StoryEditorOCM
HrvatskaNIJE LOŠE

Naš ekonomist dao životnu pouku: ako kroz 40 godina uložite 100 eura godišnje uz 3% prinosa u penziji će vas čekati...

Piše VELIMIR ŠONJE/ekonomski lab
19. listopada 2024. - 19:17

Većina ljudi znade da eksponencijalni rast uz dovoljan broj ponavljanja može dovesti do intuitivno neočekivanih rezultata u dugom roku. Još dok smo bili djeca čuli smo priču o magičnoj moći šahovske ploče sa šezdeset i četiri polja. Kada je kineski car svome savjetniku koji je smislio igru ponudio nagradu, mudrac mu je predložio da nagradu isplati u riži tako što će počevši od prvog polja na koje će staviti zrno, na svakom sljedećem polju udvostručiti broj. Caru se to učinilo jeftinim rješenjem. Ubrzo su ga obavijestili da isplata nije moguća jer u carstvu nema toliko riže.

Osim što poučava da vlast najčešće nije u rukama najpametnijih, priča poučava o razlikama matematike i intiuicije. Jedna od brojnih zadaća matematike je provjeriti i korigirati intiuiciju strogim formalizmom. Međutim, možda ipak imamo dobru intuiticiju za ishode eksponencijalnih procesa u kojima eksplozivnost nije toliko izražena kao u priči o riži i šahovskoj ploči? Testirajte se: što mislite, ako svake godine kroz 40 godina uložite 100 eura (manje od 10 eura mjesečno) uz prinos od 3% na godinu, koliko ćete imati nakon četrdeset godina? U fusnoti u dnu teksta nalazi se rezultat i uputa kako ćete ga provjeriti u Excelu. Samo budite iskreni i recite si očekivani rezultat prije nego što skrolate do dna stranice radi provjere.[1]

Moguće je da niste puno promašili ako se u svome poslu susrećete s ovom vrstom problema. Imate treniranu intuiticiju (nije bogomdana nego je naučena). Međutim, i osobe koje imaju treniranu intuiticiju nailaze na poteškoće u primjeni teorijskih znanja u bitnim odlukama u životu. U financijskoj pismenosti trening ponašanja jednako važan ako ne i važniji od učenja teorija i izračuna.

Razlika znanja i ponašanja

Pitanje je koliko se teorija naučenih u životu može preslikati na ponašanje. Ljudi uglavnom neće promijeniti svoje ponašanje nakon što nauče eksponencijalnu funkciju u čiju je duboku strukturu utkano strpljenje. Ako strpljenje i promišljanje o dugoročnim učincima nije naučeno dovoljno rano u životu, kasnije je to moguće naučiti, ali je teže pretočiti u nove navike.

Dobra ilustracija je Marshmallow eksperiment. Neka djeca, ostavljena sama u sobi s kolačićem na tanjuru uz obećanje da će dobiti dva kolačića ako izdrže određeno vrijeme a da ne pojedu kolačić, uspijevaju odoljeti i dočekati odgođenu nagradu. Međutim, neka djeca pokleknu. Praćenjem djece koja su sudjelovala u eksperimentu kroz život (prvi eksperimenti rađeni su još 70-ih u SAD-u) ustanovljeno je da djeca koja su odoljela napasti kasnije u životu u prosjeku postižu veće obrazovanje, dohotke i bolje zdravlje od djece koja su pokleknula pred napasti.

Ne želim reći da je u igri genetika i da se kasnije u životu ništa ne može promijeniti. Naprotiv, puno toga se nauči u ranoj formativnoj dobi, bez obzira na gene i epigenetiku, i puno toga se može kasnije u životu promijeniti (naučiti). Međutim, još uvijek slabo znamo kako učiti s ciljem modifikacije ponašanja.

Razlog leži u tome što nedovoljno dobro razumijemo procese učenja, osobito emotivne komponente toga procesa koje su ključne za memoriju. Ipak, neke stvari znamo: aktivno sudjelovanje u učenju uz posredovanje emocija, primjera i priča snažno produbljuje neuralne brazde u našim umovima. U njima se gnijezde poruke iz naučenog i sjećanja na njih. Time se povećava vjerojatnost da naučeno utječe na ponašanje.

