U osvit europske pandemije, dok je cijeli Bergamo bio u nevoljama zbog kojih su ljudi doslovce bili zaključani u svojim kućama, a vani izlazili tek po najnužnije ili provirivali na balkone i prozore kako bi pjevali da očuvaju koliko-toliko zdrav razum, dvije arhitektice odaslale su u svijet, tj. u „world wide web“ jedan neobičan, ali dosjetljiv poziv. Prisca Arosio i Vittoria Rossi pozvale su zainteresirane ljude da pošalju fotografije upotrebe otkrivenih, ponovno otkrivenih i reinterpretiranih kućnih predmeta i njihovog proizvodnog procesa tijekom "lockdowna". Prisca Arosio otkrila nam je detalje projekta koji je rezultirao knjigom Oggetti Socievoli (Svakodnevni predmeti).
Što je vaša ekipa radila u osvit pandemije i kako se priča razvijala?
- Naše polazište bio je grad u kojem sam odrasla, Bergamo, prvi europski grad teško pogođen pandemijom. Tamošnji ljudi ljudi doživjeli su drastične i nagle promjene, od toga da više nisu bili dijelom života grada i njegovih aktivnosti pa do toga da su sve vrijeme boravili u svojim domovima. Situacija je bili iznimno teška, ne samo zbog zdravstvene krize, nego i zbog ograničenja koje je nametnula vlada.
Zbog ovih razloga, ljudi su se morali prilagoditi i ponovno osmisliti svoju dnevnu rutinu unutar svojih domova što je uključivalo i potpuno novi pogled na sve čime su do tada raspolagali. Na intelektualnoj razini razmatrali smo kako bi „nove“ kućne aktivnosti mogle pomoći da se zamijene one koje su se prije „lockdowna“ uglavnom odvijale na javnim površinama. Odmah nakon Italije, sve ostale europske zemlje i ljudi nažalost su doživjeli slična iskustva.
"Oggetti Socievoli" javnim je pozivom zatražio slanje fotografija s kratkim tekstom „Otkrivenih“, „Ponovno otkrivenih“ i „Ponovno protumačenih“ kućnih predmeta tijekom izolacije. Za početak smo odabrali takav okvir pod nazivom „Društveni predmeti“. Namjera nam je bila da ljudi postanu svjesniji i počnu više cijeniti svoja domaća okruženja. Tražile smo pozitivniji pristup „novom lifestyleu“ unutar svojih domova. Primile smo 100 „Društvenih predmeta“ iz više od 15 zemalja.
Objavljeni predmeti i tekstovi odraz su ideje o kvaliteti života, koncepta vremena i kreativnog razmišljanja. U većini tekstova prisutni su općenito elastični i pozitivni osjećaji, unatoč i usprkos dramatičnom učinku pandemije.
Možete li istaknuti neke zanimljive situacije u interijerima gdje je moguće uočiti konflikte, kontradiktornosti ili zadovoljstvo prema neuobičajenome?
- Naviknuti smo na razmišljanje kako objekti definiraju određeni prostor i njegovu funkciju, ali za vrijeme „lockdowna“ to je postalo diskutabilno. Jednostavan predmet, kao što je vanjski stol, počeo se koristiti u nekoliko navrata dnevno za više aktivnosti (rad, blagovanje, igra, ispijanje kave ili čaja itd.).
Madrac, smješten u dnevnom boravku, postao je kućno igralište za djecu, a stari otirač ili veslački stroj, pronađeni u garaži, postali su nezaobilazni za kućne sportske aktivnosti. Fotografije pokazuju i kako je tepih u malom stanu pretvoren u „strunjaču“ za jogu, a zaboravljeni kutak sobe postao je soba za balet.
Kućni prostor, koji je mješavina nostalgije i elastičnosti, ustvari je sklonište koje se ponekad može proširiti uz korištenje balkona i vrtova. Sunce, zrak, biljke i cvijeće motivi su mnogih fotografija i napisanih tekstova. Jaka veza unutarnje i vanjske strane kuće prisutna je na mnogim fotografijama pa se čini kao da su ljudi promatrali grad sa svog malog balkona ili terase. Slike „vanjskih stolova“ koji se koriste kao „radni stolovi“ mogu pokazati ponavljajući sukob boravka u ograničenom bliskom prostoru (kući), ali uz želju za boravkom na vanjskom prostoru.