Emocije prema njima još su uvijek jake, nema Splićanina koji je bio živ u to doba, a da nije grizao nokte radi Jugoplastike. Ili kasnije nakratko ‘POP-a 84‘.
Stvorio se kult momčadi, a košarka je inficirala grad žešće nego ikad. I premda se ‘žuti‘ više nikad neće dobaciti do tih visina (jezik ugrizli dabogda, ali tako je), i dalje je košarka u gradu ‘tiha patnja‘, i dočim košarkaši Splita pokažu bilo kakve znakove života, oživi i splitska publika.
Nema tu sad bogznakakve usijane atmosfere, ‘Maćuhicama‘ i ‘Jukićevcima‘ unatoč, pa čak ni ‘Tvrda jezgra‘ gostujućim igračima ne utjeruje strah u kosti. Više je atmosfera na tribinama Gripa domaćinska, familijarna, ugodna... Uh tu i tamo ipak nalete huka, ali daleko od onog kojeg iskusimo na Poljudu.
Dočekali su ‘žuti‘ Spartak s omjerom 3-3 u ABA ligi, no pali su šaptom u najlošijoj utakmici sezone. OK, da i je netko ponudio skor 3-4 uoči starta regionalnog nadmetanja, ne bi ni sekunde dvojili.
A u publici smo primijetili veliki broj žena. Sve ih je više, obožavaju Splićanke košarku, bilo da su same, s prijateljicom, sinom ili kćerkom ili u društvu svojih ‘lošijih‘ polovica. Gripe su novi đir za žene svih uzrasta.
