Jedanaest godina nakon što se skupina od više stotina “torcidaša” u Ulici Hrvatske mornarice sukobila s policijom pri čemu je šest policajaca ozlijeđeno, na splitskom Općinskom sudu donesena je nepravomoćna presuda u ponovljenom postupku u kojem je četvero okrivljenih navijača osuđeno, a troje oslobođeno krivnje.
Najgore je prošao Josip Š. (34) iz Solina koji je osuđen na sedam mjeseci bezuvjetnog zatvora zbog poticanja mnoštva na nasilje. No, trenutačno mu je prebivalište na - Islandu.
Mate Z. (37) iz Splita, Nik B. (37) iz Supetra i Velibor M. (33) osuđeni na po šest mjeseci što im je zamijenjeno tako da će za svaki dan kazne odraditi po dva sata rada za opće dobro.
Preostala trojica okrivljenika oslobođena su krivnje jer nije bilo dokaza koji bi nedvojbeno ukazali da su sudjelovali u neredima.
Navijače koji su osuđeni teretilo se optužnicom ODO-a Split da su 4. svibnja 2013. godine oko 20.50 sati, odmah nakon završetka utakmice između RNK Split i HNK Hajduk zajedno sa skupinom od 500 do 700 navijača Hajduka koji su bili nezadovoljni cijenom ulaznica za navedenu utakmicu i nerazjašnjenom smrću navijača Marka Azapovića (18-godišnjak iz Županje koji je preminuo mjesec dana nakon što ga je tamošnja policija privela, a navijači mnogih klubova su tvrdili da je umro od posljedica premlaćivanja dok je kao službeni uzrok smrti bilo navedeno trovanje anagleticima - op.a.), narušavali javni red i mir.
Tako je Josip Š. megafonom pozvao navijače da prijeđu kolnik i krenu prema zaštitnim ogradama pa su došli do južne šetnice uz stadion Splita, rukama i nogama srušili zaštitne ograde te su bocama, kamenjem, pirotehničkim sredstvima i drugim pogodnim predmetima gađali policajce koji su bili raspoređeni na osiguranju vanjskog platoa južne strane stadiona.
Kada je, po naredbi zapovjednika Interventne jedinice formiran kordon kako bi odblokirali prometnicu i uspostavili javni red, torcidaši su se zalijetali prema policajcima i bacali prema njima stolice, boce, kamenje, pirotehnička sredstava i druge predmete te čupali stabla i prometne znakove. Tada je ozlijeđeno šest policajaca, iščupano je više prometnih znakova i oštećen je jedan kafić.
Navijač osuđen na bezuvjetni zatvor u svojoj je obrani rekao da je bio u masi, ali da nije ništa razbijao niti je ikoga gađao, napadao ili udarao.
Tvrdio je da je mahao rukama kako bi primirio dio maskiranih navijača koji su bili agresivni i koji su gađali policajce, a kad je policija krenula na njih pobjegao je prema centru grada s dvije djevojke. Kazao je i da bi se maskirao da je htio nešto nedopušteno raditi s obzirom na to da je “već osuđivan zbog navijačkih gluposti”. Tvrdio je da je s par momaka vodio navijačke pjesme i zato je imao megafon koji je kružio među njima.
No, sud mu nije povjerovao uz ostalo zato i jer je više policajca kazalo da je baš njega vidjelo kako dolazi ispred skupine od nekih 500-tinjak navijača s megafonom u ruci, prvi prelazi cestu i viče na megafon: “Za mnom, za mnom, ajmo ajmo!” te prvi dolazi do zaštitnih ograda i rukama poziva ostale da mu se pridruže.
Kako je već prije višestruko osuđivan, tako je u ovom slučaju jedini kažnjen bezuvjetnom zatvorskom kaznom dok za ostalu trojicu osuđenih “sud smatra da za ostvarenje svrhe kažnjavanja ipak nije potrebno izvršenje kazni zatvora”. •