- Asti sto, dobro si me upozorila - zahvalila sam prijateljici šta mi je rekla da je ova subota neradni dan. Pa još iza toga i neradna nedjelja. Umalo smo ostali bez spize i još koječega.
- Neradni daan? A zašto? - zaprepastila se druga kojoj sam proslijedila važnu obavijest.
- A tako ti? Di ti je pijetet? - počela sam je zafrkavat.
- Aaaa, zbog Vukovara. A više mi ih je dosta ovu sedmicu s Vukovarom, stvarno su prisolili.
- A šta ti imaš protiv, zar ti je komod i jedan ručak važniji od žrtava? - nastavim je cimat iako mi ni na kraj pameti nije da je moja prijateljica bez emocija za one koji će se taj dan prisjetiti heroja.
A već danima mi je, dok slušam vijesti, na rubu jezika isto to šta je izgovorila. Vama nije? Pa dokle više? Iz godine u godinu nikako da u miru...