StoryEditor
Crna kronikaDrugačije u susjedstvu

Svi mogući scenariji suđenja braći Mamić: u BiH mogu dobiti manju kaznu nego u Hrvatskoj, i otkup je u igri; Slučaj nam komentira stručnjak

Piše Marko Didić
22. travnja 2021. - 23:04
Goran Mehkek/Cropix

Poslije pravomoćne presude od četiri godine i osam mjeseci zatvora Zoran Mamić je testirao kako će hrvatska javnost reagirati na njegove odlaske iz Hrvatske, pa kad ih je navikao da kao slobodan građanin može bez problema putovati i vraćati se (jednom u BiH i jednom u Ujedinjene Arapske Emirate), Zoki je sada otišao treći put, a da se na duže vrijeme ne vrati u svoju prvu domovinu, u Hrvatsku.

Mjere prisutnosti Zorana Mamića su se mogle izreći samo za vrijeme njegovog suđenja, ali kako je on redovito dolazio na sva ročišta, zato nije bilo stvarne potrebe ni razloga. Dakle, kada je navikao i sud i javnost na korektnost i rutinu, odlučio se na odlazak u BiH.

On je od početka govorio da će svoju kaznu odslužiti pa ma kakva ona bila i uopće nije lagao, samo tada nije govorio da će to biti u BiH, kao što je davno govorio i napravio njegov brat. No i njihova situacija nije bila ista, jer Zoranu nikada nije presuđeno iznad pet godina zatvora, kada se iz sudnice osobu odmah odvodi u zatvor, kao što je donesena presuda za njegova brat Zdravka (šest i pol godina zatvora), koji je zbog toga morao bježati puno prije njega.

Rekordno uručenje

Da je hrvatsko pravosuđe htjelo odmah strpati Zorana Mamića iza rešetaka moglo je to učiniti već prvi put u Osijeku, kada je Zoran dobio mjesec dana manju zatvorsku kaznu od one koja ga odvodi direktno u zatvor ili tjera u bijeg, kao što je bio slučaj s njegovim bratom Zdravkom.

– To vam sud daje kad ne želi da otiđete u pritvor. Tu se moglo vidjeti u kojoj je situaciji bio brat i kako će to završiti. S pozicije suca koji određuje kaznu 4 godine i 8 mjeseci je isto kao i pet godina. Ne može se kazna apotekarski izmjeriti na mjesece. Prema tome, oprezan sud bi dao pet godina i odmah odredio pritvor – rekao je odvjetnik Ante Nobilo u izjavi za Index.

– Kako imaju i bosanskohercegovačko državljanstvo ni Zoran ni Zlatko nisu bjegunci od hrvatskog pravosuđa – govorio je njihov bivši odvjetnik Mate Matić, a to je formalno pravno točno.Također se može reći da je sudac izvršenja požurio kada je Zorana Mamića filmskom brzinom pozvao da se 26. travnja javi kako bi mu bio biti dodijeljen termin odlaska u hrvatski zatvor. To se dogodilo niti mjesec i deset dana od pravomoćne presude, što je rekordna brzina u povijesti hrvatskog pravosuđa, s obzirom na to da se neki osuđenici vucaraju godinama od slobode do ćelije. Je li Zoranov odlazak na izvršenje kazne požuren nakon Zdravkovih prozivanja za mito i korumpiranost sudaca koji su im sudili ili bili u Vijeću, nije teško pretpostaviti?

Sada je najvažnije pitanje mogu li Mamići u BiH proći kao osječki poduzetnik i Zdravkov kompanjon na spornim druženjima sa sucima – Dragan Tadić, koji je svoje dvije godine zatvora u Hrvatskoj (zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u aferi Glavaš) platio osamnaest tisuća eura u BiH i bio slobodan čovjek nakon toga. Također je interesantno mogu li Mamići dobiti puno manju kaznu od one u Hrvatskoj i postoji li njihovo kazneno djelo (šteta od 116 milijuna za koliko su oštetili Dinamo i za što su osuđeni) uopće u katalogu kaznenih djela BiH pravosuđa?

