StoryEditor
Vaterpoločestitka prvacima

Što južnije, to snažnije: Mladost šaptom pade, ovaj poraz od Juga bolit će vječno

27. srpnja 2020. - 19:54
Tonči Plazibat/Hanza media

Ljudi moji, je li to moguće? – prošlo je gotovo 40 godina od povika Mladena Delića, od one ‘lude’ splitske nogometne utakmice u kojoj je svaki ishod vodio drugu reprezentaciju na završnicu Eura.

Wales je putovao ako ne bude pobjednika u Poljudu u ogledu Jugoslavije i Bugarske, a ako bude, ide tko pobijedi. Tko se ne sjeća kako su Bugari sami bili pred Simovićem u završnici, kad je na semaforu svjetlilo 2:2, i kad nisu uspjeli pogoditi i otići na Euro, a kad je legendarni televizijski reporter govorio: ‘Nema više vremena, nema više vremena’, Zlatko Vujović je ubacio loptu pred gol Bugara, Ljubomir Radanović pogodio, Poljud eksplodirao, a Delić skupa s utakmicom otišao u legendu.

U subotu navečer u hramu vaterpola, Gružu, Ivo Miloš, dugogodišnji tajnik Vaterpolskog kluba Jug Adriatic osiguranje, bio je u ulozi službenog spikera. Guštao je dok je brojao rezultat, pogotovo kad je “tukao” uskličnik na učinak Mladosti: “Nula!”, a to je činio, nevjerojatno, sve do 26 sekundi prije kraja treće četvrtine.

Za ne povjerovat, 14:0 u tom trenutku trećeg čina finalne serije za prvaka Hrvatske, i to nakon što su prethodna dva čina otišla u dodatak, odlučena tek na peterce, ali i nakon što je samo deset dana prije trećeg čina, na istom mjestu, u prvom od čak četiri ogleda istih suparnika subotnja “nula”, tj. Mladost, podigla usred Gruža “kantu” pobjednika Regionalne lige, te dobila nakon Kupa Hrvatske i drugo finale protiv dubrovačke momčadi.

Zvali su još za vrijeme utakmice mnogi, koji nisu bili ispred malih ekrana te pratili utakmicu, već pratili kretanje rezultata: Jesu li Mladosti isključena dva, možda i tri igrača bez prava zamjene? Ne, nije se u Gružu dogodio niti jedan “brutality”, već je Jug bio brutalno dobar, i u obrani, i u napadu, a Mladost s druge strane ni blizu izdanja iz finala Kupa Hrvatske i finala Regionalne lige. Točnije, zbog sjajnog Juga, ispala je baš nikakva.

Ovacije je Jug doživio u Gružu već na poluvremenu subotnje utakmice kad je bilo 10:0. Takvo što se odavno nije čulo s tribina. Oglasili su se isti i 13 sekundi prije kraja treće četvrtine. Ovacijama ispratili prvi pogodak Mladosti. Stavili sol na ranu ljutog suparnika.

Znale su u Gružu druge momčadi proći i gore. Bilo je utakmica kad je Jug bio na 20 i više, a gost ‘nula’, znala je i Mladost proći gore nego ovaj put, ali bilo je to kad zagrebački klub nije bio ni sjena velike momčadi.

Međutim, sad to nije slučaj jer su oba sastava vrh europskog, a samim time svjetskog vaterpola, boksačkim riječnikom, bio je ovo sudar dva europska superteškaša, u kojem je jedan doživio neočekivano klasičan nokaut. Krajem 2016., kad je Jug imao čudesnu godinu, uzeo svih pet trofeja, pamtimo okršaj za europski Superkup. Jug je protiv Brescie u finalu vodio s 9:0 te ispisao povijest europskih klupskih finala. Takvo što se nikad nije dogodilo ni u jednom prethodnom finalu. Sad je to napravio i u domaćem finalu.

Guštaju zbog toga jugovi navijači, ne prestaju “vaditi mast” Mladosti. Još na poluvremenu utakmice, kad je bilo “samo” 10:0, čulo se s tribina: “Gdje je Mladost, kad će ona doć na utakmicu?”.

Nekako je u sjeni tih 14:0 ostala nova titula Jugaša, peti uzastopni trijumf u domaćem prvenstvu, ukupno 16. naslov do kojeg su došli “metlom” u finalnoj seriji, dobivši treću utakmicu finala sa čak 16 pogodaka razlike (19:3).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. rujan 2020 04:30