Svaki ljudski odlazak je težak, ali posebno je teško kada ode netko tko je toliko značio i pomogao mnogima. A upravo to je bila psihoterapeutkinja Branka Jakelić, koja nas je napustila 3. ožujka u Zagrebu, i čiji će ispraćaj biti u utorak, 8. ožujka u 12 sati na mirogojskom Krematoriju, dok je sprovod u subotu u Marušićima kod Omiša, rodnom mjestu njezine majke.
Branka Jakelić vodila je individualne, partnerske i grupne terapije te terapiju, superviziju i trening psihoterapijskih edukanata.
"Radim s odraslima zainteresiranima za rad na sebi i svoj psihičko-duhovni rast i razvoj. Pored sadržaja vezanih uz životne krize i probleme, bavimo se snovima, tjelesnim i psihosomatskim tegobama, duhovnim temama i krizama", zapisala je na svojoj web stranici.
A, osim talenta i senzibiliteta, za rad je imala respektabilne diplome: Gestalt psihoterapeut s certifikatom Instituta za gestalt iz Würzburga, Psihodramski psihoterapeut s certifikatom Instituta za psihodramu iz Beograda i Transpersonalni psihoterapeut s certifikatom EUROTAS-a, praktičar Sistemskih konstelacija te praktičar Somatic Experiencinga. Osim diploma, Branka Jakelić stalno se usavršavala, praktično do zadnjega dana.
Svoj poziv nije pronašla pravocrtno. Put ju je vodio najprije na studij književnosti i pedagogije u Zadar, a svestrana kakav je bila, završila je i solo pjevanje na Muzičkoj akademiji. Ali život joj nije bio "pjesma Havaja", razboljela se od leukemije u 27. godini, no i to je uspješno prebrodila, unutarnjom snagom i neprestanim čitanjem i promišljanjem.
Imala je snage i za promjenu karijere, napuštanje stalnog zaposlenja i prelazak u psihologe, vokaciju koja ju je snažno zgrabila i za koju je osjećala da joj pripada.
Sama je to najbolje opisala: "Oduvijek su me zanimala temeljna egzistencijalna pitanja: Tko sam ja? Otkuda dolazim? Zašto sam tu? Kamo idem i što je smisao moga života? Tražeći odgovore na njih, osobito u trenucima životnih kriza i promjena, posezala sam za knjigama i 'radila na sebi' na sve načine koji su mi bili dostupni. Postupno se iz toga rodila želja da znanjem, iskustvom i vještinama koje sam stekla pomognem i drugim ljudima. Vođena sviješću o tome da je svako biće jedinka s jedinstvenim sklopom talenata, blokada, iskustava i izazova te da isti parametri i pristupi ne vrijede za svakog, učila sam na razne načine i od raznih ljudi: kroz knjige, radionice, osobna iskustva te dugogodišnje profesionalne psihoterapijske edukacije".
Takav pristup i stav morao je naići na odjek osoba koje su joj se javljale, kao i kod kolega.
"Svi koji smo je pobliže poznavali, znali smo za njezinu nevjerojatnu hrabrost i želju da uči na razne načine i od raznih ljudi. Za sebe je napisala: “Osobno život doživljavam kao pustolovinu i priliku za učenje, mijenjanje i rast u psihičkom i duhovnom smislu riječi. Sretna sam što, radeći s drugim ljudima, imam priliku biti pratiocem i svjedokom njihova razvoja i transformacije', napisale su u oproštaju kolegice i kolege iz Centra za Psihodramu.
Branka Jakelić bila je idejna začetnica i autorica hvalevrijednog programa "Prva 4 koraka", nastalog u želji da se u vremenu kriza potakne ljude da u sebi pronađu mir i snagu duha te prebrode nevolje. Taj program, koji odlično zrcali njen stručni i humani habitus, sastoji se od četiri besplatna online susreta s profesionalnim pomagačima pod stručnim vodstvom da se dobije nova perspektiva i svladaju alati samopomoći. Peti korak je odlazak na psihoterapiju.
"Program 'Prva 4 koraka' se nastavlja jer bi i Branka tako željela", kazala nam je njena prijateljica i kolegica Sanda Puljiz Vidović, i sama jedna od stručnjakinja koje djeluju u programu.
Uz niz članaka u časopisima, prijevode i recenzije knjiga drugih autora, Branka Jakelić objavila je tri knjige "Govor snova", u tri izdanja od 1994. do 2018., "Tragajući za sobom", 1997. i 2020. te "Krilate sandale", 2009. godine. Pisala je pitko, a duboko, sa širinom promišljanja i literature kojima je vladala, od psihologije do književnosti i duhovnosti.
"Hranila sam oduvijek nabrijani dio koji hoće naprijed, dva fakulteta, poslovi, brak, dijete..., dakle dio koji hoće stvarati i rasti. Međutim, prirodno je da u nama postoji i drugi, tamni dio, ta potreba za pasivnošću i destrukcijom. To mi tada nitko nije rekao. Ako se ta dva dijela, koja su prirodno oprečna kao noć i dan, ne uravnoteže, ako je jedan potisnut, često bukne bolest. Kako se čovjek mijenja, mijenja se i njegov odnos prema okolini i odnos okoline prema njemu. Tako su jedan dan u Marušićima, malom selu pored Omiša, sumještani pitali moju mamu “A di ti je Branka?”, a ona je mirno odgovorila “A eno ti je, meditira”. Tada sam znala da sam “obula krilate sandale”, kazala je Branka Jakelić novinarki Sandri Bolanča za Jutarnji list povodom svojih "Krilatih sandala", koje je nosio grčki bog Hermes da smrtnicima prenese poruke bogova.
Posljednji od svojih rijetkih intervjua dala je prije nepunih mjesec dana urednici Tei Sumić Miletić za Stil Slobodne Dalmacije, što je posebna čast za prilog koji pokriva stil i kulturu živjenja, pa tako i psihologije i duhovnosti.
Sve rjeđa širina i otvorenost različitim spoznajama bitna je za rad Branke Jakelić. Za nju je granica između znanja i osjećaja, materije i duha, podučavanja i učenja uvijek bila meka i propusna, pa je takva i granica između života i smrti.
A kada se tako gleda, onaj tko je prijeđe, ostaje živjeti u duhu, djelima, sjećanjima i snovima, živi kroz obitelj, prijatelje i znance, kolegice i kolege, "pacijente" i njihove bližnje, živi preko knjiga, možda i neobjavljenih rukopisa.
Jest da će mnogima nedostajati, ali nitko bolje od Branke Jakelić ne bi znao da to tako mora biti, da je to život. U subotu će se vratiti u svoje Marušiće, obuti krilate sandale i letjeti u njima iznad mora koje je toliko voljela, iznad prirode u kojoj je uživala.