Darijo Srna: Želio sam pomoći Hajduku, predsjednik Jakobušić i ja smo sve bili dogovorili

Nije lako “uhvatiti” Darija Srnu, juri na sve strane. “Pričat ćemo čim uhvatim malo više vremena”. Nakon puno pokušaja javio se iz Londona.

- Navratio sam kratko vidjeti obitelj, te odmah jurim za Marseille, nakon toga za Kijev, jer nam počinje proljetni dio prvenstva Ukrajine. Stalno sam u avionu, kao i kompletan Šahtar.

Kako je Šahtar? Svjedočimo nevjerojatnim europskim rezultatima kluba koji živi i radi u “izbjeglištvu”?

- Šahtar je odličan, neupitno se vraćamo na stare staze. Sad smo u zimi doveli dva Brazilca, Gomesa i Kevina. Jednog smo platili 12 milijuna eura, a drugog 12 plus još tri bonusa. Kevin (21) je mlado krilo s fantastičnim potencijalom, a Gomes (20) još mlađi i jednako potentni veznjak. U klubu držimo naše kriterije iznimno visoko usprkos svim problemima s kojima živimo već toliko godina. Ono što je nama najvažnije, ti mladi igrači žele doći, izabiru Šahtar ispred nekih drugih europskih klubova, ne obaziru se na rat, jer znaju što im mi nudimo na terenu. Doveli smo i još jesenas nekoliko igrača, praktički sve pogodili. Igramo lijep i moderan nogomet, mladi smo i jako ambiciozni. Rekao bih da igrači na terenu uživaju u igri i pobjedama, a i u spoznaji da kroz utakmice i takve igre donose radost svom napaćenom narodu.

Prekrasno je sve to gledati i čuti, i mi u Hrvatskoj smo čvrsto uz Šahtar. No, koliko ste sada daleko od Šahtara iz najboljih dana?

- Usudim se reći da smo mu već sada jako blizu, a ozbiljno radimo na tome da složimo najbolji Šahtar u povijesti. Realno trebamo još tri ili četiri pojačanja da to i ostvarimo. A mi nećemo stati s dovođenjem pojačanja.

Bolji od Šahtara iz vaših igračkih dana? Visoko ste digli letvicu?

- Pazite, mi već sada igramo nogomet koji je iznimno dobar po najvišim europskim standardima. Nitko nas u Ligi prvaka nije nadigrao, posebno kako je Marino Pušić sjeo na klupu. Momčad iz mojih dana je nizala sjajne rezultate, ali ova je ekipa potentnija i neupitno ima veći karakter nego što smo mi imali. Uvjeti u kojima oni žive i treniraju i uvjeti iz mog vremena su nebo i zemlja. A ti dečki su toliko odlučni da na svakoj utakmici pruže Ukrajincima priliku da barem na 90 minuta zaborave na rat da vam to ne mogu ni opisati.

Vlasnik Šahtara Rinat Ahmetov očito se nije umorio od ulaganja u nogomet?

- Nikada se taj čovjek neće umoriti, dapače! Pomaže državi na pregršt načina, a i on je dodatno motiviran u misiji da ukrajinski nogomet ne padne, nego da s pobjedama šalje poruke širom svijeta. Ahmetov i svi mi na terenu pokazujemo koliko je Ukrajina živa i žilava te da predaja nikad neće biti opcija.

Sjajno je bilo gledati protiv Marseillea čak devet ukrajinskih igrača na terenu?

- Od toga osam izravno iz naše Akademije, što je zapravo nevjerojatno. Godinama se Šahtar oslanjao na Brazilce, a sada gradi nikad jače temelje na svojim klincima iz Akademije. Na to smo posebno ponosni. Međutim, svjesni smo da to ne može trajati vječno, da ni Ajax ili Barcelona ne mogu igrače izbacivati baš svake godine, pa to nećemo moći ni mi. I zato ćemo dovesti još pojačanja. Ma, kad gledam što smo sve prošli i kako radimo katkad se pitam je li to uopće moguće?

Hrvatski trener Marino Pušić sada je već nekoliko mjeseci na klupi Šahtara. Vidimo da se pokazuje kao pun pogodak?

- Mario Stanić me je upoznao s Marinom, oni su igrali zajedno još kao djeca. Moram biti iskren i reći da mi ga je Stanić na neki način “ugurao” u moju glavu. Upoznali smo se prije godinu i pol dana, bio sam na treningu Feyenoorda, gledao ga, doživio, a kad je došao trenutak glas u meni mi je govorio da je on taj koji nam treba. Iskusan je, odličan trener, dobar čovjek, a mangup. Bio je i prvi trener i pomoćnik, zna sve. I pokazao se kao pun pogodak. Marino je odličan potez ne samo mene, nego cijelog kluba, jer prijedlog je bio moj, ali klub je odlučio. Skupljali su svi informacije o Marinu i svi su dali glas. Njemu sam neizmjerno zahvalan što je došao u državu koja je u ratu, a ostavio posao u klubu kakav je Feyenoord.

