Oko slanja hrvatskih časnika u NATO bazu u Njemačkoj već tjednima se vodi pravi politički rat u Hrvatskoj.
Što zbog predsjedničke kampanje, što zbog vlastitoga ega, predsjednik Republike i premijer ponovno su se našli na potpuno suprotnim stranama. Zoran Milanović optužen je da je Putinov plaćenik. A Andrej Plenković da hrvatsku djecu želi slati u ukrajinske rovove.
U moru međusobnih prepucavanja, optužbi i uvreda potpuno u drugom planu ostao je sadržaj. Ovo su odgovori na pet ključnih pitanja vezanih uz operaciju NATO-a koja je podijelila hrvatski državni vrh.
Što je zapravo NSATU?
Riječ je o aktivnosti Sjevernoatlantskog saveza koja je ovog ljeta dogovorena na samitu u Washingtonu, a kojoj je zadatak koordinirati isporuke oružja Ukrajini s jedne i obuku ukrajinskih vojnika s druge strane. Za to će biti zaduženo 700 časnika vojski država članica Sjevernoatlantskog saveza.
Ovaj je posao do sada vodio SAD. Amerikanci su koncem 2022. u glavnom zapovjedništvu američke vojske u Europi – a to je taj famozni Wiesbaden u Njemačkoj – uspostavile tim od tristotinjak vojnika pod nazivom Security Assistance Group – Ukraine (SAG-U). Njihov bi posao ubuduće trebao preuzeti NATO.
Zašto je uopće došlo do ove promjene?
Zato što je u jednom trenutku postalo jasno da Donald Trump ima šanse vratiti se u Bijelu kuću. U najmanju ruku podjednake kao što ih ima i demokratska predsjednička kandidatkinja Kamala Harris. A kako je prilično izvjesno da SAD, ako on bude izabran za predsjednika, neće pomagati Ukrajinu u onoj mjeri u kojoj je to činila administracija Joea Bidena, utemeljenje NSATU-a trebalo bi jamčiti da će pomoć – u ovom slučaju pod okriljem NATO-a – i dalje pristizati u Ukrajinu.
Uključuje li se time NATO u sukob s Rusijom?
Ne. Bar ne izravno, i bar ne više nego što je do sada bio uključen. NATO ima rat na svojem istočnom krilu, i logično je da je zbog toga digao borbenu spremnost na Baltiku, Poljskoj ili Rumunjskoj. U tome već sada sudjeluju i hrvatski vojnici.
NATO je svojedobno i osnovan kako bi zapadnu Europu zaštitio od Sovjetskog Saveza. Vladimir Putin je – prvo aneksijom Krima, a onda i balvan-revolucijom u Donbasu, pokazao da ne drži puno do međunarodno priznatih granica Ukrajine.
A još manje do Budimpeštanskih sporazuma koje je Rusija, zajedno s SAD-om i Velikom Britanijom, potpisala 1994. godine. Njima je Ukrajina sav svoj nuklearni arsenal – a u to je doba imala više bojevih glava nego Velika Britanija, Francuska i Kina zajedno – predala Ruskoj Federaciji.
A zauzvrat su Rusija, Britanija i SAD jamčili Ukrajini da ni na koji način neće ugroziti teritorijalni integritet Ukrajine. Nakon što je ruska vojska krenula u invaziju na Kijev, sve su maske pale. Na istoku Europe vodi se bitka koja će na dugi rok geostrateški odrediti sudbinu Europe. I NATO u toj priči, što je logično, želi biti prisutan.
Hoće li NSATU dovesti NATO na ukrajinski teritorij?
NATO je prisutan u Ukrajini još od konca devedesetih, a posljednjih deset godina ima i svoje službeno predstavništvo u Kijevu. Ono, između ostalog, savjetuje ukrajinske vlasti u sigurnosnim i obrambenim pitanjima. NSATU će omogućiti koordinaciju programa obuke, organizaciju logistike i popravak opreme.
U teoriji, uskladit će obrambene potrebe Ukrajine s resursima država koje su je spremne vojno poduprijeti. U praksi, savjetima će pokušati pomoći ukrajinskoj vojsci da se othrva ruskom zagrljaju s Istoka.
Hoće li Ukrajina postati članica NATO-a?
To je karta na koju igra ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. To je, uostalom i izrijekom zatražio u svojem Planu pobjede koji je posljednjih dana predstavljao saveznicima. Kada NATO Ukrajini i službeno pošalje signal da nade u članstvo nisu pusti snovi, nego čista realnost, i Putin će se, rezonira Zelenski, drukčije ponašati. Jer tada bi i napad Rusije na Ukrajinu bio napad na zemlju koju je NATO pozvao u svoj savez.
A onda bi reakcija Zapada mogla biti sasvim druge vrste. Kvaka je, međutim, što nema velike šanse da se to u doglednoj budućnosti ostvari. SAD i Njemačka jasno su dale do znanja da nisu spremne uputiti Ukrajini poziv za članstvo NATO-u. Svima je lakše da Ukrajina ostane tampon-zona između NATO-a i Rusije.
I da ukrajinski vojnici vode krvave bitke s ruskim divom. A ne da to moraju činiti Nijemci, Britanci, Francuzi ili Hrvati. Upravo zato Ukrajini ide toliko opsežna saveznička pomoć. I zato su NSATU i slične operacije i aktivnosti neusporedivo manje zlo. Od onog što Europu može snaći ako Putin uspije u namjeri da pregazi Ukrajinu. I izbije na granicu NATO-a.
