Našim suverenistima – a ima ih, kao što znamo, raznih, od zanesenih, djetinje naivnih patriota do suvereništarija – dva su datuma najvažnija i najsvetija. Tada se oni tope od miline, u oku im zaiskri suza, a koža se naježi. Jedan pada usred sunčana ljeta, drugi potkraj tmurne jeseni. Jedan je, po definiciji, razlog za slavlje, jer se na taj dan obilježava pobjeda kojom je završen rat; drugi je, pak, komemorativne prirode, jer se prisjećamo strašnih žrtava i tragedije grada koji je do temelja razrušen.
Jasno vam je, naravno, da govorim o Danu pobjede i domovinske zahvalnosti te Danu pada Vukovara.
Tjednima uoči ovih datuma svima su usta puna poštovanja, ponosa, pijeteta i osobito jedinstva. Nacionalna dalekovidnica vrti već izblijedjele snimke na kojima su...