Ponekad se zaista treba plašiti da ti se želje ne ispune. Obitelj Palmine Piplović i šačica građanskih aktivista godinama su čeznuli za tim da njihov glas dopre do široke javnosti, da ih netko konačno sasluša. A onda se i to čudo dogodilo. Nekoliko novinskih članaka i prigodnih okupljanja u počast djevojci koju su nacisti mučili i objesili otvorilo je temu povratka njezina imena na tablu dječjeg vrtića na Marjanu.
Isprva su to pitanje bistrili takozvani obični ljudi na ćakulama uz kavu, a onda su se konačno, nakon punih trideset godina, Palminom počeli baviti i lokalni političari. Potpuno neočekivano, inicijativu da se vrtiću vrati staro ime podržao je čovjek koji nominalno pripada desnome centru.
Potpuno očekivano, njegovu je potporu na nož dočekao šef...