Sjećate li se kako je branio Hrvate u BiH?
Iako je u prvim mjesecima rata u Ukrajini snishodljivo parafrazirao onu poznatu Mačekovu "Kad se veliki tuku, mali idu pod stol", uz dodatak da mali ne trebaju ići pod stol jer se ispod njega ništa ne vidi, već se trebaju odmaknuti od njega – u vrijeme kad se NATO zbog aktualne geopolitičke krize naumio hitno proširiti naš je predsjednik podršku proširenju uvjetovao - promjenom izbornog zakona u BiH! Ni manje ni više.
Daleko od toga da se o statusu Hrvata u BiH nema što pričati; to je tema itekako važna i za stabilnost susjedstva, pa onda i čitave regije u bliskoj budućnosti, ali iznijeti takav zahtjev ucjenjivačkim tonom na stol "velikim igračima" baš u trenutku kad "preko reda" žele primiti dvije nove članice u NATO, što je događaj bez presedana u novijoj povijesti, bilo je poprilično netaktično. Da ne kažemo neku drugu riječ... Možete misliti kako su Šveđani i Finci u tom trenutku gledali na tu "metodu" pregovaranja. A ni Hrvati u BiH od nje nisu imali konkretne koristi.
Kao što je poznato, Zoran Milanović je u međuvremenu reterirao, u neposrednim susretima s čelnim ljudima u NATO-u nije više tako rezolutno i nepomirljivo istupao, zbog čega se, kako saznajemo iz diplomatskih krugova, i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u neformalnim kontaktima sa sugovornicima iz Hrvatske znao zapitati: "Što se to događa s hrvatskim predsjednikom?".
Podsjetimo, bivši norveški premijer je inače ljevičar, dolazi iz Norveške stranke rada, i Milanovića dobro pamti kao nekadašnjeg socijaldemokrata i predsjednika SDP-a pa mu je "otklon" u njegovu ponašanju usred globalne krize izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu, koji bi bio karakterističniji za nekog desničara jer je zapravo išao u prilog Moskvi, utoliko bio čudniji i neshatljiviji.
Da, pohvalno je zalagati se za prava Hrvata u BiH, ali ima nešto i u tajmingu. Milanovićev je u očima čelnih ljudi NATO-a i zapadnih zemalja koje podržavaju Ukrajinu izgledao otprilike kao loš izgovor da se "zakoči" žurno proširenje na Švedsku i Finsku, što je naš predsjednik nazivao "vrlo opasnom avanturom".
"Što se mene tiče, neka uđu u NATO, neka pikaju bijesnog medvjeda s penkalom u oko. Ali dok se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH, dok Amerikanci, Englezi, Nijemci ako mogu i hoće, ne natjeraju Sarajlije i Bakira Izetbegovića da promijene izborni zakon i ne daju Hrvatima temeljna prava, Sabor ne smije ratificirati ničiji pristup u NATO”, govorio je, među ostalim.
Štoviše, čak je i širio argumentaciju za svoje protivljenje ističući kako se nalazimo u “groznoj situaciji” u kojoj Bugarska i Rumunjska ne mogu u Schengen, a Sjeverna Makedonija i Albanija ne mogu početi pristupne pregovore za ulazak u EU, a Kosovo nije priznato"...
I sve to u trenutku kad se svijet opipljivo približio opasnosti najvećeg sukoba nakon Drugog svjetskog rata, kad se govorilo o opasnosti nuklearnog rata.
“Mi ne tražimo da Finska ili Švedska promijene ime u IKEA nego da samo kažu Amerikancima da se ovo riješi", poručivao je predsjednik Milanović... Kao što je poznato, Milanovićev pokušaj da se pitanje izbornog zakona u BiH riješi po hitnom postupku – nije dao rezultata.
Milanović ovih dana gorljivo brani navijače Dinama pritvorene zbog sudjelovanja u huliganskom obračunu uoči utakmice AEK-a i zagrebačkog kluba, pri čemu je jedan Grk usmrćen. Zalažući se za bolji tretman pritvorenih, naš je predsjednik poručio da "Grčka nije pravna država", da je u pitanju "najobičniji zulum" i da su ih Grci namjerno razbacali po cijeloj Grčkoj, "kako bi ih po zatvorima tukli i silovali".
Pa je dodao: "Oni su tamo ratni zarobljenici. Zamijenit ćemo ljude, skupit ćemo i mi sto Grka!".
Na primjedbe iz Vlade da navijači nemaju nikakve koristi od takvog diskursa – uostalom, na Milanovićeve riječi reagirao je i glasnogovornik grčkog ministarstva vanjskih poslova Stratos Efthimiu, naglašavajući da je Grčka pravna država i da "jamči poštivanje zakonitosti i integriteta svih koji se nalaze u kaznionicama" – predsjednik je odgovorio kako njegovi istupi ne škode pritvorenima. I dodao: "Grčka je plodno tlo za divljaštvo.... Ta ista zemlja i njezin politički vrh vrše grube nasrtaje na slabe države oko sebe, tipa Albanije", umiješao je Milanović opet u osnovnu temu širi geopolitički kontekst.
Eto zašto se već polako, kao kakva kletva, spominje rečenica: "Dabogda te branio Milanović!".
Nije nikad radio kao odvjetnik, ali je završio Pravni fakultet. Sredinom devedesetih je bio savjetnik u hrvatskoj misiji u EU i NATO-u u Bruxellesu, gdje je 1998. završio poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava te stekao titulu magistra. U SDP-u je, prije nego što je došao na čelo stranke, bio i međunarodni tajnik.
Dakle, neosporno je da se Milanović razumije i u diplomatske poslove, procedure i metode. Samo, problem je u tome što se to iz recentnih primjera njegovih zauzimanja za nekoga - baš nešto i ne vidi!
