Najprije se teza o Dubrovniku kao srpskom gradu proširila vodećim medijima u Srbiji, a podgrijavali su je tamošnji navodni stručnjaci. A sada se ta suluda teorija počela širiti po svim kanalima: Facebooku, Tik Toku, Instagramu, raznim forumima.
Primjerice, na Tik Toku Ganesa koji se bavi srpskom poviješću, a koji je otvorila istoimena tvrtka, postavljen je video s naslovom - Je li Dubrovnik srpski grad?.
Priložili su nekakav popis stanovništa i navodno izjašnjavanje ljudi u Austrougarskoj.
HRT je već pisao da Srbi svojataju dubrovačku književnost. Naime, na naslovnici Politike udarna je vijest bila da je Dubrovnik po jeziku uvijek bio srpski. Postalo je već gotovo uobičajeno da se svake godine u ljeto vodeće srpske institucije okupe u rodnom mjestu Vuka Karadžića - Tršiću u Srbiji - i donesu neku deklaraciju kojom prisvajaju hrvatsku književnost, jezik i kulturu.
Što kaže Matica Hrvatska?
Mario Grčević piše:
- Jovan Popov tvrdi da je u srednjem vijeku iz „srpskih zemalja“ došao znatan dio dubrovačkih žitelja, „koji su doneli svoju tradiciju, običaje i jezik“. Uporabu ćiriličnoga pisma smatra specifičnom tradicijom „srpskih zemalja“ pa spominje da je ćirilicom napisan najstariji sačuvani dubrovački pjesnički fragment iz 1421. Popovljeva argumentacija tipična je velikosrpska argumentacija koja nema uporišta u činjenicama. Srba katolika u Dubrovniku prije 1815. nije bilo - kaže, te nastavlja:
- U Dubrovačkoj Republici jedino je Židovima osim katolika bilo dopušteno ispovijedati svoju vjeru i stalno boraviti unutar gradskih zidina. Srbima kao shizmaticima bilo je dopušteno u Dubrovniku boraviti samo privremeno. Stoga se u Gradu bez posebnih dozvola nisu smjeli zadržavati noću. Senat Dubrovačke Republike obnovio je stare zabrane i donio čak još 1745. odluku kojom se zabranjuje boravak pravoslavnih svećenika u Gradu dulje od osam dana.
Za vrijeme boravka u Gradu, pa i prilikom šetnje u predgrađu, pravoslavni svećenici i kaluđeri morali su biti u pratnji barabanata, pripadnika dubrovačke plaćeničke vojske koje je dubrovačka vlada regrutirala uglavnom u drugim hrvatskim krajevima. Svojem povjereniku u Beču 9. svibnja 1618. u svezi s barabantima javila je ovako (u prijevodu V. Košćaka): „Obavijestite nas također, da li se mogu dobaviti barabanti i u kom broju, ali da budu Hrvati, našeg jezika i katolici [Crouati de nostra lingua e cattolici], kada se mogu imati, i uz koju plaću za stražu i ostale službe u gradu.“ Za nadzor gradskih zidina i srpskih shizmatika u Dubrovniku tijekom više stoljeća bili su zaduženi – zahvaljujući zalaganjima dubrovačke vlade – naoružani „Crouati, de nostra lingua e cattolici“- piše, između ostalog, Mario Grčević u Vijencu.
Cijelu analizu pročitajte OVDJE.
Napomenimo da je pravoslavce katolička crkva smatrala shizmaticima. Ta riječ (grč.) označava raskolnika i onaj koji ne priznaje crkv. hijerarhiju, te se odvojila od drugih - u ideološkom i vjerskom smislu. Naravno, pravoslavci to isto misle i za katolike.
Nakon famozne Deklaracije o granicama srpske književnosti na koju su HAZU i Matica hrvatska već reagirali početkom srpnja 2023., provokacije se očekivano nastavljaju i preko medija.
Slavko Petaković, redoviti profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu, predstavljen kao stručnjak čija je specijalnost dubrovačka književnost, izjavio je da je Dubrovnik "možda i najveća riznica građe za proučavanje povijesti srednjovjekovne Srbije."
- Problem je u tome što štokavsko narječje, na kojemu je pisana dubrovačka književnost, to nije samo narječje, tu je ugrađena cijela kultura. Latinizam, zapad, barok. To nikada nije bio dio srpske kulture i književnosti i nikada neće biti. Ovo što sada rade zapravo je oblik kulturne agresije iza koje stoje i druge pretenzije, rekla je akademkinja Dubravka Oraić Tolić, potpredsjednica Matice hrvatske.
- Riječ je pseudoznanstvenoj tezi koja je davno prežvakana i osporena. Potpuno neodrživa teza da su svi štokavci Srbi. Po tome bi onda dubrovačka književnost i govor bili potpuno srpski. To je neutemeljeno, to je davno odbačeno. Žalosno je da kolege u Srbiji i dan danas zastupaju takve teze, ističe Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik.
Istog dana, Politika je objavila i tekst sporne Deklaracije o granicama srpske književnosti, koja je donesena na Četvrtoj interkatedarskoj srbističkoj konferenciji.
- To što netko unutar svoje države objavljuje, po meni je to stvar kompleksa. Svojatanje Dubrovnika, mislim da svakome pametnome ne pada napamet, rekao je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.
Posebno je sporan i dio deklaracije u kojem stoji da se granice srpske književnosti ne mogu jasno odrediti, što insinuira da se one mogu mijenjati kako im odgovara. Sve je to razlog za pojačanu skrb o hrvatskom jeziku i književnoj baštini.