stdClass Object
(
[id] => 1238622
[title] => Postoji li sloboda bez slobodnog tržišta? Naravno da ne jer onda ne bi bilo slobode iskorištavanja drugih, beskonačnog bogaćenja i održavanja pozicije moći
[alias] => postoji-li-sloboda-bez-slobodnog-trzista-naravno-da-ne-jer-onda-ne-bi-bilo-slobode-iskoristavanja-drugih-beskonacnog-bogacenja-i-odrzavanja-pozicije-moci
[catid] => 244
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Danas se u ciklusu o mitovima kapitalizma bavimo tvrdnjom: “Smisao tržišne ekonomije i kapitalizma je sloboda.”
Za početak, što zapravo znači ovaj užasno zloupotrebljavani izraz “sloboda”? U osnovnom principu, riječ je o izboru bez inhibicija, prisile ili ograničenja. Ipak, iako trenutačno imate slobodu ustati i lutati po prostoriji, još uvijek ste ograničeni na pod. Ne možete samo odlučiti hodati po zidu, prkositi gravitaciji i visjeti sa stropa. Dakle, očito ne postoji oblik čiste slobode.
Društveno, isto vrijedi i za ograničenja očuvanja sigurnosti. Imate li slobodu samo nasumično prići nekome na ulici i ubiti ga bez posljedica? Ne, jer po društvenom ugovoru takvo ponašanje predstavlja opasnost za sve. Smišljene su društvene norme u pokušaju ograničavanja stupnja štete koju jedna osoba može nanijeti drugoj radi društvenog integriteta. To nije samo moralno pitanje, već i pitanje socijalne stabilnosti.
Tijekom vrhunca pandemije koronavirusa mnogi su se uzbuđivali oko nošenja maski i cijepljenja, ali većinom ne zbog opravdanih zabrinutosti – koje su sporne i postoje – nego jednostavno zato što je to “ometanje slobode”. Zapravo, korona-razdoblje je neka vrsta studije slučaja o notorno sebičnim sklonostima koje ljudi imaju, govoreći stvari poput: “To je moje tijelo, moj izbor.” Jasno, ta izjava demonstrira nerazumijevanje da je sve što radimo uzročno-posljedično sistemski povezano, a sam taj koncept odvojenosti temeljni je primjer kako je hiperindividualizam u velikoj mjeri uništio psihologiju Zapada, stvarajući neku vrstu religije osobnog izbora koja zanemaruje sve društvene posljedice, kao da osobno ponašanje ne utječe automatski silom tog ponašanja na druge.
---
---
Svakako, kada ljudi danas kažu “sloboda”, misle na nešto kulturno specifično, jer većina intuitivno razumije da nemaju apsolutnu slobodu ni na jednoj razini. Ne mogu nadjačati zakone prirode ni zanemariti opću društvenu sigurnost. Dakle, sloboda je zapravo neka vrsta političkog i ekonomskog koncepta, s dubokom filozofskom poviješću neodređene ideje općenitog protivljenja državnoj moći, njezinu autoritetu i nametanju, uz lojalnost slobodnim tržištima, s pretpostavkom da se takav sustav može ispravno samoregulirati. A sam taj okvir moćno je plodno tlo za površnu obranu; market sa svim potrepštinama potrebnim za odvraćanje bilo kakve neugodne nužnosti.
– Oh, moramo učiniti nešto s gospodarstvom kako bismo se borili protiv klimatske destabilizacije!
– Zajebi to. Vjerujem u slobodu.
---
---
Naše društvo je autonomno stvorilo slogane koji tvore neku vrstu mantre ignorantne djetinje tvrdoglavosti, pojačane, naravno, neprijateljskim poticajima ekonomskog sustava. Ako postoji očekivanje da ćemo živjeti mirno i koegzistirati kao vrsta na održiv način, sve postaje kompromis između onoga što želite raditi i onoga što je društveno prikladno. Dakle, poštovati tuđe zdravlje i dobrobit je jednostavno biti odgovoran. Ali, nažalost, sistemski poticaji guraju u drugom smjeru. Postoji razlog zbog kojeg se poduzeća odupiru uvođenju održivijih praksi ili smanjenja onečišćenja; zato što to utječe na njihov krajnji rezultat, a to je maksimiziranje profita.
