da je Indija prevelika i prevažna zemlja da bi je itko mogao ucjenjivati i tjerati da se opredijeli.
Stoga na novoj karti svijeta Indija ima svoje posebno mjesto. Ona bi u budućnosti mogla biti balans između onih koji vojnim bazama okružuju Kinu (i Rusiju) i onih koji sada uzvraćaju udarac prvom vojnom bazom u Latinskoj Americi.
Godine 1962. su lideri obiju supersila, i Kennedy i sovjetski vo\u0111a Nikita Hru\u0161\u010dov<\/strong>, bili svjesni posljedica nuklearnog sukoba, te su obojica iza\u0161li u susret jedan drugome i u\u010dinili me\u0111usobne ustupke koji su okon\u010dali krizu.<\/p>","
Blinken je morao u Pekingu podnijeti odbijanje svoga glavnog zahtjeva, ali je zauzvrat, kao \u201eutje\u0161nu nagradu\u201d, dobio nenajavljeni susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom<\/strong>, koji je potrajao 35 minuta.<\/p>","
- Kina izra\u017eava svoje sna\u017eno nezadovoljstvo, a Bidenovi komentari ozbiljno su prekr\u0161ili \u010dinjenice, diplomatski protokol i kinesko politi\u010dko dostojanstvo. Ovo je otvorena politi\u010dka provokacija - rekla je Mao na konferenciji za novinare.<\/p>","
Godine 1962. su lideri obiju supersila, i Kennedy i sovjetski vođa Nikita Hruščov, bili svjesni posljedica nuklearnog sukoba, te su obojica izašli u susret jedan drugome i učinili međusobne ustupke koji su okončali krizu.
Blinken je morao u Pekingu podnijeti odbijanje svoga glavnog zahtjeva, ali je zauzvrat, kao „utješnu nagradu”, dobio nenajavljeni susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, koji je potrajao 35 minuta.
- Kina izražava svoje snažno nezadovoljstvo, a Bidenovi komentari ozbiljno su prekršili činjenice, diplomatski protokol i kinesko političko dostojanstvo. Ovo je otvorena politička provokacija - rekla je Mao na konferenciji za novinare.
Jasno je da su Amerikanci željeli da se u zajedničkoj izjavi izrazi osuda Rusije kao agresora, ali Modi je to odbio, ne želeći kvariti dobre odnose s Moskvom.
Postojeći svjetski poredak mijenja se sve brže: ovog tjedna stigla je vijest da Kina otvara vojnu bazu na Kubi, kao odgovor na američko okruživanje Kine svojim i savezničkim vojnim bazama.
Tu vijest objavio je 20. lipnja Wall Street Journal, pozivajući se na neimenovane američke dužnosnike koji imaju pristup obavještajnim izvještajima.
Prema njihovim riječima, baza na Kubi „mogla bi pružiti Kini platformu za potencijalno trajni smještaj vojnika na otoku” i proširiti prikupljanje obavještajnih podataka protiv SAD-a, a WSJ piše da su pregovori Pekinga i Havane o uspostavljanju „vojnog centra za obuku” na sjevernoj obali Kube „u poodmakloj fazi, ali nisu završeni”.
Bijela kuća je odbila potvrditi ove informacije, istaknuvši da je SAD „kontinuirano zabrinut zbog kineskih aktivnosti na Kubi”.
- Peking će nastojati pojačati svoju prisutnost na Kubi, a mi ćemo raditi na tome da ih spriječimo - rekao je za WSJ anonimni dužnosnik Bidenove administracije.
Ovdje valja podsjetiti da su američki mediji ranije ovog mjeseca izvijestio i o postojanju „kineske špijunske baze” na Kubi, što je Bijela kuća najprije opovrgnula, da bi potom priznala kako više kineskih objekata za prikupljanje obavještajnih podataka djeluju na Kubi već neko vrijeme, najkasnije od 2019. godine.
Kuba nije Tajvan
WSJ spekulira da bi otvaranje baze na Kubi mogao biti kineski odgovor na nedavno američko slanje vojnih instruktora na Tajvan, koji obučavaju tamošnju vojsku. Kao argument za tu tezu, WSJ navodi da je udaljenost Tajvana od kineskog kopna otprilike jednaka udaljenosti Kube od američkog kopna.