U nastavku slijedi pokušaj pričanja jedne takve priče.

Monetarni ekvivalent štetnih tvari koje konzumiramo

Pušite? Pijete alkohol? Kada kupujete novi ili rabljeni automobil ne možete odoljeti dodatnoj opremi ili „rastezanju“ za koju tisuću eura kako biste posjedovali brend koji društvo iz tehnički često nepoznatih razloga smatra „boljim“? Jeste li se ikada zapitali koliko biste bili bogatiji u zreloj životnoj dobi, na primjer pred mirovinu ili u mirovini, ako samo malo modificirate svoje potrošačke navike – ako dio izdataka za duhan, alkohol (koji uništavaju vaše zdravlje) i razne „dodatne opreme“ različitih predmeta preusmjerite u dugoročnu štednju?

Ovo nije priča o ovisnicima. Ovisnici su posebna psihološka kategorija. Ovo je priča o blagim ovisnostima i podložnostima manipulaciji koje velika većina ljudi može umanjiti ili otkloniti uz dobre motive i poznavanje pravih metoda.

U psihologiji sam laik, no životno iskustvo uči da su dobar motiv i metoda za promjenu ponašanja često povezani sa priznanjem samima sebi da se ponašamo kao idioti kada smo zarobljeni u disfunkcionalne emocije. Na temelju treniranih i svjesnih priznanja možemo se spasiti od loših veza, padanja u klopke samosažaljenja, zavisti, ljubomore, okrivljavanja drugih za vlastite promašaje. Na isti način možemo postati financijski sigurni u zreloj dobi.

Stoga ovo što slijedi nije priča „samo za bogate“ koji imaju višak i štede, kao što nije priča samo za psihološki “jake”. Ovo je priča koja vrijedi za veliku većinu ljudi.

Sljedeća slika pokazuje udjele potrošnje na alkohol i duhan u potrošačkim košaricama u EU. Različiti udjeli među zemljama rezultat su razlika u potrošenim količinama i poreznoj politici (trošarine). Visoki udjeli u Luksemburgu više su posljedica ekstremne skupoće ovih dobara nego potrošenih količina. U Češkoj je u igri i jedno i drugo. Slično kao i kod nas, gdje se na alkohol i duhan ukupno troši oko 7% dohotka koji potrošimo. Uz prosječnu plaću malo veću od 1300 eura, to je blizu 100 eura na mjesec. U prosjeku.

image

E u r o s t a t

Svi znamo da bi bilo dobro dokinuti ili osjetno smanjiti potrošnju duhana i alkohola. Za kratkoročno zadovoljstvo koje to nije, nego uglavnom služi zatrpavanju rupa navika, koje – kao da su odvojene od razumnog dijela našega uma – povremeno preuzimaju kormilo naših ponašanja, žrtvujemo novac koji bismo inače mogli pametnije upotrijebiti. Tako povećavamo i vjerojatnost da ćemo s pedeset ili šezdeset godina početi s redovitim obilascima zdravstvenih institucija. Sve to znamo, ali mnogi nastavljamo s nepromijenjenim ponašanjem. Jer ne uspijevamo pronaći motive i metode da ne pojedemo kolačić dok mislimo da nas nitko ne gleda. U kritičnom trenutku dogodi se neki okidač i prevlada ono „neće mene“, ili „samo još ovaj put“, ili „kvragu, jednom se živi“.

Ipak, pogledajmo što bi se dogodilo u dugom roku da ovih 7% smanjimo na talijanskih ispod 3%, tj. da trošimo u prosjeku 60 eura manje svaki mjesec na štetne (s)tvari i da taj iznos ulažemo na dugi rok.