Uvriježeno je da osoba ima slobodu prikupiti i kupiti što god želi. Može gomilati milijarde, imati beskrajne vile, letjeti okolo u bezbrojnim privatnim zrakoplovima, a nitko im ne može ništa prigovoriti zbog “slobode”. Ipak, bogati imaju ogroman neproporcionalan ekološki otisak te je vrlo mali postotak tih ljudi odgovoran za znatan postotak emisija stakleničkih plinova, čiji će efekt osjetiti milijarde običnih ljudi. Trebaju li bogati imati slobodu upustiti se u ovakvo ponašanjeako ono uzrokuje sustavnu štetu? Jesu li slobodni njegovati ovakvo ponašanje kada je poznato da su tržišta igra nulte sume i da bi neki bili bogati, drugi moraju biti siromašni?
---
Molly Riley/Afp
---
Postoji pojam u libertarijanskoj filozofiji – voluntarizam – koji podrazumijeva da je u ponašanju na tržištu čin dobrovoljne trgovine krajnji moralni prioritet. Ideja je da sve dok nitko ne doživljava da ga je netko drugi prisilio na čin trgovine, ta trgovina očito čin slobode na obostranu korist. Često se koristi kao posljednji argument pri opravdavanju prostitucije.
Evo primjera. Žena ima prsten. Odlazi u zalagaonicu i prodaje ga. Iz ove perspektive, razmjena se smatra obostrano korisnom za obje strane budući da je žena namjerno prodala predmet, a trgovac ga je namjerno kupio. Ovu jednostavnu ideju dobrovoljne razmjene podržavaju mikroekonomski teoretičari tvrdeći da trgovina uvijek služi najboljim interesima obiju strana u tom trenutku, pri čemu svi sudionici, nakon pregovora, maksimiziraju svoju osobnu korist. No problem s ovim gledištem je u tome što zanemaruje sve druge sustavne pritiske koji iskrivljuju volju pojedinaca koji obavljaju trgovinu. Iz libertarijanske perspektive, nije važno zašto osoba dolazi do trgovine.
Ali u tome leži kratkovidnost, jer što ako je taj prsten koji je založen bio od supruga koji je nedavno doživio fatalnu nesreću, ostavivši svoju obitelj bez prihoda ili sredstava? Dakle, u nevolji, s računima koje treba platiti i bez mreže socijalne sigurnosti u regiji u kojoj živi, žena ne vidi drugu alternativu nego da rasproda osobni predmet uz koji je iznimno sentimentalno vezana jer nema izbora. Možemo li to još uvijek nazvati dobrovoljnim? Očito, voluntarizam je opasna iluzija slobodne volje jer iskrivljuje društvenu percepciju uzročnosti. Zapravo, on maskira temeljno prisilnu prirodu samog sustava. Da, možete birati između hrpe različitih korporacija za zaposlenje u svom području, ali pogodite što? Morat ćete se pokoriti jednoj od njih ako želite preživjeti.
Kao što je komičar George Carlin istaknuo prije mnogo godina, čini se da je vaša sloboda u potrošačkom kapitalističkom društvu mogućnost izbora između 40 različitih vrsta žitarica ili pasta za zube, koje ionako u konačnici proizvodi samo nekoliko kompanija. Tu razinu izbora američko društvo sigurno ne vidi u, recimo, političkim strankama. Očito, unutar ove ekonomske strukture postoje brojne karakteristike koje su fundamentalno totalitarne. Jedina razlika je u tome što mehanizmi kontrole i dominacije dolaze iz privatnih institucija, a ne od državne vlasti.
---
---
Ironično, ta redukcionistička miopija tržišnog slobodnog izbora dodatno se pojačavala opsežnom povijesnom propagandom koja je neumorno prokazivala komunizam kada bi se suočila s bilo kakvom kritikom tržišnog modela ekonomije. To je militantna retorika, gdje sve što nije kapitalizam može biti samo totalitarizam. Jasno, kada nemate stvarni argument protiv nečega, onda to najčešće diskreditirate asocijacijom, tj. lažnom dualnošću. Ta tehnika je znala otići toliko daleko da je FBI čak i filmski klasik “Divan život” (“It’s a Wonderful Life”) nekoć proglasio socijalističkom propagandom.
Zabave radi, ako komunizam treba shvatiti kao karakteriziran diktatorskom kontrolom odozgo prema dolje i totalitarnom birokracijom centralnog planiranja – što je onda korporacija? Ako maknete profitni sustav i samo pogledate kako se u organizaciji takve hijerarhije provodi kontrola i donose odluke, vrlo je teško pronaći razliku od temeljnog totalitarnog principa i forme. Poduzeća su, očito, čista i jednostavna diktatura.
