Penava ‘bubnuo‘ i ostao živ: evo zašto se njegova glavna izborna točka neće moći provesti, ‘promašio je ceo fudbal‘

"Domovinski pokret u sastavu iduće vlade inzistira i sigurno će dovesti do deratifikacije Istanbulske konvencije. Dakle, ne u onom dijelu u kojem se priča o ženama i njihovim pravima – mišljenja smo da silovatelji i ubojice trebaju biti spriječeni i ograničeni u svom kretanju i nakon izlaska iz zatvora jer recidivisti su vrlo česta pojava u smislu ovih najtežih kaznenih djela – ali u dijelu koji se tiče rodne ideologije. Definitivno i jedino prepoznajemo muško i žensko, sve ovo između je jasno da je izmišljotina, da je više predmet za posjet barem psihologu, ako ne i nekim drugim specijalistima u sferi medicine, i jednostavno nećemo pristati na obmanu i prevaru koju je, na žalost, proveo i sproveo Andrej Plenković kada je uvodio Istanbulsku konvenciju. Potpisivao ju je i ujedno pred hrvatsku javnost bacio interpretativnu izjavu kako bi nam zamazao oči i zapravo nastavio provoditi briselsku agendu o kojoj najbolje govori slučaj GREVIO-a, dakle, nadzornog tijela za provođenje upravo te Istanbulske konvencije gdje govorimo zapravo o Sorosevim plaćenicima kakav je i on sam, gdje je zapravo primio vrlo dobre prijateljice od gospođe i kolegice Rade Borić i Urše Raukar i gdje je u listopadu 2022. dobio jasan naputak da mora financirati udruge povezane s Možemo. Apsolutno nulta stopa prema tim politikama i to je ono s čime mi u sklopu najavljenih parlamentarnih izbora kao Domovinski pokret izlazimo u javnost i javno stavljamo do znanja da ćemo te stvari promijeniti", kazao je Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta prošlog tjedna na konferenciji za novinare.

"Deratifikaciju" Istanbulske konvencije naveo je kao jednu od dvije točke na koje će se fokusirati djelovanje te stranke u budućoj vladi u kojoj će, navodi Penava, "sudjelovati sa svjetonazorski sličnim strankama i pojedincima". Druga točka su ilegalne migracije, pojasnio je, a Domovinski pokret namjerava "uvesti nultu stopu tolerancije za bilo kakav ilegalni prelazak migranata preko hrvatske granice i nikako im ne dozvoliti, a kamoli legalizirati, i boravak na tlu Republike Hrvatske zato što je to netko u Bruxellesu sebi tako zamislio".

Najprije treba istaknuti kako nije moguća djelomična "deratifikacija" Istanbulske konvencije u kojoj bi se zadržao dio koji nekome odgovara, a "deratificirao" dio koji nekome ne odgovara, navodi Faktograf. 

Kako se otkazuje Istanbulska konvencija?

Kako izaći iz Istanbulske konvencije, odnosno punim imenom Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji propisano je člankom 80. iste te konvencije.

U njemu se pod naslovom "Otkazivanje" navodi:

1. Svaka stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti upućene glavnom tajniku Vijeća Europe.

2. Takvo otkazivanje proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana primitka obavijesti od strane glavnog tajnika.

Konvencija se može prihvatiti (i otkazati) samo u cijelosti

Članak 78. Konvencije navodi kako se "nikakve rezerve ne mogu staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3".

Prihvatiti ili otkazati može se, dakle, samo cijela Konvencija.

Iznimke koje se spominju u članku 78. odnose se uglavnom na naknadu štete žrtvama nasilja od strane države, važenja konvencije za one koji u državi imaju samo boravište, ne i prebivalište, roka zastare i slično – nijedan od stavaka na koje se može staviti rezerva ne tiče se odredbi na koje kao sporne aludira Domovinski pokret.

Hrvatska i jest prilikom ratifikacije izrazila rezervu u skladu s člankom 78., a na članak 30. stavak 2. Konvencije koji traži da se "odgovarajuća naknada štete od države dodjeljuje onima koji su pretrpjeli teške tjelesne ozljede ili oštećenje zdravlja, u mjeri u kojoj ta šteta nije pokrivena iz drugih izvora kao što su počinitelja, osiguranje ili državna sredstva za zdravstvo ili socijalnu skrb". Hrvatska u svojoj rezervi navodi kako "zadržava pravo primjenjivati odredbe navedene u članku 30. stavku 2. samo u odnosu na žrtve koje pravo na naknadu štete ostvaruju sukladno nacionalnom zakonodavstvu kojim je uređeno pitanje naknade žrtvama kaznenih djela".