Analitičari, međutim, ističu da američki list zanemaruje ključnu razliku između Tajvana i Kube: Tajvan je dio kineskog teritorija – što priznaje čak i SAD u sklopu svoje politike „jedne Kine” – a Kuba je neovisna država. Kuba ima stolicu u UN-u, Tajvan nema.
Iz toga proizlazi da Kuba ima (teorijski) pravo sklapati vojne i druge saveze po svojoj neovisnoj volji, što nije slučaj s Tajvanom.
---
---
Naravno, u praksi svjedočimo da se to pravo tumači sukladno volji jačega. Recimo, baš je javno iskazana namjera neovisne Ukrajine da postane članica NATO-a među glavnim razlozima – ako ne i glavni – aktualne ruske agresije na Ukrajinu, koja prijeti nuklearnim Armagedonom. Rusija je, naime, odlučila da Ukrajina ne može konzumirati to pravo, jer time ugrožava sigurnost Rusije, budući da je NATO odavno proglasio Rusiju za glavnog neprijatelja.
S druge strane, jedina usporediva situacija dosad u povijesti odigrala se prije 60 godina upravo na Kubi. Te 1962. i neovisna komunistička Kuba je – baš kao i predratna Ukrajina - poželjela konzumirati svoje pravo sklapanja vojnih i sličnih saveza s drugim zemljama, pa je pristala udomiti sovjetske nuklearne projektile na svom teritoriju. I što se dogodilo?
Putin kao Kennedy
Američka reakcija te 1962. bila je slična ruskim zahtjevima s kraja 2021., uoči agresije na Ukrajinu: tadašnji predsjednik SAD-a John Kennedy u listopadu 1962. zaprijetio je napadom na Kubu i atomskim ratom u slučaju da SSSR ne povuče projektile s otoka, jer se radi o američkom dvorištu. Štoviše, američki brodovi i podmornice s nuklearnim naoružanjem već su bili opkolili Kubu.
Na isti način je ruski predsjednik Vladimir Putin u prosincu 2021. postavio SAD-u i NATO-u niz zahtjeva o prestanku širenja NATO-a na istok, s ultimativnim naglaskom da Ukrajina nikad ne može biti članica tog saveza, jer se radi o ruskom dvorištu.
---
---
Ključna razlika „Kubanske krize” i ukrajinskog rata je u tome što su te 1962. lideri obiju supersila, i Kennedy i sovjetski vođa Nikita Hruščov, bili svjesni posljedica nuklearnog sukoba, te su obojica izašli u susret jedan drugome i učinili međusobne ustupke koji su okončali krizu: Kennedy je pristao povući američke nuklearne rakete iz Turske – koje je SSSR percipirao kao egzistencijalnu prijetnju – a Hruščov je povukao sovjetske rakete s Kube.
Kubanska kriza tako je riješena u 15 dana i svijet je mogao odahnuti na više desetljeća, sve do lani.
Nije Moskva, nego Peking
Danas, međutim, svijet ne može odahnuti jer se u prosincu 2021. i siječnju 2022. godine – kada su trajali ti neuspješni diplomatski pregovori između Rusije i Amerike – lideri današnjih nuklearnih supersila nisu uspjeli dogovoriti. Američki predsjednik Biden i ruski predsjednik Putin nisu tada izašli u susret jedan drugome i nisu učinili međusobne ustupke koji bi okončali krizu: Putin nije htio ublažiti svoje zahtjeve, a Biden ih je odbio uvažiti.
Kako znamo, Rusija je u veljači 2022. reagirala vojnim napadom na Ukrajinu i svijet je otada u armagedonskom grču. Onom istom koji su Kennedy i Hruščov 1962. uspjeli izbjeći.
---
Godine 1962. su lideri obiju supersila, i Kennedy i sovjetski vođa Nikita Hruščov, bili svjesni posljedica nuklearnog sukoba, te su obojica izašli u susret jedan drugome i učinili međusobne ustupke koji su okončali krizu.
Ann Ronan Picture Library/Photo12 Via Afp
---
Šezdeset godina kasnije situacija s Kubom je tek donekle drukčija, utoliko što u Havanu danas ne pristižu vojnici Crvene armije iz Moskve, nego vojnici Crvene armije iz Pekinga. To je i odraz novog geopolitičkog realiteta, u kojem glavni rival Americi više nije SSSR – odnosno Rusija – nego Kina.