I ironično, tu se zapravo rađa pojam slobode – nesputane slobode poslovnih diktatura. Recimo da se Amazon nastavio širiti po svojoj volji bez antimonopolskih zakona i mogao kupiti svaku tvrtku na planetu. Tako bi postao ogromna planetarna korporacija koja zadovoljava sve potrebe svijeta, pritom ostajući, naravno, privatna tvrtka, što znači da javnost nema demokratskog utjecaja na njezinu politiku i praksu. Je li to vrsta institucije koju želite da upravlja ekonomskim ekosustavom ili, zapravo, cijelim svijetom, s obzirom na to da se svi oslanjaju na ovu jednu instituciju? Je li to karakter društva koje cijenite? Valjda uočavate problem.
---
Karl Marx: Nemojte se zavaravati apstraktnom riječi Sloboda. Čija sloboda? Ne sloboda jednog pojedinca u odnosu na drugog, već sloboda kapitala da slomi radnika.
Artur Widak/Nurphoto Via Afp
---
No vratimo se temi i naglasimo da doista postoji aspekt slobode u tržišnom sustavu, a to je sloboda da se koči sloboda drugih. To je sloboda da se održi vlastita pozicija moći. To je sloboda da se ne brinete o tome kako vaše ekonomske radnje ili vaše radnje općenito utječu na druge ljude ili na samo stanište. Drugim riječima, najznačajniji element financijske slobode u poslovanju je sprječavanje slobode drugih stvaranjem i iskorištavanjem umjetne oskudice u nedemokratskoj, kompetitivnoj hijerarhiji koja proizvodi stalnu nejednakost.
U ovakvom gospodarskom sustavu, kojemu nedostaje ona demokratska osnova jednakih mogućnosti, slobodni ste onoliko koliko vam vaša kupovna moć dopušta. A oni s više novca od vas ne samo da su slobodniji raditi stvari koje vi ne možete, već imaju i više moći ograničiti vašu slobodu, jer je novac izjednačen s moći. Značajne slobode koje omogućuje tržišni kapitalizam toliko su duboko nagnute u korist bogatih i moćnih da je zaista karikaturalno reći da sam sustav predstavlja slobodu za sve.
Idealan primjer toga je mitologija američkog sna, kao način da se “prava” sloboda prikaže kao sloboda da se uzdignete na socioekonomskoj ljestvici, tako da i sami možete biti bogati i moćni. Ono što taj mit čini jest dovođenje u krupni kadar onih koji su već bogati i moćni, što praktički razotkriva samu strukturu ove varke budući da je matematički nemoguće da svi postanu bogati. Zapravo, zamišljajući ultrasposobnog totalitarnog društvenog planera, najpametnija stvar koju bi mogao smisliti, kao varku da osigura da mu velika većina ljudi bude podređena i obogati ga, bila bi teorija ekonomije slobodnog tržišta. To je jedna ogromna filozofska prijevara koja implicira jedno, ali djeluje na potpuno suprotan način. Nema ništa moćnije od robova koji ne shvaćaju da su robovi. Kapitalizam je jedan od najučinkovitijih sustava društvene kontrole ikada stvoren.
---
---
Na kraju dana, ono što primjećujete jest da se kapitalizam sastoji od litanije mini diktatura, u privatnom vlasništvu i s iluzijom slobode zbog “objašnjenja” da ih ima mnogo. Sveukupno, kako bi se iluzija sustava održala, važno je održati sve ove male diktature koje se bore jedna s drugom za tržišni udio jer je sustavu očajnički potrebna takva raznolikost da zadrži reputaciju slobode, iako postoji stalna gravitacija za konsolidacijom moći i koncentracija tržišnog rata, što proturječi samoj teoriji ovakvog sustava kao slobodnog poduzetništva, gdje se ravnoteža održava kroz različitosti, dok je zapravo prirodna inercija sistema proporcionalno obrnuta. Monopoli i karteli nisu anomalije u tržišnom sustavu, oni su krajnji organski ciljevi, jer tvrtke pokušavaju beskonačno rasti, proširiti svoj tržišni udio i pokoriti konkurente.
U ovom sustavu ugnjetavanja, što je upravo ono što jest, niz preklapajućih povratnih petlji osigurava da većina populacije ostane socioekonomski ograničena, s nedostatkom društvene mobilnosti i demokratske moći u korist oligarha. Namjera strukture, empirijski i formalno očigledna, jest gušenje većine u korist manjine. Sama izjava o slobodnom tržištu urnebesno je orwellovska, s cijelom tom filozofijom koja okružuje slobodu, tvrdeći nešto sasvim suprotno od onoga što se događa u stvarnosti.
