Prije osam godina upropastio sam nekoliko sati prekrasnoga sunčanog jutra Jou Nesbøu. Popularni pisac i veliki zanesenjak u slobodno penjanje sa svojim je društvom iz Osla bio stigao u Paklenicu uživati u meni zastrašujućoj vještini veranja po liticama, ali nije računao da će ga u predvorju zadarskoga hotela zaskočiti znatiželjni splitski novinar.
Umjesto da me hladno otkanta, ovaj je dragi i pristojni čovjek bez kolebanja pristao dati mi intervju, ne uvjetujući pritom ni duljinu ni sadržaj našega razgovora. Dobra dva sata strpljivo je odgovarao na pitanja, ne mareći (ili barem ne pokazujući da mu je stalo) što njegovi prijatelji guštaju u adrenalinskim izazovima na svježemu zraku dok on gubi vrijeme s provincijskim škrabalom. Među ostalim, pitao sam ga i koji je to vrag sa sk...