Generacija današnjih umirovljenika je u prosjeku radila 32 godine, pa krećemo sa 60 eura na mjesec puta 12 mjeseci tj. 720 eura godišnje kroz 32 godine uz realan prinos od 2,1% na godinu. Zašto realan prinos od 2,1%? Uzimamo realan prinos na ulaganje jer nas zanima stvarna kupovna moć u današnjim novčanim jedinicama. Dakle gledamo rezultat iz kojeg je isključen učinak inflacije. 2,1% je realan prinos koji nije izmišljen nego stvaran – ostvarili su ga obvezni mirovinski fondovi kategorije B (u kojima je 80% članova drugog stupa) u gotovo deset godina od srpnja 2014. do lipnja 2024. Prema tome, i nakon oduzimanja učinaka inflacije koja je bila posebno izražena u toku 2022. i 2023. godine, dugoročni realni prinos je pozitivan. Štednja 720 eura na godinu uz 2,1% prosječnog godišnjeg prinosa kroz 32 godine na kraju će vam donijeti 32.385 eura (izraženo u današnjim cijenama).

Niste se odrekli puno toga. Više ne pijete alkohol svaki dan, nego približno svaki drugi. Više ne pušite gotovo kutiju, nego 3-4 cigarete uz dvije kave na dan. Ako je psiholog Dan Ariely u pravu kada dokazuje da skidanje velikog flastera manje boli kada se ljušti postupno, nego kada se strgne odjednom, onda bi i metoda discipliniranog i postupnog smanjenja konzumacije duhana i alkohola mogla biti lakša od radikalnog kresanja loše navike (vjerojatno ne vrijedi jednako za svakoga, ali za sve je 32.385 eura jednako vrijedno).

Iskreno, ne znam koliko ovi monetarni ekvivalenti mogu nekoga motivirati na promjenu ponašanja. Možda netko treba jači poticaj? Idemo na simulaciju koja je bliža uvodnoj priči o šahovskoj ploči.

Sada se potpuno odričete alkohola i duhana. 7% prosječne plaće. Oko 100 eura na mjesec je 1200 eura na godinu. Automobil mijenjate svakih 10 godina, ali više ne padate na džiže-midže. Hladno birate osnovni model „slabijeg“ brenda. Još po 6 tisuća eura ulažete svakih 10 godina jer ste suzdržani i oprezni s trajnim potrošnim dobrima. Dakle, praktična ste osoba koja ne pada na priče iz lokalnog kafića gdje se mjeri koji ima veći. A ako pak ne pušite i ne pijete alkohol sigurno imate neku malu slabost na kojoj možete uštedjeti. I sada, u ovom primjeru, štedite uz prosječni godišnji realan prinos koji su ostvarili mirovinski fondovi kategorije A u približno deset godina od kolovoza 2014. do kraja lipnja 2024. (4,7%)

Jeste li sada car ili njegov savjetnik? Zamislite koliko ćete imati nakon 32 godine u ovom primjeru, pa kontrolirajte svoju intuiciju u bilješci ispod teksta.[2]

Još malo o magiji vremenske perspektive: Hrvati su do sada u prosjeku radili 32 godine prije mirovine (toliko iznosi prosječni radni staž današnjih umirovljenika. Slovenci u prosjeku rade 38, Austrijanci 39, a Šveđani 40 godina. Dio uzroka kratkog radnog staža u Hrvatskoj pripada prošlosti i vjerojatno se neće više ponoviti. Nove generacije će se brzo približavati susjedima Slovencima u pogledu prosječnih godina staža prije umirovljenja. Ako povećamo broj polja na šahovskoj tabli na 40 (broj godina punog radnog staža), rezultat je 116,300 eura uz realan prinos od 2,1%, odnosno 223,944 eura uz realan prinos od 4,7% na godinu. Sjetite se, ovi prinosi su realni – to su današnji euri u smislu kupovne moći, a ne budući koje tek treba korigirati za inflaciju. Inflacija je već izbijena iz kalkulacije.