---
Vojko Bašić/ Cropix
---
Pred kraj, postavimo misaonu vježbu o tome što zapravo čini slobodu i kako se primjenjuje ovo temeljno načelo demokracije, u kojem bi trebala postojati neka vrsta samoodređenja vođena konsenzusom. Važno je naglasiti da, ako je postojao neki obrazac tijekom kulturne evolucije, to je polagano odmicanje od uvjeta građanske opresije općenito i rad na stvaranju jednakih prava između nekoć potlačenih grupa. U ovoj općoj potrazi, polaganom maršu prema jednakosti, primijetit ćemo nešto zanimljivo, a to je da svi jednostavno zastanu kada je u pitanju ekonomija. Bilo kakva vrsta ekonomske jednakosti je tabu.
Ipak, trend je i dalje prisutan. Što se događa ako jednostavno slijedimo ovaj evolucijski obrazac i konačno dođemo do najkritičnijeg čimbenika koji se odnosi na ljudska prava i javno zdravlje, što je naravno ekonomski angažman i participativna ekonomska demokracija. Općenito, decentralizirane, autonomne organizacije koje koriste peer to peer mreže za suradnju, osnažene razvojem znanosti i tehnologije te učinkovitošću, stvaraju osnovni koncept kako bi taj novi sustav izgledao.
Svrha gospodarstva je, ili bi bar trebala biti, održati i poboljšati javno zdravlje i održati homeostatsku ravnotežu s ekosustavom, pritom manifestirajući stanje stvarne i odgovorne slobode koja u osnovi poštuje prava drugih na human način, zajedno sa slobodom koja poštuje prirodne zakone našeg ekosustava kako bi ostao održiv.
U ovim osnovnim ograničenjima koja su potrebna za naš opstanak, kako zamišljate svoj život? Vidite li slobodu kao potrebu da svaki dan sjednete u auto i vozite se kroz smog, uđete u neku staklenu poslovnu zgradu koja ništa ne proizvodi, i gurate papiriće uokolo 40, 50 sati tjedno? Je li to sloboda?
Je li sloboda moći ući u trgovinu (ako imate novca) i kupiti hranu koja vam je potrebna za preživljavanje ili je sloboda više povezana s idejom da ne morate ništa kupovati, a da imate osigurane potrepštine za život kroz samu društvenu strukturu? Dakle, umjesto da morate zarađivati za život pod velikim stresom cijelo svoje postojanje, možete zapravo živjeti svoj život.
---
---
Tržišna psihologija, a time i filozofija, stvorile su izmišljenu ideju slobode koja nema nikakve veze s rješavanjem problema u vašem životu, već s pretpostavkom različitosti u tome kako servisirate te probleme putem podčinjavanja radu i potrošačkom izražavanju. Prava sloboda je živjeti u društvu koje prepoznaje da svi imaju zajedničke potrebe, učinkovito raditi na zadovoljenju tih potreba kao preduvjeta za postojanje, kako bi se ljudima omogućilo da stvarno napreduju, umjesto da se samo snalaze.
Kada je riječ o održivosti, integracija je uvijek učinkovitija od disperzije. Jedan sustav će djelovati učinkovitije od gomile različitih sustava koji nisu ispravno povezani. Tehnička zadaća, recimo hranjenje civilizacije izravno putem procesa demokratskog izbora participativne ekonomije, umjesto totalitarizma odozgo prema dolje te učinkovitosti kroz mreže umjesto stratifikacije, uvijek će, prema tehničkoj stvarnosti, biti učinkovitija od izmišljene tržišne igre natjecanja.
Još smo još uvijek zaglavljeni u sustavu ukorijenjenom u ropstvu. Ovaj opis nije hiperboličan, jednostavno živimo u etapi evolucije sistema temeljenog na robovlasništvu. Zato danas i ima 50 milijuna robova, što je gotovo četiri puta više nego u 400 godina transatlantske trgovine ljudima. Najamno ropstvo proizišlo je iz onog “običnog” kao prirodni prijelaz.
Stoga, kao što bi rekao pokojni Jacque Fresco: “Kada vam netko priđe i počne govoriti o slobodi i demokraciji, dobro pripazite, jer u istinski slobodnoj naciji nitko vam ne mora reći da ste slobodni.”
Karl Marx: Nemojte se zavaravati apstraktnom riječi Sloboda. Čija sloboda? Ne sloboda jednog pojedinca u odnosu na drugog, već sloboda kapitala da slomi radnika.
Danas se u ciklusu o mitovima kapitalizma bavimo tvrdnjom: “Smisao tržišne ekonomije i kapitalizma je sloboda.”