Takva rezerva Hrvatske već je jednom produžena i još uvijek je na snazi.

Do sada otkazala jedino Turska

Od svih zemalja Vijeća Europe koje su Istanbulsku konvenciju potpisale, ratificirale, odnosno u kojima je stupila na snagu, Konvenciju je do sada otkazala jedino Turska, ironično zemlja koja je prva stavila svoj potpis na taj dokument u svibnju 2011., a i sama konvencija je dobila kolokvijalni naziv po Istanbulu, gradu u kojem je zaključen dogovor o međunarodnoj konvenciji koja bi trebala spriječiti nasilje nad ženama.

Turska je svoj potpis stavila 11. svibnja 2011., ratificirala je Konvenciju 14. ožujka 2012., a stupila je na snagu 1. kolovoza 2014. Međutim, dekretom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana (uz njegovo naknadno obrazloženje da je Istanbulska konvencija "preoteta od grupe ljudi koji pokušavaju normalizirati homoseksualnost") 22. ožujka 2021. Tajništvo Vijeća Europe obaviješteno je o povlačenju Turske, a ta je odluka postala pravomoćna početkom srpnja iste godine.

Ukupno je 39 zemalja potpisalo i ratificiralo konvenciju, a među zemljama Vijeća Europe koje su je potpisale, ali je nisu ratificirale ih je šest – Armenija, Bugarska, Češka, Mađarska, Litva i Slovačka.

Europska unija ratificirala ju je 28. lipnja 2023., da bi na snagu stupila 1. listopada 2023.

Nisu točne Penavine tvrdnje da ju je "potpisivao" Andrej Plenković. Hrvatska je konvenciju potpisala 22. siječnja 2013. u vrijeme vlade Zorana Milanovića i u to vrijeme nije bilo nikakvih otpora u javnosti. On je uslijedio nekoliko godina kasnije pa je premijer Andrej Plenković ratifikaciju uspio progurati kroz Hrvatski sabor tek u lipnju 2018., a zbog te ratifikacije prijetio je raskol samog HDZ-a.

Sporenje potvrđivanja već potpisane deklaracije u pojedinim zemljama rezultat je umrežavanja ultrakonzervativnih pokreta koje je počelo tijekom 2010-ih godina. Oni su za jednu od istaknutijih meta uzeli konvenciju osmišljenu radi borbe protiv nasilja nad ženama, tvrdeći da se njome nameće "rodna ideologija". Otpor ratificiranju konvencije u Hrvatskoj započeo je 2016. i bio je među snažnijima u Europi (1, 2).

"Rodna ideologija" ne postoji

"Rodnu ideologiju" kao dio Istanbulske koji se treba "deratficirati" navodi u svom nastupu Ivan Penava, a slično je i u nastupu u Nedjeljom u 2 govorio i istaknuti član Domovinskog pokreta Mario Radić.

Kao što smo već pisali, argumentaciju utemeljenu na denunciranju tzv. rodne ideologije u javni diskurs uveli su pripadnici katoličkog klera i aktivisti neokonzervativnih udruga, da bi je zatim, ne samo u Hrvatskoj, već diljem svijeta, prihvatili i neki konzervativni političari. Međutim, kako objašnjavaju znanstvenici, "rodna ideologija" je prazni označitelj, taj termin ne znači ništa, već je riječ o terminu u kojeg konzervativci koji ga koriste po potrebi upisuju značenja koja im odgovaraju.

"Rodna ideologija" iz Istanbulske konvencije ne može se izbaciti, odnosno ti dijelovi se ne mogu "deratificirati" zato jer ne postoje.

Rod se u Istanbulskoj konvenciji spominje prije svega jer se ta konvencija bori protiv rodno utemeljenog nasilja, prepoznajući da je nasilje nad ženama jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce.

U Konvenciji stoji kako "rod" označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce, a "rodno utemeljeno nasilje nad ženama" označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.

U objašnjenju pojedinih članaka Konvencije navodi se da se definicija roda donosi "budući da Konvencija nameće obvezu sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama unutar šireg okvira postizanja ravnopravnosti između žena i muškaraca".

