Ognjen Čančarević posljednja je prepreka našoj reprezentaciji u Maksimiru, ne bude li Ognjen svladan, teško ćemo na Euro (premda nije rečeno da će Wales svladati Tursku).
Zanimljivo je imati Srbina na golu Armenije kao posljednju prepreku, a Čančarević je srdačan tip koji se rado odazvao za razgovor u trenucima kad netko drugi, iz nekih ajmo reć „ozbiljnijih” reprezentacija, ne bi ni smio, niti se usudio pričati s novinarima iz „protivničkog” tabora, uoči same utakmice.
- Prelijep je Zagreb, prvi put sam ovdje, a volio bih doći i u Split o kojem mi je Ivan Pešić toliko puno pričao i hvalio vaš grad. Družili smo se fenomenalno, igrali smo zajedno u Alashkertu. Družim se i s Mateom Mužekom. I on je u Armeniji. Njegov otac Željko igrao je u Austriji i Varteksu, ako se ne varam. Peša je sjajan tip i odgovara mi ta vaša dalmatinska „laganica”, taj mentalitet, rado bih ga prvom prilikom posjetio u Splitu. Uostalom, sad je Peša u Zagrebu i dogovorili smo se naći, taman nakon što odradim ovaj razgovor s vama.
Ivan Pešić je bivši nogometaš Hajduka i Splita, sada u Rudešu i da ne nabrajamo gdje je sve igrao. A vezu sa Čančarevićem ima još jedan bivši hajdukovac:
- Ja sam, znate, iz Užica, a tamo je Željko Berić, kako da ne, pravi Užičanin, bio mi je u klubu.
Berić koji je osamdesetih bio desni bek Hajduka, iz poznate uže obrane Pudar, Berić, Mehmedalić...
- Tako je. Puno je pričao kako mu je u Hajduku bilo lijepo.
A niste ni prvi Čančarević kojeg pamtimo, u doba zlatne generacije Hajduka, u Proleteru iz Zrenjanina igrao je Čančarević.
- To mi je stric Ivan. A moj je otac Milan. On je igrao za Napredak iz Kruševca. I obojica su treneri. Mi smo vam, svi iz Užica, malo posebni, ništa Zvezda, ni Partizan, najviše volimo svoju Slobodu! Mi smo lokalpatrioti.
Otkud vi na golu Armenije?
- Trebao im je golman, ali je za papire trebalo proći pet godina da branim u prvenstvu u Armeniji. Tek tada smijem dobiti papire, odnosno državljanstvo. Prošle zime i to se napunilo. U Armeniji sam eto šest godina i pozvali su me da budem golman državnog tima. Pristao sam.
Odigrali ste zanimljive kvalifikacije?
- Nismo bezazlena momčad, imali smo opciju da sada pobijedimo u obje utakmice i odemo na Euro, da dobijemo Wales i Hrvatsku. Sad je gotovo, nema više šanse. Međutim, protiv Walesa smo igrali fenomenalno, imali puno šansi i zaslužili smo pobjedu, a ne samo neriješeno.
Zaustavili ste Wales, pomogli ste Hrvatskoj, sad joj možete pomrsiti račune?
- Dolazimo se pokazati u što boljem svjetlu, da sa stilom završimo kvalifikacije. Hrvatskoj gori pod nogama i ima meč-loptu. Svjesni smo da je izraziti favorit. Mi, naprotiv, možemo dobro odigrati, za naše pojmove uradili smo korak naprijed i generalno ostavili dobar dojam. Za plasman na Euro mi smo svoju šansu propustili s Letonijom (tako Čančarević naziva Latviju, op, a.).
Ne možemo zamisliti da nećete primiti gol, jer to bi onda za Hrvatsku bilo ajme i kuku. Tko vam se čini najopasniji suparnik, koga se najviše pribojavate?
- Hrvatska je kompaktna momčad, igra kolektivno, a najopasniji mi je svakako Kramarić.
Kakav ste golman, bez obzira što ne mislimo da ćete u utorak sačuvat mrežu netaknutom?
- Moji su uzori Schmeichel, Casillas, Buffon, van der Sar. Ja bih rekao da sam sa stilom blizak Casillasu, da ne izgleda prepotentno.
Ušla je i Srbija na Euro?
- Konačno su razbili predrasude. Nakon 24 godine opet na Euru, a sada sa Stojkovićem prvi put da su povezali plasman na dva velika natjecanja. Nije mala stvar.
Još se čeka Hrvatska?
- Veliki ste favoriti i imate meč-loptu.
Ali se nešto pita i Ognjena Čančarevića. Iz Užica, na službi u Armeniji.