Za početak, što zapravo znači ovaj užasno zloupotrebljavani izraz “sloboda”? U osnovnom principu, riječ je o izboru bez inhibicija, prisile ili ograničenja. Ipak, iako trenutačno imate slobodu ustati i lutati po prostoriji, još uvijek ste ograničeni na pod. Ne možete samo odlučiti hodati po zidu, prkositi gravitaciji i visjeti sa stropa. Dakle, očito ne postoji oblik čiste slobode.
Društveno, isto vrijedi i za ograničenja očuvanja sigurnosti. Imate li slobodu samo nasumično prići nekome na ulici i ubiti ga bez posljedica? Ne, jer po društvenom ugovoru takvo ponašanje predstavlja opasnost za sve. Smišljene su društvene norme u pokušaju ograničavanja stupnja štete koju jedna osoba može nanijeti drugoj radi društvenog integriteta. To nije samo moralno pitanje, već i pitanje socijalne stabilnosti.
Tijekom vrhunca pandemije koronavirusa mnogi su se uzbuđivali oko nošenja maski i cijepljenja, ali većinom ne zbog opravdanih zabrinutosti – koje su sporne i postoje – nego jednostavno zato što je to “ometanje slobode”. Zapravo, korona-razdoblje je neka vrsta studije slučaja o notorno sebičnim sklonostima koje ljudi imaju, govoreći stvari poput: “To je moje tijelo, moj izbor.” Jasno, ta izjava demonstrira nerazumijevanje da je sve što radimo uzročno-posljedično sistemski povezano, a sam taj koncept odvojenosti temeljni je primjer kako je hiperindividualizam u velikoj mjeri uništio psihologiju Zapada, stvarajući neku vrstu religije osobnog izbora koja zanemaruje sve društvene posljedice, kao da osobno ponašanje ne utječe automatski silom tog ponašanja na druge.
---
---
Svakako, kada ljudi danas kažu “sloboda”, misle na nešto kulturno specifično, jer većina intuitivno razumije da nemaju apsolutnu slobodu ni na jednoj razini. Ne mogu nadjačati zakone prirode ni zanemariti opću društvenu sigurnost. Dakle, sloboda je zapravo neka vrsta političkog i ekonomskog koncepta, s dubokom filozofskom poviješću neodređene ideje općenitog protivljenja državnoj moći, njezinu autoritetu i nametanju, uz lojalnost slobodnim tržištima, s pretpostavkom da se takav sustav može ispravno samoregulirati. A sam taj okvir moćno je plodno tlo za površnu obranu; market sa svim potrepštinama potrebnim za odvraćanje bilo kakve neugodne nužnosti.
– Oh, moramo učiniti nešto s gospodarstvom kako bismo se borili protiv klimatske destabilizacije!
– Zajebi to. Vjerujem u slobodu.
---
---
Naše društvo je autonomno stvorilo slogane koji tvore neku vrstu mantre ignorantne djetinje tvrdoglavosti, pojačane, naravno, neprijateljskim poticajima ekonomskog sustava. Ako postoji očekivanje da ćemo živjeti mirno i koegzistirati kao vrsta na održiv način, sve postaje kompromis između onoga što želite raditi i onoga što je društveno prikladno. Dakle, poštovati tuđe zdravlje i dobrobit je jednostavno biti odgovoran. Ali, nažalost, sistemski poticaji guraju u drugom smjeru. Postoji razlog zbog kojeg se poduzeća odupiru uvođenju održivijih praksi ili smanjenja onečišćenja; zato što to utječe na njihov krajnji rezultat, a to je maksimiziranje profita.
Uvriježeno je da osoba ima slobodu prikupiti i kupiti što god želi. Može gomilati milijarde, imati beskrajne vile, letjeti okolo u bezbrojnim privatnim zrakoplovima, a nitko im ne može ništa prigovoriti zbog “slobode”. Ipak, bogati imaju ogroman neproporcionalan ekološki otisak te je vrlo mali postotak tih ljudi odgovoran za znatan postotak emisija stakleničkih plinova, čiji će efekt osjetiti milijarde običnih ljudi. Trebaju li bogati imati slobodu upustiti se u ovakvo ponašanjeako ono uzrokuje sustavnu štetu? Jesu li slobodni njegovati ovakvo ponašanje kada je poznato da su tržišta igra nulte sume i da bi neki bili bogati, drugi moraju biti siromašni?
---
Molly Riley/Afp
---
Postoji pojam u libertarijanskoj filozofiji – voluntarizam – koji podrazumijeva da je u ponašanju na tržištu čin dobrovoljne trgovine krajnji moralni prioritet. Ideja je da sve dok nitko ne doživljava da ga je netko drugi prisilio na čin trgovine, ta trgovina očito čin slobode na obostranu korist. Često se koristi kao posljednji argument pri opravdavanju prostitucije.
