Rat u Ukrajini ne prestaje odnositi brojne žrtve. Ginu vojnici s obje strane, a svijet sporta potresla je vijest o pogibiji Oleksandra Pjelješenka. Riječ je o ukrajinskom dizaču utega, 30-godišnjem olimpijcu koji je stradao na bojišnici. Tragična vijest zavila je sve ljubitelje ovog sporta u crno, pa tako i one u Splitu. S njima je Pjelješenko imao posebnu vezu. Bio je član splitskog kluba dizača utega. Podno Marjana je dolazio često, bio veliki prijatelj s domaćim dizačima.
- Čuli smo da je poginuo u nedjelju. Potreseni smo svi u klubu. To je bio momak ‘prva liga‘. Ništa mu nije bilo teško. Ne znaš je li bio bolji sportaš ili čovjek. Ovo je ogromna tragedija za svijet sporta – javio nam se Boško Čavka, prvi čovjek kluba.
- Doveli smo ga prvi put na Božićni turnir 2016., a sljedeće dvije godine bio je naš član. S nama je postao i prvak države. Nije živio u Splitu stalno, dolazio je povremeno, ali baš je zavolio grad. Pokušali smo sve da ga izvučemo iz Ukrajine, ali nismo uspjeli. On je djelatna vojna osoba i nije mogao napustiti državu. Sudjelovao je u ratu od prvog dana kada je sve krenulo.
Uputio nas je Čavka na Amara Musića, jednog od naših najpoznatijih dizača, ali i velikog Oleksandrovog prijatelja. U kontaktu su bili stalno. Čak i nakon što je Pjelješenko krenuo u rat.
- Čuli smo se posljednji put prije mjesec dana. Pisao mi je da je stanje katastrofalno, da su na izmaku snaga svi. Stalno su ih mijenjali, premještali s jednog bojišta na drugo. Dali bi im mjesec dana kući da se malo odmore, a onda natrag u borbu. Baš listam naše zajedničke fotografije i ne mogu vjerovati da ga više nema. Svi smo u šoku. Bio je tako ponizan momak – priča nam Musić teška glasa. Nije mu lako ovih dana, izgubio je velikog prijatelja.
Prva smrt olimpijca u tragičnom ukrajinskom ratu: Poginuo dvostruki prvak Europe
Njihovo prijateljstvo počelo je nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. U kategoriji do 85 kilograma osvojio je tada četvrto mjesto. Uspjesi karijere su mu dva naslova europskog prvaka 2016. i 2017. godine.
- Dizali smo tada u istoj kategoriji i brzo smo se sprijateljili. Kontaktirao me i tražio način da dođe u Split trenirati kod nas. Uspio je i svi su ga odmah prihvatili. Samo je želio raditi ono što voli, ono što mu ide. Dolazio je i kod mene kući. I ja sam išao kod njega u Ukrajinu na pripreme.
Sjajan je lik bio Oleksandr, priča nam Musić...
- Bio je toliko sretan u Splitu, druželjubiv. Volio je ovaj grad, posebno more. Kad god bi došao prvo bi me natjerao da ga odvedem na ćevape – prisjeća se Musić lijepih uspomena.
- Zvao me i na svadbu u Ukrajinu kada se ženio. Ma, mogu reći da mi je bio poput brata. Što se tiče dizanja utega, bio je daleko najbolji od nas. Tri puta je dizao za naš klub, jednom na Božićnom turniru, dvaput u kolima lige. Te godine smo bili i državni prvaci s njim. Teško mi je prihvatiti da ga nema, da više nikad neće doći u Split – s ‘knedlom‘ u grlu poručio je Musić za kraj.
