StoryEditor
HrvatskaTREBAMO NOVI POČETAK

Psihijatar Urlić daje dijagnozu nacije: Nešto je zloćudno isplivalo. Društvo nam je kao cement bez željeza, baš kao i kuće na Baniji koje se lako ruše

Piše Damir PIlić
13. siječnja 2021. - 19:37
Božidar Vukičević/Cropix

Pandemija, potresi, ekonomska kriza, siromaštvo - našu sadašnjost i blisku budućnost opisuju teške i opake riječi. Takav lančani niz negativnih događaja ostavlja traga i na najčvršćim psihama, kao i na kolektivnom mentalnom zdravlju nacije.

O tome razgovaramo s uglednim splitskim psihijatrom prof. dr. sc. Ivanom Urlićem, kojeg na početku pitamo kakva je psihološka dijagnoza nacije, odnosno može li se ovo stanje usporediti s tegobama za vrijeme Domovinskog rata.

- Mislim da to pitanje u ovom času ima i globalne odjeke, a usporedba s hrvanjem s negativnim aspektima ratnog stanja nameće se sama po sebi. Za mene ovo jest ratno stanje, pogotovo što se borbi s ovim novim mutiranim sojevima koronavirusa ne vidi kraja. Cijepljenje predstavlja svjetlo na kraju tunela, kroz koje se može proći – kaže dr. Urlić.

Kritike, sumnje i entuzijazam

Na pitanje o psihološkim posljedicama razornih potresa na Baniji, naš sugovornik ukazuje da je ta katastrofa otkrila i duboku razočaranost građana stanjem u hrvatskom društvu.

- Čovjek se pita kako to da smo se u Domovinskom ratu mogli uhvatiti svi za jedan štap, a danas, kad imamo nešto s čime se hrva čitav svijet, danas imamo s jedne strane kritike i sumnje, a s druge strane građanski entuzijazam da se pomogne stradalnicima na Baniji. Imam osjećaj da je nešto vrlo zloćudno isplivalo ispod površine, a to je nepovjerenje u institucije – upozorava dr. Urlić, te pojašnjava:

- Naše društvo nije uspjelo izgraditi institucije u koje bi građani mogli imati povjerenje. Kad vidimo koliko je ministara moralo otići zbog raznih afera i korupcije, jasno je zbog čega građani nemaju povjerenje. Takvo društvo je građeno od cementa bez željeza, baš kao i one kuće na Baniji koje se tako lako ruše – ukazuje splitski psihijatar.

image
Božidar Vukičević/Cropix

Govoreći o nedoraslosti institucija, dr. Urlić naglašava da se tu radi o velikom, kroničnom društvenom problemu koji ima ozbiljne reperkusije i na psihičko zdravlje građana, te ističe da bi se tim problemom trebale pozabaviti sve državne strukture. Ocjenjujući da smo „siromašni kakvi jesmo, na repu događaja u Europskoj uniji”, naš sugovornik upozorava da trošimo veliku količinu materijalnih sredstava na glomaznu državnu administraciju koja ne radi dobro svoj posao ili čak izmišlja poslove.

- Evo, ova Vlada nije napravila ni „r” od reformi, tako da ćemo opet golema sredstva utrošiti u tu nabujalu administraciju. Tako da mi se čini kako su nepovjerenje u institucije i neefikasnost tih institucija nešto o čemu moramo voditi računa, među ostalim i zato što to negativno utječe na psihičko zdravlje građana. Tek kada institucije postanu solidnije, možemo očekivati povratak povjerenja građana – smatra dr. Urlić, te dodaje:

- Ono kad se kaže „neka institucije rade svoj posao”, ako nastave ovako raditi, to će biti spomenik neradu. Sazreo je čas za značajne društvene promjene. Mislim da to kao građani zaslužujemo.

Ako nema pomaka, nestaje i nada

Splitskog psihijatra zamolili smo i da nam prokomentira mišljenje svog zagrebačkog kolege dr. Roberta Torrea, koji je nedavno za naš list, govoreći o psihološkom suočavanju s pandemijom, ocijenio da su građani u Hrvatskoj „postali mekušci”.

- Mekušci? Ne bih rekao, jer kao što vidite, narod i dalje izdržava loš standard koji pada u odnosu na EU prosjek, loše pravosuđe i sve druge loše stvari u društvu: izdržava jer ipak postoji ljubav prema domovini i prema našim ljudima. Naprotiv, rekao bih da pokazujemo jednu upornost, ali ta upornost će izblijediti ako se ne vidi da postoje realni pomaci i realna nada. Ako nema pomaka, iscurit će i nada – konstatira dr. Urlić.

Naš sugovornik na kraju poručuje da čak i u krizama – štoviše: upravo u krizama – valja tražiti elemente za optimizam koje ta krizna stvarnost nudi.

- Svaka kriza je izvanredna šansa za novi početak, jer izbaci na površinu toliko toga za što se može uhvatiti da se stvari riješe i poboljšaju. To jednostavno izleti u prvi plan, zajedno s onim što je dobro u našoj psihološkoj reakciji. Sada je vrijeme da se eliminira ono loše, a promovira ono dobro.

Tom strategijom se mi psihijatri koristimo u našem radu, jer nitko kod nas ne dođe zato što mu je dobro, nego zato što mu je loše. Tako je i s društvima. Nisu se svi brodovi potopili samo zato što prolaze kroz teške oluje – zaključuje dr. Urlić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

13. siječanj 2021 20:09