Legendarni nogometaš Reala, a kasnije i sportski direktor Kraljevskog kluba, Predrag Mijatović, po prvi je put u karijeri progovorio o bolnoj temi. U razgovoru za TV Unu, crnogorski nogometni velikan ispričao je detalje o Andrei, sinu koji je 2009. godine, u 14. godini, preminuo od teškog oblika bolesti hidrocefalije - pišu Sportske novosti.
"Kada dobijete vijest da s vašim djetetom nešto nije u redu i da su prognoze negativne što se tiče njegove bolesti i njegovog razvoja, to je uvijek šok. Zašto baš meni? Što sam ja to skrivio da me Bog tako kaznio? Onda shvatiš da se to događa milijunima ljudi, samo ti to u tom trenutku ne znaš. On je otišao prije 14 godina, puno je vremena prošlo. Bez obzira na karijeru i na sve, za roditelja je najvažnija stvar da djeca budu zdrava. Da li će biti odlikaši, hoće li će biti uspješna u životu, da li će napraviti karijere, to je bitno, ali je sekundarno. Najbitnije je da su zdrava, da su tu, da mogu pričati, zagrliti te, da te pitaju, da ih pitaš, da ti odgovore", započeo je danas 54-godišnji Mijatović tužnu obiteljsku priču:
"Kad se rodio, rečeno mi je da će njegov život maksimalno potrajati do sedme godine, i to uz puno sreće. Evo da vam kažem jednu stvar, on je živio 14 godina. On je fenomen! Ne postoji veći borac od njega. On je nadrastao sve prognoze sa velikim problemima i operacijama. Živio je dvostruko duže od svih prognoza, meni je to za oca bio fenomen jer se tako borio. Ako je tako mogao da se bori on, zašto ne bismo mogli da se borimo svi mi oko njega? Ne razmišljate što će biti sutra, za šest mjeseci... Jednostavno, od njegove sedme godine svaki njegov dan je bio, ono, vidiš ga, super je, nema krizu, ma fenomenalno. Ideš tim pravcem. Kad se približi ono najgore, onda se malo poremetiš, malo je teško. Andrea nikada nije hodao, nikada nije trčao, nikada nije pričao. Ima par nekih stvari koje smo mi tumačili da govori to što mi mislimo da govori. A kad je bio bez kriza, bio je jedan nasmijan dečkić i to ti ostane u sjećanju. Naravno, ostaju ti i te grozne stvari u sjećanju, ali uvijek se boriš da lijepe stvari pobijede one loše", rekao je Mijatović i zaključio time kako dao bi sve golove i titule - za jednu riječ i zagrljaj.
"Eto, ja bih apsolutno sve dao da je on rođen kako treba, da je danas veliki momak sa 28 godina, da ima svoju obitelj. To bih napravio, ali to je nemoguća misija".
Život u takvim okolnostima natjerao ga je, kaže, da se promijeni i kao osoba.
"Kad god sam pomislio da sam nešto posebno, čudo neviđeno, igraš dobro, ljudi te vole, daješ neke golove i sve se vrti oko tebe... Uvijek mi se tad vratilo i događalo zbog njegove bolesti da shvatim kako sam ustvari samo jedno živo biće i da između tebe i drugog roditelja u čekaonici ne postoji nikakva razlika".