Bila je nedjelja, 7. prosinca 1980. godine. Bazen u Kuparima. Negdje oko devet ura (sati) navečer. Pokal namijenjen prvaku Europe finuo je (završio je) u njegovim rukama...
– Takvo što se ne zaboravlja – rekao je jednom prilikom Đuro Savinović u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
Savinović, jedan od najboljih “jugaša” svih vremena, bio je kapetan momčadi koja je te 1980. godine osvojila naslov prvaka Europe, prvi europski trofej dubrovačkog kluba, a koji je primio iz ruku Ante Lambaše, tadašnjeg čelnika LEN-a. Kupari su “gorjeli” te večeri prije gotovo 43 godine.
– Zadnja utakmica turnira, mi ili Vasas. Tko pobijedi, taj je prvak Europe, a Vasas je u tom trenutku branio naslov. Za mene najbolja momčad u Europi. Igrali su za njega Farago, Csapo, Budavari, Kenjez... A to su bili igrači svjetske klase, i danas ponajbolji igrači svijeta svih vremena – govorio je Savinović, koji nas je napustio početkom 2021. godine.
Milovan Tomić je bio na golu. U prvih sedam Vi, tko još?
– Nama je bio problem ozljeda Luka Vezilića, kad već spominjete Tomića. Nakon što se Luko Vezilić ozlijedio, ostali smo bez vratara. Luko Vuletić, koji je bio igrač, stao je na vrata u prvim utakmicama. I nakon tih kvalifikacija, a uoči same završnice ukazala se mogućnost dovođenja vratara. Toma, Milovan Tomić, bio je slobodan. Sasvim solidno je branio u toj utakmici protiv Vasasa. Sam podatak kako su nam dali samo dva gola, dovoljno govori. Dakle, Tomić je bio na golu. Pokojni Dubravko Staničić, pa Veselin Đuho, Ivica Dabrović, Goran Sukno...
- To su bili igrači startnih sedam?
– Sad se više i ne sjećam... Tomić, Boško Lozica, Goran Sukno, Veselin Đuho, Božo Vuletić, ja i Ivica Dabrović ili Luko Vuletić... Ma, tad je u zapisniku bilo jedanaest igrača. Je li tko počeo ili ne, svi su igrali, dali svoj doprinos, a kad već pitate za sedmorku, mislim kako je to sastav koji je počinjao.
Ispred konkurencije
Čudesna je bila ta 1980. godina. Jug nakon 29 godina čekanja državni prvak, te prvi put u europskim kupovima, koji se igraju od 1963. godine. Požutjele stranice “Slobodne”, a što se tih godina pisalo o vaterpolu, stranice i stranice su ispisane, Jug je bio udarna vijest, u to vrijeme prije nogometaša Hajduka, košarkaša Jugoplastike, Šibenke, Zadra... Prije konkurencije, velikog POŠK-a. Uglavnom, ostalo je zapisano kako je u svojoj prvoj sezoni u jednom europskom kupu Jug odigrao deset utakmice, i svih deset u svom plivalištu, prve četiri kvalifikacijske u Gružu, potom po tri polufinalnog i finalnog turnira u Kuparima.
– Je li zbog toga bio imperativ osvajanje naslova prvaka Europe? Na neki način jest, vazda je tako kad igraš kod kuće, ali ništa se ne mora. Stjecajem okolnosti, ždrijeb je tad odlučivao o domaćinu, sva tri turnira su odigrana u nas. Budući da nikad prije Dubrovnik nije bio domaćin, europskoj vaterpolskoj organizaciji je bio interes u novoj sredini, koja prvi put nastupa u europskom kupu, promovirat natjecanje.
- Finalni turnir ste započeli porazom. Njemački Spandau 04 je bio bolji sa 6:4.