Taj se transfer dogodio praktički preko noći?

- Marino je potpisao 35 sati prije utakmice u Barceloni. Odmah sam mu rekao da sam spreman voditi tu utakmicu, jer je on tek stigao, ni igrače nije stigao vidjeti, ali pogledamo me začuđeno: “Zašto si me doveo, ako ja neću sjediti na klupi. Pa ja sam trener Šahtara!” To je bio jak signal i meni i svlačionici, potvrda da smo doveli pravog čovjeka. Mnogi bi treneri na njegovom mjestu ostali na tribinama, jer Barca je s druge strane, možeš gadno stradati odmah na debiju, ali Marino je sjeo na klupu. Naš vlasnik vidi veliku perspektivu u njemu, te je i zato poručio da ove zime krenemo u jake transfere.

Kako vaš veliki prijatelj Mario Stanić izgleda u ulozi pomoćnog trenera?

- Mario Stanić nije tu zato što je moj prijatelj ili prijatelj trenera. Mario je veliki igrač, veliki čovjek, iznimno inteligentan, s velikom socijalnom inteligencijom. Sretan je i nasmijan, dao je sve što ima u svoj posao, unutra je 100 posto. Jako se brzo i lako prilagodio, te radom i ponašanjem osvojio sve u klubu. Rekao bih da Mario proživljava najljepše trenutke nakon što je okončao igraču karijeru i da je to veliki plus za Šahtar.

Što je glavni proljetni zadatak Šahtara?

- Osvojiti prvenstvo Ukrajine i proći što je moguće dalje u Europskoj ligi. Marseille je vidimo promijenio trenera, znamo kakav domaći teren ima, ali nas sve to ne zanima. U prvoj je utakmici bilo 2:2, a u četvrtak dolazimo pobijediti. U prvenstvu smo treći, ali imamo dvije utakmice zaostatka. Imamo jaku konkurenciju, ali naslov je imperativ.

Kako igrači podnose tolika putovanja, koliko zbog toga osciliraju?

- Kad igramo u Hamburgu to znači da smo na putu 20 do 25 sati. Takve stvari iscrpljuju. I zato smo odlučili proširiti kadar s novim pojačanjima, jer i naši su ciljevi iznimno visoki.

Kako je igrati u Hamburgu?

- Predivno kad su okolnosti takve kakve jesu pa ne možemo igrati doma. Toliko su u Njemačkoj prepoznali naše igre i našu borbu da je to velika vrijednost za sve nas u Šahtaru. Kao i činjenica da na svaku našu utakmicu dođe i veliki broj Ukrajinaca.

Moramo malo prokomentirati i hrvatsku nogometnu scenu. Koliko stignete pratiti HNL?

- Pratim ga dosta i jako pomno. Vidim da će prvenstvo biti neizvjesno do posljednjeg kola. Rekao bih da su Hajduk i Rijeka malo uvjerljiviji od Dinama. Kako sam ja hajdukovac, zna se kako bih volio da prvenstvo završi. Mogu samo reći da Hajduk već 19 godina nije bio bliži naslovu.

Znamo da ste ove zime htjeli pomoći Hajduku s jednim igračem Šahtara?

- Da, predsjednik Lukša Jakobušić i ja smo bili dogovorili transfer Kaščuka (23), koji je odličan krilni igrač. Međutim, to je u zadnji čas propalo, jer igrač je na kraju odlučio da ne želi otići na Poljud. Žao mi je, imao sam veliku volju pomoći Hajduku, Kaščuk je jako dobar igrač.

Hajduk je zato doveo Perišića i Brekala?

- S tim je jasno poručio svima da ga zanima samo naslov prvaka. Svi znamo tko su Perišić i Brekalo...

Hajduku ste skoro “pomogli” i tako što ste pokušavali dovesti Martina Baturinu?

- Razgovarao sam s Martinom i njegovim ocem, jasno im predočili naš projekt i vizije, ali prevagnulo je to što nisu htjeli ratnu neizvjesnost koju živi Ukrajina. Martin je iznimni talent, pravi dragulj zato smo bili spremni i za njega dati jako velike novce.

Kako vam se sviđa nogomet u HNL-u?

- Rekao bih da je dobar, neupitno je da ima dosta igrača s imenom i prezimenom koji ligi daju dodatnu dimenziju. Sjajno je to što svjedočimo velikoj borbi za naslov prvaka, ta neizvjesnost vraća ljude na stadione. Prije si znao u studenom da će Dinamo biti prvak, a sad je Dinamo tek treći., pišu Sportske novosti.