Upravo zato se s velikom pozornošću iščekivao ovotjedni posjet američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena Kini, prvi posjet tako visokog američkog dužnosnika Pekingu od 2018. godine. Kako je sâm istaknuo uoči putovanja, Blinken se zaputio u Peking kako bi „zaustavio silaznu spiralu u odnosima” između Amerike i Kine.
No pokazalo se da je bio sabotiran od vlastitog šefa. Od predsjednika Bidena.
Mrtvi telefoni
Američki državni tajnik u Pekingu je u nedjelju i ponedjeljak uložio veliki trud da deeskalira napetosti u odnosima dviju supersila, što se, među ostalim, vidjelo i po njegovom iznesenom stavu da Amerika ne bi priznala eventualnu neovisnost Tajvana.
- Sjedinjene Države stoje uz obaveze koje je preuzeo predsjednik Biden. Naime, Sjedinjene Države ne traže novi Hladni rat, ne traže promjenu kineskog sustava, naši savezi nisu usmjereni protiv Kine, ne podržavamo neovisnost Tajvana i ne tražimo sukob s Kinom - rekao je Blinken u Pekingu, kako ga je citirala kineska televizija CCT.
---
---
Takvim istupom državni tajnik SAD-a očito je želio udobrovoljiti kineske domaćine, ali su konačni rezultati posjeta bili mršaviji od njegovih očekivanja. Što ne znači da ih nije bilo.
Konkretno, glavni Blinkenov zahtjev bio je da Kina pristane na ponovnu uspostavu direktne komunikacije između američke i kineske vojske, kako bi se izbjegli neželjeni incidenti u Južnom kineskom moru i općenito na Pacifiku.
Međutim, Kina je glatko odbila taj zahtjev, s obrazloženjem da je za takvu opasnu situaciju odgovoran isključivo SAD, odnosno da opasnost od mogućih incidenata nastaje upravo zbog američkog stalnog približavanja Kini, te da u takvim okolnostima direktna vojna komunikacija nije adekvatna, jer bi to značilo da Kina pristaje na „normalizaciju” takvog odnosa.
- Peking u biti misli da je SAD kriv i osim ako američka strana ne pokaže ‘iskrenost‘ i ne odustane od svog neprijateljskog pristupa Kini, nema se o čemu puno razgovarati. Dakle, samu činjenicu da se posjet održava Peking već vidi kao ustupak koji je napravio SAD-u – rekao je za američki Newsweek profesor Steve Tsang, direktor Kineskog instituta na Školi za orijentalne i afričke studije u Londonu.
Nema crvenog tepiha
Zapravo je sve bilo jasno već u prvoj sekundi Blinkenova posjeta Kini, dok se stepenicama spuštao iz aviona na pistu aerodroma u Pekingu. Ne samo što ga je umjesto kolege po rangu, kineskog ministra vanjskih poslova Qin Ganga, na pisti dočekao nižerangirani direktor Odjela za Sjevernu Ameriku i Oceaniju kineskog MVP-a Yang Tao, nego je izostao i standardni crveni tepih.
Umjesto tepiha, na pisti u Pekingu bila je nacrtana crvena linija, koju Blinken nije mogao izbjeći, pa ju je nagazio i prešao već nakon par koraka. Poruka te suptilne istočnjačke geste bila je odveć jasna: „Gospodo, prešli ste sve naše crvene linije i vašeg državnog tajnika primamo samo iz pristojnosti. Ali nikakav dogovor neće biti moguć dok se ne vratite iza crvene linije.”
---
Blinken je morao u Pekingu podnijeti odbijanje svoga glavnog zahtjeva, ali je zauzvrat, kao „utješnu nagradu”, dobio nenajavljeni susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, koji je potrajao 35 minuta.
Leah Millis/Afp
---
Naravno da Amerika takav diskurs teško prihvaća, jer nije navikla da netko s njom razgovara na taj način, s pozicije jednakosti. Tako je i Blinken morao u Pekingu podnijeti odbijanje svoga glavnog zahtjeva, ali je zauzvrat, kao „utješnu nagradu”, dobio nenajavljeni susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, koji je potrajao 35 minuta.