– Da, ali tad se igralo drugačije nego danas. Igralo se svatko sa svakim. I to je bila prva utakmica prvog dana turnira. Potom je Vasas odigrao neodlučeno protiv Ethnikosa (4:4), a u prvoj utakmici drugog dana Vasas je dobio Spandau 04 s 8:2. Pobjedom protiv Grka 9:6 vratili smo se u igru za naslov, i sutra, zadnjeg dana turnira, Spandau 04 je dobio Ethnikos sa 7:5, a mi 8:2 Vasasa te smo došli do uspjeha. Odlučivala je tad gol-razlika. Mi smo bili uvjerljiviji od njemačkog prvaka – rekao je Savinović. Krasila ga je kreativnost. Sjajno predviđanje situacije, te šut koji je doveo do savršenstva. Začetnik je šuta sa zadrškom. To mu je tijekom čitave karijere bilo najjače oružje.
Mogao je Savinović igrati beka. Mogao je i centra. Bio je, kratko i jasno, vrhunski igrač. Djelovao je tromo, sporo, ali tko je tako mislio, gadno se prevario. Eksplodirao bi za trenutak. Iz prividne tromosti za sekundu bi bio u petoj brzini. Imao je sjajan osjećaj za pogodak. Miran. Tih. Povučen. Bio je idol generaciji. Bio je najbolji strijelac Juga na završnom turniru Kupa prvaka s pet pogodaka.
Slavio se te večeri, 7. prosinca 1980., povijesni prvi europski naslov Juga, danas ih ima četiri, ujedno prvi europski trofej, danas ih je sedam. U povijesti kluba, koji slavi ove godine svojih prvih sto, svoje prvo stoljeće, ostalo je upisano kako su naslov prvaka osvojili Milovan Tomić, Đuro Savinović, Dubravko Staničić, Božo Vuletić, Boško Lozica, Niko Matušić, Luko Vuletić, Goran Sukno, Ivica Dabrović i Antonio Milat, kako su treneri bili Trifko Banđur i Blago Barbieri, a tehnički referent Željko Vukčević.
Mario Garber i Ante Bautović su te večeri poslali izvještaj iz dupke punih Kupara, te napisali: “U paklenoj atmosferi, u igri koja je dovedena do savršenstva, Jug je dobio Vasas s čak 8:2. Mađari do te nezaboravne Jugove večeri u Kuparima nisu doživjeli tako težak poraz.”
Puni zidovi trofeja
- Pjesma se- zapisao je i Enver Krajišnik, koji je tad bio i sportski novinar Dubrovačkog vjesnika u osvrtu na povijesni uspjeh - orila na sve strane do duboko u noć. Na svakom koraku čula se Jugova himna. Pjevalo se iz srca svih onih koji su priželjkivali ovaj podvig i onih koji su ga ostvarili!
Jug je dva desetljeća stariji od “Slobodne”, kad je svjetlo dana ugledao prvi broj, u vitrinama najuspješnijeg dalmatinskog sportskog kolektiva bilo je već 15 naslova državnog prvaka. Danas je u vitrinama kluba 69 trofeja, što u bivšim zajednicama, što u Lijepoj našoj, “jugaši” su 39 puta bili državni prvaci!
Unatrag pet godina, kad je svjetlo dana ugledala monografija kluba, kad je Željan Konsuo predstavio povijest kluba pod naslovom “Pet do 100”, dosta materijala za posljednjih 75 godina od prvih 95 godina kluba bilo je sa stranica Slobodne Dalmacije, koje su bilježile sve radosti, ali i tuge “jugaša”.
Slobodna Dalmacija je dočekala skupa s dubrovačkim pukom povratak zlatnih Jugovih vaterpolista iz Los Angelesa 1984. godine, prvih olimpijskih pobjednika u povijesti dubrovačkog sporta, Veselina Đuha, Gorana Sukna i Boža Vuletića, a gdje je doček 28 godina poslije kad je Hrvatska vaterpolska reprezentacija bila olimpijski pobjednik, a sedam od trinaest igrača “jugaši”, plus pomoćnik Ratka Rudića - Elvis Fatović, jedini kapetan Juga s dva naslova prvaka Europe.
Pamti se i Jugov trijumf 2016. godine pod vodstvom sadašnjeg čelnika Hajduka, Župljanina Lukše Jakobušića. Gruž je te godine bio vlasnik svih pet trofeja – prvak Europe, osvajač europskog Superkupa, prvak Hrvatske, osvajač Kupa Hrvatske i pobjednik Regionalne lige!
