Ako se tko načekao, načekali su se hrvatski građani s kreditima u “švicarcima”. A čekanju se kraj još ne nazire. Iako je već u nekoliko navrata bio “Dan D” kad su se s velikim iščekivanjem nadali presudnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neizvjesnost još traje i agonija se produžava. Hoće li proći još jedna godina bez te važne odluke?
Udruga Franak u utorak je uputila Otvoreno pismo svim sutkinjama i sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda RH u kojem ih podsjeća na njihovu obvezu. Donosimo ga u cijelosti:
“Poštovane sutkinje i suci Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, podsjećamo vas na vašu ustavnu obvezu ujednačavanja sudske prakse.
Već je prošlo 6 godina otkad je postala pravomoćnom presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, p-1401/2012, a Vrhovni sud RH nije do danas ujednačio sudsku praksu po pitanjima koja su se otvorila nakon utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora u kolektivnom postupku u tzv. slučaju franak, a to su pitanja:
1. Jesu li ugovori s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom ništetni u cijelosti, ili su samo djelomično ništetni?
2. Imaju li potrošači koji su na temelju ZIDZPK-a 102/15 konvertirali CHF kredite u kredite s valutnom klauzulom u eurima pravo na puno obeštećenje, ako konverzijom to obeštećenje nije provedeno?
NIŠTETNOST UGOVORA
Mi ćemo samo napomenuti da je Sud EU, čiju sudsku praksu vi morate primijeniti, po prvom pitanju izrekao već čitav niz zaključaka da ugovori s ništetnom valutom kredita po njegovu stavu ne mogu opstati, pa je tako to utvrdio između ostalog u presudama C-118/17 i C-705/21 (koje se odnose na zakonski konvertirane kredite u Mađarskoj) te C-260/18 (Poljska), a dodatno je utvrdio presudom C-655/20 da ne mogu opstati čak niti ugovori koji imaju ništetnu samo odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pri čemu je naglasio da odredba o promjeni kamatne stope nije akscesorna (dodatna) odredba, nego je ona sastavni dio odredbe o kamatnoj stopi odnosno o cijeni kredita.
Naglašavamo i to da najviši sudovi u Poljskoj i Sloveniji od prošle godine, upravo na temelju prakse Suda EU, imaju pravna shvaćanja da ugovori s ništetnom valutom kredita ne mogu opstati.
PRAVO POTROŠAČA NA OBEŠTEĆENJE NAKON KONVERZIJE
Što se tiče konvertiranih kredita, i po tom pitanju je Sud EU zauzeo nedvojbeni stav da nacionalni sud mora provjeriti jesu li potrošači konverzijom u cijelosti obeštećeni za iznose koje su banke stekle bez osnove, pa ako nisu, onda to mora omogućiti nacionalni sud (presude C-118/17 i C-705/21). U tomu smislu podsjećamo koje su posljedice ništetnosti uz usporedbu sa zakonskim konverzijama:
1. Ništetne odredbe se izuzimaju, i smatra se da ih nema od početka ugovornog odnosa, a to znači da ih nije bilo niti na dan konverzije kredita.
2. Na temelju izuzetih odredaba određuje se kakva je trebala biti otplata kredita, i sve što je plaćeno iznad toga mora se vratiti, uz obračun zateznih kamata, jer se radi o nepoštenim stjecateljima.
3. Na temelju ništetne valute, ništetne kamate i početnog otplatnog plana preostala glavnica u CHF iznosima na dan konverzije više ne postoji, nego je jedina glavnica koja postoji preostala glavnica kakva bi bila po početnom otplatnom planu u kunama/eurima, a ona se dobije tako da se preostala CHF glavnica množi tečajem realizacije kredita.
Takvo utvrđena glavnica manja je oko 10 % od konvertirane euro glavnice, i to je prvi dokaz da konverzijom nije riješeno pitanje obeštećenja, jer banke potrošačima duguju tih 10 % razlike u glavnicama. Valja napomenuti da za tu pravilno utvrđenu glavnicu banke nisu morale uračunavati nikakve uplate iznad onih koje su bile predviđene početnim otplatnim planom, bez rasta tečaja i bez rasta kamate u anuitetima, a upravo te uplate su prema tvrdnjama banaka bile temelj za umanjenja preostalih glavnica.
Da, to bi bilo tako da je valutna klauzula CHF bila važeća na dan konverzije, no notorna je istina da CHF glavnica ne vrijedi od samoga početka, pa tako ne vrijedi niti na dan same konverzije, jednako kao što ne vrijede niti promjene kamata naviše.
4. Na temelju ništetne kamatne stope, svaka banka dužna je potrošačima razliku između naplaćene više kamate i kamate kakva je trebala biti naplaćena po početnom otplatnom planu uz pripadajuću zateznu kamatu, te uz primjenu zakonskog ograničenja od 3,23 % nakon 1.1.2014. Konverzijom to nije isplaćeno, pa je to drugi dokaz da konverzijom potrošač nije u potpunosti obeštećen.
5. Na temelju ništetne valutne klauzule banka je dužna svakom potrošaču razliku tečaja po pojedinom naplaćenom anuitetu i pripadajuću zateznu kamatu. Konverzijom to nije isplaćeno, pa je to treći dokaz da konverzijom potrošač nije u potpunosti obeštećen.
6. Konverzijom je potrošačima priznata određena preplata, ili su imali tzv. manjak na temelju zakonskih izračuna. Preplata svakako može biti odbijena od dospjelih zateznih kamata koje su tekle na preplaćene iznose do dana iskorištenja pojedine preplate (na temelju članka 172. Zakona o obveznim odnosima, koji govori o redoslijedu naplate dugovanja), dok se manjak mora potrošačima vratiti uz pripadajuće zatezne kamate, jer nikakvog manjka nije bilo budući da ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope vrijedi ex tunc odnosno od početka ugovornog odnosa, ali i na dan same konverzije (potvrđeno i u rješenjima VSRH Rev-2868/2018 i Rev-18/2018).
To znači da zakonski izvršeni izračuni više uopće nisu relevantni, čime se ne pobija valjanost konverzije, nego se samo dokazuje da konverzijom nije došlo do punog obeštećenja, pri čemu se priznaje da je djelomično, ali nedovoljno, umanjeno dugovanje po preostaloj glavnici.
Sve objašnjeno u točkama 3. do 6. posao je sudskih vještaka, a posao sudaca jest da potvrde izreke Suda EU, koje ukratko glase:
„Ako konverzijom banka nije vratila sve koristi koje je neosnovano stekla, onda ih ona mora vratiti, dok nacionalni sud to mora provjeriti i omogućiti.“
Na sucima odnosno na vama je, dakle, da potvrdite kako se na temelju prava Unije (ali i hrvatskog prava koje se uopće i ne razlikuje od prava Unije) mora prepustiti sudskim vještacima utvrđenje prava na obeštećenje, a to se utvrđuje matematičko-financijskim izračunima, a ne arbitrarnim odlukama pojedinih sudaca odnosno sudskih vijeća.
Ponavljamo najvažnije!
Uslijed ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ex tunc - OD POČETKA UGOVORNOG ODNOSA, na dan zakonske konverzije i to prije same konverzije nije postojala preostala glavnica izražena u francima, nego je jedina važeća preostala glavnica bila ona koja bi se utvrdila na temelju tečaja realizacije kredita i bez utjecaja rasta kamatnih stopa!” - navedeno je u Otvorenom pismu Udruge Franak sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda RH.