Stoga Blinkenove impresije nakon posjeta nisu bile negativno intonirane. Iako je priznao da između dviju zemalja u nekim pitanjima i dalje ostaju „duboke razlike”, državni tajnik SAD-a je svoje razgovore u Pekingu s Xijem i drugim kineskim funkcionarima ocijenio kao „veoma iskrene, veoma detaljne” i „konstruktivne”, ukazujući na mogućnost suradnje na ključnim globalnim izazovima, od rata u Ukrajini do klimatskih promjena.
I kineski predsjednik Xi također je razgovore ocijenio u pozitivnom tonu, istaknuvši da su dvije strane „postigle napredak u određenim pitanjima”.
Biden: Xi je ‘dikator‘
Činilo se tada da je u Pekingu ipak uspostavljeno nekakvo minimalno povjerenje između dviju supersila, koje bi moglo dovesti do smanjenja napetosti i popravljanja odnosa. Čak je i Biden u ponedjeljak izjavio da je Blinken u Pekingu „odradio izvrstan posao” i da su američko-kineski odnosi „na dobrom putu”.
- Postignut je napredak – rekao je predsjednik SAD-a u ponedjeljak.
---
- Kina izražava svoje snažno nezadovoljstvo, a Bidenovi komentari ozbiljno su prekršili činjenice, diplomatski protokol i kinesko političko dostojanstvo. Ovo je otvorena politička provokacija - rekla je Mao na konferenciji za novinare.
Saul Loeb/Afp
---
Ali već u utorak Biden je kineskog predsjednika nazvao „dikatorom”, opisujući kako je Xiju bilo neugodno kada je u veljači američka vojska oborila kineski špijunski balon koji je letio iznad SAD-a (Kina tvrdi da se radilo o „znanstvenom balonu koji je skrenuo s kursa”).
- Razlog zašto se Xi Jinping jako uzrujao kad sam srušio taj balon s dva vagona špijunske opreme je taj što on nije znao da je balon tamo. To je velika sramota za diktatore. Kad ne znaju što se dogodilo. Balon nije trebao tamo završiti. Skrenuo je s kursa - izjavio je Biden u Kaliforniji.
Ovdje valja reći da su upravo nakon tog incidenta s balonom odnosi između Washingtona i Pekinga dodatno zahladili. Štoviše, Blinkenov posjet Kini trebao se dogoditi već tada, u veljači, ali je baš zbog tog incidenta Blinken odgodio posjet samo dan prije planiranog polaska za Peking. A Kina je odmah prekinula sve komunikacije s Amerikom, uključujući i one na razini vojnog vrha dviju država i ministarstava obrane.
Blinken džaba krečio
Upravo zato Biden je sada poslao Blinkena u Kinu, da pokuša izgladiti situaciju, uspostaviti pokidane veze i popraviti odnose. I uza sav Blinkenov trud, Bidenova izjava o kineskom „diktatoru” potkopala je sve efekte njegova posjeta, što se vidjelo i po oštroj reakciji Pekinga: glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning poručila je da su Bidenove izjave „ekstremno apsurdne i neodgovorne”.
- Kina izražava svoje snažno nezadovoljstvo, a Bidenovi komentari ozbiljno su prekršili činjenice, diplomatski protokol i kinesko političko dostojanstvo. Ovo je otvorena politička provokacija - rekla je Mao na konferenciji za novinare.
---
---
Istog dana američki mediji su objavili da Kina planira graditi vojnu bazu na Kubi. U samo par sati raspršio se sav mirotvorni potencijal Blinkenove posjete Pekingu. Svo mlijeko deeskalacije što ga je Blinken teškom mukom pomuzao u nedjelju i ponedjeljak, Biden je u utorak prolio doslovno jednom rječju.
Doista je teško racionalno objasniti ovakav salto-mortale američkog predsjednika, pa možda nisu u krivu oni analitičari koji ga tumače u ključu kompleksne američke unutarnjopolitičke situacije i nadolazećih predsjedničkih izbora iduće godine.
Prema ovom narativu, naime, republikanci su spremali žestoke napade na Bidena zbog njegove prevelike fokusiranosti na Ukrajinu i Rusiju, umjesto na Kinu, optužujući ga da je popustljiv prema Pekingu zbog svojih i obiteljskih (sinovljevih) poslovnih veza s tamošnjim komunističkim režimom.
Ovim namjernim vrijeđanjem kineskog predsjednika Biden je amortizirao te napade, računajući da i Xiju više odgovara politika demokrata nego republikanaca, pa da će razumjeti zašto ga mora javno uvrijediti. A sve je, navodno, dan ranije aranžirao Blinken u Pekingu.