Evo primjera. Žena ima prsten. Odlazi u zalagaonicu i prodaje ga. Iz ove perspektive, razmjena se smatra obostrano korisnom za obje strane budući da je žena namjerno prodala predmet, a trgovac ga je namjerno kupio. Ovu jednostavnu ideju dobrovoljne razmjene podržavaju mikroekonomski teoretičari tvrdeći da trgovina uvijek služi najboljim interesima obiju strana u tom trenutku, pri čemu svi sudionici, nakon pregovora, maksimiziraju svoju osobnu korist. No problem s ovim gledištem je u tome što zanemaruje sve druge sustavne pritiske koji iskrivljuju volju pojedinaca koji obavljaju trgovinu. Iz libertarijanske perspektive, nije važno zašto osoba dolazi do trgovine.
Ali u tome leži kratkovidnost, jer što ako je taj prsten koji je založen bio od supruga koji je nedavno doživio fatalnu nesreću, ostavivši svoju obitelj bez prihoda ili sredstava? Dakle, u nevolji, s računima koje treba platiti i bez mreže socijalne sigurnosti u regiji u kojoj živi, žena ne vidi drugu alternativu nego da rasproda osobni predmet uz koji je iznimno sentimentalno vezana jer nema izbora. Možemo li to još uvijek nazvati dobrovoljnim? Očito, voluntarizam je opasna iluzija slobodne volje jer iskrivljuje društvenu percepciju uzročnosti. Zapravo, on maskira temeljno prisilnu prirodu samog sustava. Da, možete birati između hrpe različitih korporacija za zaposlenje u svom području, ali pogodite što? Morat ćete se pokoriti jednoj od njih ako želite preživjeti.
Kao što je komičar George Carlin istaknuo prije mnogo godina, čini se da je vaša sloboda u potrošačkom kapitalističkom društvu mogućnost izbora između 40 različitih vrsta žitarica ili pasta za zube, koje ionako u konačnici proizvodi samo nekoliko kompanija. Tu razinu izbora američko društvo sigurno ne vidi u, recimo, političkim strankama. Očito, unutar ove ekonomske strukture postoje brojne karakteristike koje su fundamentalno totalitarne. Jedina razlika je u tome što mehanizmi kontrole i dominacije dolaze iz privatnih institucija, a ne od državne vlasti.
---
---
Ironično, ta redukcionistička miopija tržišnog slobodnog izbora dodatno se pojačavala opsežnom povijesnom propagandom koja je neumorno prokazivala komunizam kada bi se suočila s bilo kakvom kritikom tržišnog modela ekonomije. To je militantna retorika, gdje sve što nije kapitalizam može biti samo totalitarizam. Jasno, kada nemate stvarni argument protiv nečega, onda to najčešće diskreditirate asocijacijom, tj. lažnom dualnošću. Ta tehnika je znala otići toliko daleko da je FBI čak i filmski klasik “Divan život” (“It’s a Wonderful Life”) nekoć proglasio socijalističkom propagandom.
Zabave radi, ako komunizam treba shvatiti kao karakteriziran diktatorskom kontrolom odozgo prema dolje i totalitarnom birokracijom centralnog planiranja – što je onda korporacija? Ako maknete profitni sustav i samo pogledate kako se u organizaciji takve hijerarhije provodi kontrola i donose odluke, vrlo je teško pronaći razliku od temeljnog totalitarnog principa i forme. Poduzeća su, očito, čista i jednostavna diktatura.
I ironično, tu se zapravo rađa pojam slobode – nesputane slobode poslovnih diktatura. Recimo da se Amazon nastavio širiti po svojoj volji bez antimonopolskih zakona i mogao kupiti svaku tvrtku na planetu. Tako bi postao ogromna planetarna korporacija koja zadovoljava sve potrebe svijeta, pritom ostajući, naravno, privatna tvrtka, što znači da javnost nema demokratskog utjecaja na njezinu politiku i praksu. Je li to vrsta institucije koju želite da upravlja ekonomskim ekosustavom ili, zapravo, cijelim svijetom, s obzirom na to da se svi oslanjaju na ovu jednu instituciju? Je li to karakter društva koje cijenite? Valjda uočavate problem.
---
Karl Marx: Nemojte se zavaravati apstraktnom riječi Sloboda. Čija sloboda? Ne sloboda jednog pojedinca u odnosu na drugog, već sloboda kapitala da slomi radnika.
