Hrvatski tenis pamtio je i bolje godine od ove. O kej, netko će povući agrument o mladima koji dolaze (Prižmić, Ajduković, puno djevojaka oko 200-te pozicije), drugi će reći da se teniska scena kod nas budi, sve više je dobrih, jakih turnira u Hrvatskoj, međutim, jakih rezultata nema. Ili ima, na kapaljku.
Ako pogledamo gdje smo u svjetskom vrhu, a tome težimo, zar ne, onda vidimo da nas tu ima sve manje. Jako dugo nismo bili bez igrača u Top 50 najboljih, odavno nismo imali samo jednog u Top 100, i to tek na 71. mjestu jer je Borna Ćorić u slobodnom padu što se rezultata i bodova tiče. Kod tenisačica imamo Donnu Vekić na 40. mjestu, i ona je pala za dvadesetak mjesta, te Petru Martić (79.) čija je priča slična Ćorićevoj, forma nikakva, većinom porazi odmah u 1. kolu.
Marin Čilić ne igra, nema ga na mapi, toj je priči uskoro kraj, Borna Gojo već dugo ne igra zbog ozljede, mladi Dino Prižmić isto, jedini uz Ćorića koji nešto igra je Duje Ajduković (130.).
U prvih sto imamo samo Ćorića, a u prvih 200 tek četvoricu, s tim da Gojo i Prižmić ne igraju već duže vrijeme.
Kod cura je bolja situacija, u Top 200 ili tu negdje imamo čak osam djevojaka. Uz Vekić i Martić tu su još Fett (126.), Ćirić Bagarić (185.), Bošković (210.), Ružić (214.), Marčinko (225.) i Lukas (231.), a sigurno bi bile i Konjuh i Wurth da ih ozljede nisu uništile.
Sve ovo odrazit će se i na broj naših predstavnika/ca na Olimpijskim igrama ovoga ljeta. Do zaključenja liste u igri su još samo bodovi iz Roland Garrosa, dakle, u Parizu će se loviti zadnji bodovi za – Pariz.
Na Igrama će nastupiti po 56 tenisača i tenisačica, s tim da postoji ograničenje da iz jedne države smije nastupiti samo četvero predstavnika/ca. Da se sad podvuče crta i zaključi lista Hrvatska bi na Olimpijskim igrama u pojedinačnoj konkurenciji imala samo Donnu Vekić. Od muških – nikoga
Borna Ćorić je 71. na listi, još ima i braniti treće kolo Roland Garrosa od lani, i kad se prekriže svi prekobrojni iz država koje imaju više od četvorice boljih od njega (SAD 9, Italija i Argentina po 6, Francuska, Španjolska i Rusija po 5, to ih je 12 viška) naš Borna je 59. na listi za Igre. Dakle, nije u 56.
Slično je i kod tenisačica. Za Donnu smo već rekli da je unutra, dok je Petra Martić tek 79. na WTA listi, ali je na popisu za Igre isto 59. kao i Borna, treća prekobrojna, zbog "kvote četiri" (SAD 11, Rusija 11, Češka 8, Kina 6).
Dakle, šanse nisu velike. Ili jako dobar nastup na Roland Garrosu gdje se dijeli veliki broj bodova ili nada da će netko otkazati zbog ozljede, bolesti...
Mogli bi raspravljati i o pravednosti sustava da na Igrama nastupaju samo po četvero najboljih iz svake države. Jedni će reći da je to dobro zbog širine, dok će drugi naprosto povući argument da nije pošteno da Emma Navarro (SAD) koja je 24. na svijetu, ili Anna Kalinskaja (Rus) koja je 25. reket svijeta, nisu među 56 tenisačica koje će igrati na OI, jer su "tek" pete u svojim zemljama, a hoće neke igračice koje su oko 70. mjesta.
Tko je u pravu, čiji argumenti "više pizaju" ovom prigodom nećemo, takvih pravila i kvota ima i u drugim sportovima, tek zaključimo da će hrvatski tenis, ako Roland Garros to dramatično ne promijeni, na Olimpijskim igrama u pojedinačnoj konkurenciji imati tek Donnu Vekić. Tako stvari sada stoje.