– Prilikom provjeravanja je li kazneno djelo za koje je osuđenik osuđen u Republici Hrvatskoj kazneno djelo, u Bosni i Hercegovini nije potrebno da se kaznena djela u cijelosti podudaraju, već je potrebno da se to podudaranje odnosi na bitna obilježja kaznenog djela. Dakle, ako se to kazneno djelo može podvesti pod jedno od kaznenih djela u Bosni i Hercegovini (u najvećem broju slučajeva ta kaznena djela se podudaraju), onda kažemo da postoji obostrana kažnjivost (tzv. identitet norme). U takvom slučaju, ako se kaznena djela podudaraju, nadležan sud u Bosni i Hercegovini u cijelosti je vezan činjeničnim stanjem utvrđenim u presudi iz Republike Hrvatske (dakle, objektivnom i subjektivnom stranom predmetnog kaznenog djela) te u svojoj presudi unosi izreku presude iz Hrvatske i izriče kaznenu sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Pri tome je potrebno naglasiti kako se ne može izreći teža kazna od one koju je izrekao strani sud (dakle, može biti blaža) te da se kazna zatvora ne može zamijeniti novčanom kaznom.

Otkup zatvorske kazne

Važno je također istaknuti kako pravo Republike Hrvatske na izvršenje njezine pravomoćne presude prestaje kada je osuđena osoba potpuno izdržala kaznu zatvora u Bosni i Hercegovini. Prema tome, kada osuđena osoba kaznenu sankciju izvrši (ili eventualno kada osuđena osoba izbjegne izvršenje), Bosna i Hercegovina je obvezna o tome izvijestiti Republiku Hrvatsku. U tom slučaju nadležni sudac izvršenja u Republici Hrvatskoj, prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, treba donijeti rješenje o obustavi izvršavanja kazne zatvora.

Poznato mi je također da se prema Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine izrečena kazna zatvora do jedne godine, na zahtjev osuđenika, može zamijeniti novčanom kaznom tako da se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačuje s 100 konvertibilnih maraka. Prema tome, ako je netko osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine ta kazna se može zamijeniti novčanom kaznom od 36.500 konvertibilnih maraka (ili oko 18.500 eura) – kaže nam izvanredni prof. dr. sc. Damir Primorac na Sveučilištu u Splitu i Mostaru, te bivši sudac Županijskog suda u Splitu, a sada poznati odvjetnik.

Bilo je slučajeva gdje su pojedini sudovi u Bosni i Hercegovini u određenim predmetima izricali blaže kazne zatvora od onih izrečenih u Republici Hrvatskoj, npr. u Hrvatskoj je bila izrečena kazna zatvora od dvije godine, a u Bosni i Hercegovini je izrečena kazna zatvora od jedne godine, te su potom sudovi, na zahtjev osuđenika, izrečenu kaznu zatvora do jedne godine zamjenjivali novčanom kaznom. Naravno, takvo smanjivanje kazne zatvora je opravdanije i logičnije ako je izrečena kazna zatvora u Republici Hrvatskoj bliža jednoj godini, nerealno bi bilo očekivati da će se veća kazna zatvora (npr. kazna zatvora od četiri godine i sl.) smanjivati do visine od jedne godine.

S druge strane, poznato mi je da je u Bosni i Hercegovini različita praksa tako da neki sudovi u Bosni i Hercegovini postupaju na način da izrečene kazne zatvora do jedne godine zamjenjuju novčanom kaznom, a neki ne. Problem za Republiku Hrvatsku može biti jedino ako nadležni sudovi u Bosni i Hercegovini osuđeniku izreknu kaznu zatvora u trajanju do jedne godine, a potom na zahtjev osuđenika, tu kaznu zamijene novčanom kaznom, koju osuđenik odmah i plati. U takvoj situaciji, Bosna i Hercegovina je izvješćivala Republiku Hrvatsku da je kaznena sankcija izvršena, a nadležni sudovi u Republici Hrvatskoj su nakon toga donosili rješenje o obustavi izvršavanja kazne zatvora.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. svibanj 2021 00:50