Objašnjenje "roda"

"U kontekstu ove Konvencije termin rod, temeljen na dvama spolovima, muškom i ženskom, pojašnjava da postoje i društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce. Istraživanja su pokazala da određene uloge ili stereotipi proizvode neželjene ili štetne prakse i pridonose da se nasilje nad ženama smatra prihvatljivim.

Kako bi se prevladale takve rodne uloge, članak 12 (1) uokviruje iskorjenjivanje predrasuda, običaja, tradicija i ostalih praksi koje se temelje na ideji inferiornosti žena ili na stereotipnim rodnim ulogama kao opću obvezu za sprečavanje nasilja. Na drugim mjestima, Konvencija poziva na rodno razumijevanje nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja kao temelj za sve mjere za zaštitu i potporu žrtvama. To znači da se ti oblici nasilja moraju rješavati u kontekstu prevladavajuće neravnopravnosti žena i muškaraca, postojećih stereotipa, rodnih uloga i diskriminacije žena kako bi se adekvatno odgovorilo na složenost ovog fenomena. Termin ‘rod‘ prema ovoj definiciji nije zamišljen kao zamjena za termine ‘žena‘ i ‘muškarac‘ koji se rabe u Konvenciji", izrijekom se navodi.

Dalje stoji kako će "stranke osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status".

U objašnjenju koje ide uz Konvenciju navodi se: "Žene još uvijek mogu iskusiti diskriminaciju od strane tijela za provedbu zakona ili pravosuđa pri prijavi činova rodno utemeljenog nasilja. Slično tome, homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama ‘muško‘ ili ‘žensko‘. Nadalje, žene migranti i izbjeglice također mogu biti isključene iz usluga potpore zbog svog rezidentskog statusa. Važno je naglasiti da žene često doživljavaju višestruke oblike diskriminacije, na primjer žene s invaliditetom ili/i žene pripadnice nacionalnih manjina, Romkinje ili žene zaražene hiv/aids-om, da spomenemo samo neke. To se ne mijenja kad postanu žrtve rodno utemeljenog nasilja".

U tom se članku, dakle, samo definira kako se mjere pomoći trebaju odnositi i na homoseksualne ili biseksualne žrtve nasilja kao i na žrtve koje su transrodne ili transseksualne osobe.

Pod naslovom Rodno osjetljive politike navodi se da će "stranke uključiti rodne perspektive u provedbu i procjenu učinka odredaba ove Konvencije te promicati učinkovitu provedbu politika ravnopravnosti žena i muškaraca te osnaživanje žena".

U konvenciji se govori i o potrebi nestereotipnih rodnih uloga, između ostalog i u obrazovanju, ali, također, u kontekstu ravnopravnosti i uzajamnom poštovanju žena i muškaraca.

Interpretativna izjava za domaće potrebe

Uvođenje nelimitiranog broja rodova, roditelja 1 i 2, seksualizacije djece u vrtićima i školama i sl. ne spominju se i nisu predmet Istanbulske konvencije. Niti nas je praksa u gotovo šest godina od ratifikacije Istanbulske konvencije uvjerila u suprotno.

Točna je, međutim, Penavina aluzija na interpretativnu izjavu koju je hrvatska Vlada priložila uz ratifikaciju Istanbulske konvencije. Ona nije polučila nikakav pravni učinak, a nije ni mogla jer samo konstatira općepoznato da je "cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprečavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja" te da RH "smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka", odnosno da je u skladu s Ustavom RH.

Takva interpretativna izjava pisana je samo da umiri domaću javnost.

GREVIO je nadnacionalno tijelo za nadzor provođenja Istanbulske konvencije, ali stručnjake koji u njemu sjede za izbor nominiraju Vlade. Ono je objavilo u rujnu 2023. godine kritičan izvještaj o provođenju Konvencije u Hrvatskoj, da bi odmah nakon toga Vlada najavila izmjene niza zakona – kao što su izmjene u Kaznenom zakonu radi uvođenja kaznenog djela femicida, postroženje kazni za počinitelje ubojstava ili silovanja, osnivanje alimentacijskog fonda, ali i napuštanje nekih praksi poput "sindroma otuđenja djeteta". Te su odluke i zakonodavne izmjene najavljene u sklopu sastanka kojeg su predstavnici Vlade imali s predstavnicama ženskih udruga koje se bave borbom protiv nasilja nad ženama te zaštitom ugroženih žena, zaključuje Faktograf.