Hrvati ne vole prosvjede.
Nekako se teško odluče žrtvovati svoj mir da bi na ulici klicali nekoj višoj ideji. U osnovi mi smo nacija domobrana. Šutimo, trpimo i – ako nam se netko ili nešto ne sviđa – strpljivo čekamo izbore da to promijenimo.
Nemamo tradiciju poljskog sjevera, koji je demonstracijama srušio komunizam, niti beogradske čaršije, koja je deset godina s ulice rušila Slobodana Miloševića, sve dok ga 2000. konačno nije uspjela i svrgnuti. Nismo ni Ukrajinci koji su se od Narančaste revolucije naovamo, čim se u njihovim krajevima temperatura spusti ispod nule, zaputili na kijevski Majdan prosvjedovati protiv ruskih igrača u njihovom dvorištu. A još smo manje Amerikanci, kojima nakon Vijetnama i Martina Luthera Kinga nije teško izvesti ljude na ulice. Od p...