Najpoznatiji splitski jasličar šjor Mario Braškić (84) i ovoga je Božića u kreativnoj akciji, ove godine radija je jaslice za Beč:
- Zvali su me iz Rima, ali san reka ne mogu, u vas san radija lani, a ove godine moran u Beč, obeća san ljudima - objasnija nan je.
Šjor Mario je međunarodnu jasličarsku slavu steka odavno, pa sad ne može stić na sve strane od poziva da gradi božićna skazanja. A i godine su tu, samo jedna metropola može uć u raspored.
- Koliko dugo radin jaslice? A jedno sedandeset godin. Počeja san u Gospe od Zdravlja na Dobri i to je trajalo punih trideset i sedan godina, s prijateljen Joškon Božinovićen. Pa smo radili za splitska Brda, druga mista po Dalmaciji. A kad san se priselija živit u Rim jer san radija u hrvatskoj ambasadi, tadašnji rektor Zavoda svetoga Jeronima Dalmatinca, pokojni Anton Benvin zva me isti dan: Ove godine radite nam jaslice za baziliku sv. Jere – pripovida Braškić, čija se umitnost jasličarenja brzo pročula po Vičnome gradu.
Sveta Obitelj, anđeli i pastiri u splitskoj nošnji
- Jaslice u Svetoga Jere došli su vidit ljudi iz Međunarodne udruge prijatelja jaslica i pozvali me da napravin jedne za njihov stalni postav u Muzeju jaslica na Forum Romanum, u kojima su izložene jaslice iz gotovo svih zemalja svita. Tako san i ja napravija hrvatske jaslice s našin obilježjima, a sve figure u njima bile su obučene u splitsku, odnosno dalmatinsku pučku nošnju. Split je predstavlja Jeruzalem, tako da je Peristil bija misto di su Isusa sudili, a Marjan je bija Kalvarija. Još su tamo izložene - ponosan je Mario, koji se bečkoj izložbi jaslica, koja je starija od rimske, pridružija na poziv Hrvatsko-austrijskoga društva prije pet godina.
- Ove godine san u Beču, radija san jaslice u kripti crkve Svetoga Petra, trista metri od katedrale. Tako san odlučija rasporedit jer bi mi bila velika gužva, znalo je bit da bi u desetak-petnajst dana radija jaslice u Dubrovniku, Beču i Rimu. Velika je to fatura, a i odgovornost jer si na neki način ipak predstavnik svoje države na međunarodnoj izložbi. Ove godine u Beču je mali format, metar puta metar, a u visinu koliko oćeš. Jaslice san nazva ‘Glorija‘ i kad se već moglo ić u ar‘ju stavija san jednu našu dalmatinsku preslicu sa zvonon, a ispod njih Svetu Obitelj, anđele, pastire i sve šta već ide, opet u splitskoj nošnji.
Može u Rimu i Beču, ne može u Splitu
Inače sve figure i sve u jaslicama, osin Isusa, izrađujen sam. Sve se događa na podlozi u bojama hrvatskoga grba i austrijske zastave, sa simbolima mora, Kristogramom, evanđeljen, krstionicon, čempreson, a ima i jedan feral, da označi Svitlo koje je s Isuson došlo na ovi svit – ispriča nan je Mario, a mi ga pitamo i za sudbinu splitske manifestacije jaslica di je godinama bija organizator s velikin uspjehon.
- A sićaš se? To si ti kriv, ti si mi reka: "Mario, svugdi po svitu radiš jaslice, a na Split si zaboravija!" Tako smo pokrenuli splitsku izložbu jaslica s udrugon Emanuel u Staroj vijećnici na Pjaci. Već prve godine bila je međunarodna jer su se uz naše odazvali jasličari iz Njemačke, Slovenije, Bosne i Hercegovine. Postavljali smo po četrdeset, pedeset jaslica, izložbe su bile vrhunski posjećene, izlagali su učenici srednjih i osnovnih škola, akademski umjetnici, privatne osobe... Sićan se kako su đaci Ugostiteljske škole učinili jaslice o čikolade i marcipana! I trajalo je ravno deset godina, sve dok se Vijećnica nije zatvorila radi preuređenja. Sad više niko ne spominje, a šteta, jer se ne bi moglo govorit kako Split nije prid Božić urešen kako triba. Imali smo jedinstvenu izložbu, a sad je nemamo, eto ti – žaj je Mariju, a i nama. Šta ćeš, daj Rim i Beč, kad ne mo‘š u Split.