Iako puno toga intuitivno razumijemo, ne vjerujem da većina ljudi razmišlja o tome kakve financijske učinke mogu polučiti u dugom roku s relativno malim modifikacijama (poboljšanjima) svog svakodnevnog ponašanja. Možda će brojke prikazane u ovom tekstu nekome biti informativne i potaknuti na razmišljanje jer će izgledati „nevjerojatne“ (to progovara iskrivljena intuicija koja obožava sadašnjost, a mrzi budućnost). Prema tome, umjesto da zdvajamo nad „nejednakostima“, zdvajajmo nad naizgled malim razlikama u navikama i ponašanjima ljudi koje u dugom roku dovode do nejednakosti.

Na kraju, mogu zamisliti tri kritike poruke ovoga teksta:

Živi se za danas! Ljudi žive od sitnih zadovoljstava…

Prihvaćam da svatko može imati svoju definiciju dobrog života i zadovoljstva. Ne propovijedam stigmatizaciju alkohola i duhana. Ne spadam među zelote koji bi konzumentima većih količina alkohola i duhana uskratili pristup zdravstvenom sustavu. Društvo treba biti solidarno s ovisnicima jer si mnogi među njima ne mogu sami pomoći. Osim toga, konzumenti većih količina alkohola i duhana puno doprinose državnom proračunu povrh doprinosa za zdravstvo jer plaćaju puno trošarina. Trošarinu na duhan i alkohol možemo u širem smislu tumačiti kao prisilnu premiju osiguranja koja pokriva veću vjerojatnost budućeg liječenja bolesti uzrokovanih otrovima, na teret društva.

Prosječni godišnji prinosi su napuhani, gdje je tu rizik?

Prinosi korišteni u kalkulaciji nisu napuhani ni po međunarodnim standardima. 4,7% realno u prosjeku na godinu jest jako visoko i teško da će se takav prosječni godišnji prinos ponoviti u dugom roku, ali činjenica je da je toliko ostvareno u Hrvatskoj u proteklih deset godina (u fondovima A kategorije), i to u deset godina s dvije godine jako visoke inflacije. Opreza radi, tu je i skromnijih 2,1% koliko su realno godišnje napravili fondovi B kategorije od 2014. do sredine 2024.. Mislim da je 2,1% realno vjerojatno ostvarivo u dugom roku, osim ako ne držite novac na računu u banci. Naravno, sve drugo je povećan rizik; mogu se dogoditi svakojake nezgode (gubici) po putu. Može se dogoditi sa odaberete pogrešne vrijednosne papire ako sami ulažete, može se dogoditi i da neki financijski menadžer kojem ste povjerili svoj novac napravi sličnu pogrešku. Međutim, iskustvo u velikom broju država pokazuje da, ustrajnim i pametnim ulaganjem u dugom roku, oko 2% realno u prosjeku godišnje postaje dostižno za široke slojeve populacije, pa i za one koji nemaju osobita financijska znanja.

Nije ovo za mene, ja sam prešao 50-tu!

Poruka teksta itekako vrijedi i za vas. Za 30 godina imat ćete „samo“ 80. Većina današnjih 50-godišnjaka doživjet će te godine. Ako nastavite s duhanom i alkoholom, za vas postoji znatno veća vjerojatnost da ćete se razboljeti na načine koji će jako umanjiti kvalitetu vašeg života u starosti, možda i kvalitetu života vaših bližnjih koji će morati brinuti za vas. Snažno ćete podići i vjerojatnost mortaliteta prije 80-te. Vaši prijatelji koji paze kako žive imaju puno veću šansu da između 75 i 80 još uvijek budu relativno zdravi, agilni i neovisni. Dakle, krajnje je vrijeme da upravo vi razmislite o promjeni. Računajte malo.

[1] 7.540,13. Rezultat možete provjeriti uz pomoć funkcije FV (buduća vrijednost konstantnih periodičkih uplata): -FV(rate, nper, pmt) = -FV(3%;40;100).

[2] 89.642 eura uz realan prinos od 2,1% na godinu. 147.049 eura uz realan prinos od 4,7% na godinu.

Izvor Ekonomski lab.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. studeni 2024 21:14