Joj, voljene zemlje Bosne i u njoj trista čuda! Sad ćete čuti, uz mezu i rakiju...
Sarajevski akademski kipar Stjepo Gavrić, rođeni Tuzlak i odnedavni umirovljenik, do nekidan srednjoškolski profesor kiparstva s 36 godina staža, morao je pobjeći par dana na more, sestri u Neum, samo da udahne, da dođe malo do života od svega što je brončani Tvrtko, prvi bosanski kralj, izazvao u javnosti u nekoliko zemalja.
S profesorom razgovaramo u njegovu ateljeu na Pofalićima. Sarajevo pulsira pod nama, ko u onom filmu, kad jedan Švabo govori drugom: "Vidite li ovaj grad, to je Valter!"
- Brzo to prođe, tolike generacije đaka, i odjednom si ti star. A još jučer si bio mlad, najmlađi profesor u školi...
Je li imalo popustilo to s Tvrtkom, čitav cirkus?
- Jest malo, a onih prvih dana...