Artur Widak/Nurphoto Via Afp
---
No vratimo se temi i naglasimo da doista postoji aspekt slobode u tržišnom sustavu, a to je sloboda da se koči sloboda drugih. To je sloboda da se održi vlastita pozicija moći. To je sloboda da se ne brinete o tome kako vaše ekonomske radnje ili vaše radnje općenito utječu na druge ljude ili na samo stanište. Drugim riječima, najznačajniji element financijske slobode u poslovanju je sprječavanje slobode drugih stvaranjem i iskorištavanjem umjetne oskudice u nedemokratskoj, kompetitivnoj hijerarhiji koja proizvodi stalnu nejednakost.
U ovakvom gospodarskom sustavu, kojemu nedostaje ona demokratska osnova jednakih mogućnosti, slobodni ste onoliko koliko vam vaša kupovna moć dopušta. A oni s više novca od vas ne samo da su slobodniji raditi stvari koje vi ne možete, već imaju i više moći ograničiti vašu slobodu, jer je novac izjednačen s moći. Značajne slobode koje omogućuje tržišni kapitalizam toliko su duboko nagnute u korist bogatih i moćnih da je zaista karikaturalno reći da sam sustav predstavlja slobodu za sve.
Idealan primjer toga je mitologija američkog sna, kao način da se “prava” sloboda prikaže kao sloboda da se uzdignete na socioekonomskoj ljestvici, tako da i sami možete biti bogati i moćni. Ono što taj mit čini jest dovođenje u krupni kadar onih koji su već bogati i moćni, što praktički razotkriva samu strukturu ove varke budući da je matematički nemoguće da svi postanu bogati. Zapravo, zamišljajući ultrasposobnog totalitarnog društvenog planera, najpametnija stvar koju bi mogao smisliti, kao varku da osigura da mu velika većina ljudi bude podređena i obogati ga, bila bi teorija ekonomije slobodnog tržišta. To je jedna ogromna filozofska prijevara koja implicira jedno, ali djeluje na potpuno suprotan način. Nema ništa moćnije od robova koji ne shvaćaju da su robovi. Kapitalizam je jedan od najučinkovitijih sustava društvene kontrole ikada stvoren.
---
---
Na kraju dana, ono što primjećujete jest da se kapitalizam sastoji od litanije mini diktatura, u privatnom vlasništvu i s iluzijom slobode zbog “objašnjenja” da ih ima mnogo. Sveukupno, kako bi se iluzija sustava održala, važno je održati sve ove male diktature koje se bore jedna s drugom za tržišni udio jer je sustavu očajnički potrebna takva raznolikost da zadrži reputaciju slobode, iako postoji stalna gravitacija za konsolidacijom moći i koncentracija tržišnog rata, što proturječi samoj teoriji ovakvog sustava kao slobodnog poduzetništva, gdje se ravnoteža održava kroz različitosti, dok je zapravo prirodna inercija sistema proporcionalno obrnuta. Monopoli i karteli nisu anomalije u tržišnom sustavu, oni su krajnji organski ciljevi, jer tvrtke pokušavaju beskonačno rasti, proširiti svoj tržišni udio i pokoriti konkurente.
U ovom sustavu ugnjetavanja, što je upravo ono što jest, niz preklapajućih povratnih petlji osigurava da većina populacije ostane socioekonomski ograničena, s nedostatkom društvene mobilnosti i demokratske moći u korist oligarha. Namjera strukture, empirijski i formalno očigledna, jest gušenje većine u korist manjine. Sama izjava o slobodnom tržištu urnebesno je orwellovska, s cijelom tom filozofijom koja okružuje slobodu, tvrdeći nešto sasvim suprotno od onoga što se događa u stvarnosti.
---
Vojko Bašić/ Cropix
---
Pred kraj, postavimo misaonu vježbu o tome što zapravo čini slobodu i kako se primjenjuje ovo temeljno načelo demokracije, u kojem bi trebala postojati neka vrsta samoodređenja vođena konsenzusom. Važno je naglasiti da, ako je postojao neki obrazac tijekom kulturne evolucije, to je polagano odmicanje od uvjeta građanske opresije općenito i rad na stvaranju jednakih prava između nekoć potlačenih grupa. U ovoj općoj potrazi, polaganom maršu prema jednakosti, primijetit ćemo nešto zanimljivo, a to je da svi jednostavno zastanu kada je u pitanju ekonomija. Bilo kakva vrsta ekonomske jednakosti je tabu.
