Premijera serijske verzije kultnog romana "Mi djeca s kolodvora ZOO" ("Wir Kinder Vom Bahnhof Zoo") režisera i ko-kreatora Philippa Kadelbacha poklopila se s 25. godišnjicom filma "Trainspotting" Dannyja Boylea.
Svih osam epizoda njemačke serije bit će dostupno za gledanje od subote 27. veljače na HBO GO-u, a "Trainspotting" je tri dana ranije proslavio četvrt stoljeća od kinopremijere.
Poklapanje je simbolično za seriju nastalu u koprodukciji njemačke kompanije Constantin Television i moćnog Amazona. Jer, "Trainspotting" je svojevrsni most između starog filma "Mi djeca s kolodvora ZOO" Ulija Edela iz 1981. i nove serije iz 2021. godine. Most koji povezuje Edelov "Zoo" i "Euforiju" Sama Levinsona.
Od Bowieja do rave partyja
Niskobudžetni Edelov film bio je lice i glas jedne "underground" (sup)kulture, a ubrzo je stekao kultni status zahvaljujući sirovom, neuljepšanom portretu izgubljene berlinske generacije ovisnika o heroinu i uvučenih u prostituciju, 1978. ukoričenom u memoarskom romanu Christiane Felscherinow, koji je tijekom osamdesetih izdala "Školska knjiga" i čitao se u daleko od očiju roditelja kao obavezna generacijska lektira.
Četrdeset godina kasnije, serija će teško izazvati jednak šok i biti društveno-politički i popkulturno utjecajna kao film ozvučen glazbom Davida Bowieja (gostovao i u "cameo" ulozi). Berlin iz filma imao je kontekst, bio hladnoratovski Zapadni Berlin kasnih sedamdesetih, davno prije pada Zida, odsječen od ostatka Njemačke i Europe.
U seriji je Berlin ovaj novi Berlin, 30-ak godina nakon pada Zida. Ima Bowieja, ali ima i "underground" techno/rave partyja. Je li onda bolje (ponovno) pročitati knjigu i pogledati stari film? I da i ne nužno.
Naime, ako se već "morala" snimiti nova ekranizacija romana "Wir Kinder Vom Bahnhof Zoo", bolje da je priča modernizirana za "sada i ovdje", nego da se išla ispričati na isti, Edelov način.
Autori se, očito je, namjerno nisu držali originala, već su s dosta "pjesničke slobode" prihvatili univerzalnost i bezvremenost priče o šestero mladih ljudi u potrazi za vlastitim "mjestom pod suncem", inspirirali se njome i "fikcionizirali" je.
Mladi su Christiane, Stella, Babsi, Benno, Axel i Michi (Jana McKinnon, Lena Urzendowsky, Lea Drinda, Michelangelo Fortuzzi, Jeremias Meyer, Bruno Alexander), a glume ih glumci koji još nisu poznati široj publici, ali svakako nisu naturščici kao Edelovi.
Ringišpil u glavi
Uspoređena sa starim filmom, nova "Djeca s kolodvora ZOO" mogu izvući deblji kraj. Međutim, puno bolje kotiraju sagledaju li se kao njemački odgovor na američku seriju "Euphoria" sa Zendayom i, općenito, ako se promotre u okviru novije televizije, ne samo one "made in Germany".
Kakve se sve serije danas snimaju, tj. štancaju sa svih strana svijeta u eri hiperprodukcije i prodavaju kao "prestižna televizija" (npr. "Snowpiercer", "Selena", "Bridgerton", "Tribes Of Europa"...), "Wir Kinder Vom Bahnhof Zoo" je definitivno iznadprosječan, kao i također njemački "Babylon Berlin", "Dark" i "Equinox". Zato je upravo nevjerojatno da trenutno na IMDb-u ima ocjenu 5.7, zasigurno formiranu od strane istih korisnika koji znatno lošijim serijama podižu rejting.
Redatelj i ko-kreator Kadelbach nedvojbeno je gledao "ovisnička" ostvarenja kao što su "Trainspotting", "Candy" i, napose, "Euphoria", ali i klupskim/grafitnim ljubičastim i svijetloplavim neonima prošarane festivalske art filmove novijeg datuma, poput "Spring Breakersa", "Victorije" i "Berlin Alexanderplatz" za koje autori većine novijih serija, lako moguće, nemaju pojma, kamoli da su ih i vidjeli.
Ova serija, za razliku od mnogih, ima osjećaja za filmsku magiju (scena s ringišpilom) i odaje počast "Trainspottingu" u scenama kad likovi propadaju kroz krevet u bazen, premda baš i neće izroniti iz školjke "najgoreg WC-a u Škotskoj".
Serija jest iznimno stilizirana, no samo se isprve čini da, kao i "Euphoria", glamurizira mračnu priču o drogi i glorificira njezinu konzumaciju, prikazuje je rajski šarenom.
Već u prvoj epizodi imamo mučnu scenu silovanja, povraćanja mladih aktera su učestala, kao i fiksanja u ruku i nogu. Berlinski "underground" je sve manje zavodljiv kako serija ide prema kraju, a narkomanska euforija se sve više rimuje s depresija.