Šest medalja Hrvatska ima ‘u džepu‘ u petak ujutro. Nižu naši sportaši uspjeh za uspjehom, a još nije kraj. Hrvatska delegacija u Parizu još se nada kojoj. Vaterpoliste smo čekali u petak uvečer, Sara Kolak u finalu... Posljednju je osvojila Lena Stojković koja se s broncom oko vrata stigla u hrvatsku kuću gdje joj je priređen dočeka kakav i zaslužuje. Brončana Splićanka okušala se u višoj kategoriji i uspjela! Itekako zadovoljan do sada viđenim je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.
- Tu još Ivan Šapina, Sara Kolak, vaterpolisti... Naš cilj je biti među 20 posto najboljih. Trenutno smo 22. u poretku što je zapravo bliže 10 posto najboljih na svijetu jer je 206 zemalja. Nadam se da će se još nešto lijepo dogoditi do kraja. Zadovoljni smo tko je sve iza nas, kakve sportske velesile. Mala Hrvatska s manje od četiri milijuna ljudi može biti zadovoljna.
Jeste li zadovoljni organizacijom?
- Osim otvaranja, više sam nego zadovoljan. Otvaranje je zbog vremenskih prilika bilo pomalo kaotično. Ali sve ostalo protječe u najboljem redu. Transport je jako dobar, organizacija na događanjima je prihvatljivo dobra. Većih problema nismo imali i može se reći da su Francuzi to dobro odradili.
Tribine su do posljednjeg mjesta ispunjene na svakom borilištu. Jeste li iznenađeni?
- Ne. To su Olimpijske igre. Ljudi su ostali pod dojmom Tokija i konfuzije oko pandemije i svega što je bilo oko toga. Ljudi nisu mogli doći i gledati. Ovdje je to druga stvar, Pariz je srce Europe i sve je puno. Ima i dosta Amerikanaca, Azijata... Nije nikakvo iznenađenje.
Smatrate li da je netko od naših sportaša podbacio?
- Svi žele osvojiti medalju. Ne može se reći da je bio nedostatak neke volje. Možda su i njima bile okolnosti kakve jesu. Najviše mi je žao Tina Srbića. On je fenomenalan sportaš i izvrstan čovjek. To jedno čudno finale u kojemu se puno toga otvorilo, a onda i zatvorilo.
Na jednu stranu uzme, na drugu da...
- Isto tako i braća Fantela. Imali su medalju, a onda su im dva plova poništena. Jedrenje je bilo kaotično, bez vjetra s puno odgoda iz dana u dan. I to stvara sportašima stres. Cernogoraz je naša uzdanica, ali nije bio njegov dan. Ali zato nam se vratilo na drugim stvarima, na tenisu, na streljaštvu, taekwondou, judu... Barbara je kroz natjecanje prošla pomalo i bahato, u pozitivnom smislu, rasturila je. To su Olimpijske igre. Nepredvidljive su.
Vaterpolisti su odigrali spektakularnu utakmicu protiv Španjolske u četvrtfinalu. Iz borbe za medalje ispratili su favoriziranu Furiju.
- Protiv Španjolske je to bila najbolja njihova utakmica ne na Olimpijskim igrama, već otkad ja pratim vaterpolo.
Mateši je posebno draga jedna naša sportašica.
- Sara mi je jako draga i onda dođe u kvalifikacije i baci preko 64 metra. Da je bilo finale s tim rezultatom bi imala medalju. Olimpijske igre su nepredvidljive. Nije to svjetsko, ni europsko prvenstvo. To je nešto posebno i sportaši to doživljavaju – zaključio je.