Ipak, trend je i dalje prisutan. Što se događa ako jednostavno slijedimo ovaj evolucijski obrazac i konačno dođemo do najkritičnijeg čimbenika koji se odnosi na ljudska prava i javno zdravlje, što je naravno ekonomski angažman i participativna ekonomska demokracija. Općenito, decentralizirane, autonomne organizacije koje koriste peer to peer mreže za suradnju, osnažene razvojem znanosti i tehnologije te učinkovitošću, stvaraju osnovni koncept kako bi taj novi sustav izgledao.
Svrha gospodarstva je, ili bi bar trebala biti, održati i poboljšati javno zdravlje i održati homeostatsku ravnotežu s ekosustavom, pritom manifestirajući stanje stvarne i odgovorne slobode koja u osnovi poštuje prava drugih na human način, zajedno sa slobodom koja poštuje prirodne zakone našeg ekosustava kako bi ostao održiv.
U ovim osnovnim ograničenjima koja su potrebna za naš opstanak, kako zamišljate svoj život? Vidite li slobodu kao potrebu da svaki dan sjednete u auto i vozite se kroz smog, uđete u neku staklenu poslovnu zgradu koja ništa ne proizvodi, i gurate papiriće uokolo 40, 50 sati tjedno? Je li to sloboda?
Je li sloboda moći ući u trgovinu (ako imate novca) i kupiti hranu koja vam je potrebna za preživljavanje ili je sloboda više povezana s idejom da ne morate ništa kupovati, a da imate osigurane potrepštine za život kroz samu društvenu strukturu? Dakle, umjesto da morate zarađivati za život pod velikim stresom cijelo svoje postojanje, možete zapravo živjeti svoj život.
---
---
Tržišna psihologija, a time i filozofija, stvorile su izmišljenu ideju slobode koja nema nikakve veze s rješavanjem problema u vašem životu, već s pretpostavkom različitosti u tome kako servisirate te probleme putem podčinjavanja radu i potrošačkom izražavanju. Prava sloboda je živjeti u društvu koje prepoznaje da svi imaju zajedničke potrebe, učinkovito raditi na zadovoljenju tih potreba kao preduvjeta za postojanje, kako bi se ljudima omogućilo da stvarno napreduju, umjesto da se samo snalaze.
Kada je riječ o održivosti, integracija je uvijek učinkovitija od disperzije. Jedan sustav će djelovati učinkovitije od gomile različitih sustava koji nisu ispravno povezani. Tehnička zadaća, recimo hranjenje civilizacije izravno putem procesa demokratskog izbora participativne ekonomije, umjesto totalitarizma odozgo prema dolje te učinkovitosti kroz mreže umjesto stratifikacije, uvijek će, prema tehničkoj stvarnosti, biti učinkovitija od izmišljene tržišne igre natjecanja.
Još smo još uvijek zaglavljeni u sustavu ukorijenjenom u ropstvu. Ovaj opis nije hiperboličan, jednostavno živimo u etapi evolucije sistema temeljenog na robovlasništvu. Zato danas i ima 50 milijuna robova, što je gotovo četiri puta više nego u 400 godina transatlantske trgovine ljudima. Najamno ropstvo proizišlo je iz onog “običnog” kao prirodni prijelaz.
Stoga, kao što bi rekao pokojni Jacque Fresco: “Kada vam netko priđe i počne govoriti o slobodi i demokraciji, dobro pripazite, jer u istinski slobodnoj naciji nitko vam ne mora reći da ste slobodni.”
Karl Marx: Nemojte se zavaravati apstraktnom riječi Sloboda. Čija sloboda? Ne sloboda jednog pojedinca u odnosu na drugog, već sloboda kapitala da slomi radnika.
Postoji li sloboda bez slobodnog tržišta? Naravno da ne jer onda ne bi bilo slobode iskorištavanja drugih, beskonačnog bogaćenja i održavanja pozicije moći
Danas se u ciklusu o mitovima kapitalizma bavimo tvrdnjom: “Smisao tržišne ekonomije i kapitalizma je sloboda.”
Za početak, što zapravo znači ovaj užasno zloupotrebljavani izraz “sloboda”? U osnovnom principu, riječ je o izboru bez inhibicija, prisile ili ograničenja. Ipak, iako trenutačno imate slobodu ustati i lutati po prostoriji, još uvijek ste ograničeni na pod. Ne možete samo odlučiti hodati po zidu, prkositi gravitaciji i visjeti sa stropa. Dakle, očito ne postoji oblik čiste slobode.
Društveno, isto vrijedi i za ograničenja očuvanja sigurnosti. Imate li slobodu samo nasumično prići nekome na ulici i ubiti ga bez posljedica? Ne, jer po društvenom ugovoru takvo ponašanje predstavlja opasnost za sve. Smišljene su društvene norme u pokušaju...