Ništa bez Indije
Kako bilo, na novoj karti svijeta odnosi Kine i Amerike ostaju i dalje napeti. No ta se karta teško može iskrojiti bez Indije, čiji se premijer Narendra Modi upravo nalazi u višednevnom posjetu Americi, iz čega je dio komentatora na Zapadu već počeo stvarati zaključke da dosad neutralna Indija zabija „nož u leđa” Rusiji (i Kini) i okreće se prema SAD-u.
Međutim, zajednička izjava o ukrajinskom ratu koju su Biden i Modi objavili nakon razgovora u četvrtak odaje da Indija ipak ostaje neutralna, odnosno da je izabrala balansiranje između Istoka i Zapada. U izjavi se, naime, izražava „duboka zabrinutost” zbog sukoba u Ukrajini, ali se uopće ne spominje Rusija. Umjesto toga, dvojica čelnika „potvrđuju da se međunarodni poredak temeljen na pravilima mora poštivati”.
---
Jasno je da su Amerikanci željeli da se u zajedničkoj izjavi izrazi osuda Rusije kao agresora, ali Modi je to odbio, ne želeći kvariti dobre odnose s Moskvom.
Andrew Caballero-reynolds/Afp
---
Jasno je da su Amerikanci željeli da se u zajedničkoj izjavi izrazi osuda Rusije kao agresora, ali Modi je to odbio, ne želeći kvariti dobre odnose s Moskvom. Uostalom, Indija je – uz Rusiju i Kinu – najvažnija članica grupacije BRICS, koja se smatra ključnom organizacijom Globalnog juga i glavnim rivalom Pax Americane.
Istodobno je Indija članica i neformalnog zapadnog saveza QUAD, koji uključuje SAD, Japan i Australiju. Takva dvojna pozicija logični je nastavak trajne indijske politike nesvrstanosti – podsjetimo da je upravo Indija, uz Jugoslaviju i Egipat, bila osnivačica Pokreta nesvrstanih – zasnovane i na svijesti da je Indija prevelika i prevažna zemlja da bi je itko mogao ucjenjivati i tjerati da se opredijeli.
Stoga na novoj karti svijeta Indija ima svoje posebno mjesto. Ona bi u budućnosti mogla biti balans između onih koji vojnim bazama okružuju Kinu (i Rusiju) i onih koji sada uzvraćaju udarac prvom vojnom bazom u Latinskoj Americi.
Godine 1962. su lideri obiju supersila, i Kennedy i sovjetski vođa Nikita Hruščov, bili svjesni posljedica nuklearnog sukoba, te su obojica izašli u susret jedan drugome i učinili međusobne ustupke koji su okončali krizu.
Blinken je morao u Pekingu podnijeti odbijanje svoga glavnog zahtjeva, ali je zauzvrat, kao „utješnu nagradu”, dobio nenajavljeni susret s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, koji je potrajao 35 minuta.
- Kina izražava svoje snažno nezadovoljstvo, a Bidenovi komentari ozbiljno su prekršili činjenice, diplomatski protokol i kinesko političko dostojanstvo. Ovo je otvorena politička provokacija - rekla je Mao na konferenciji za novinare.
Jasno je da su Amerikanci željeli da se u zajedničkoj izjavi izrazi osuda Rusije kao agresora, ali Modi je to odbio, ne želeći kvariti dobre odnose s Moskvom.
Postojeći svjetski poredak mijenja se sve brže: ovog tjedna stigla je vijest da Kina otvara vojnu bazu na Kubi, kao odgovor na američko okruživanje Kine svojim i savezničkim vojnim bazama.
Tu vijest objavio je 20. lipnja Wall Street Journal, pozivajući se na neimenovane američke dužnosnike koji imaju pristup obavještajnim izvještajima.
Prema njihovim riječima, baza na Kubi „mogla bi pružiti Kini platformu za potencijalno trajni smještaj vojnika na otoku” i proširiti prikupljanje obavještajnih podataka protiv SAD-a, a WSJ piše da su pregovori Pekinga i Havane o uspostavljanju „vojnog centra za obuku” na sjevernoj obali Kube „u poodmakloj fazi, ali nisu završeni”.
Bijela kuća je odbila potvrditi ove informacije, istaknuvši da je SAD „kontinuirano zabrinut...
