StoryEditor
Ostalopod jedrima

Festa pod jedrima: pobjednik jubilarnog izdanja utrke krstaša je Ultra Svibor splitskog Mornara s kormilarom Miljenkom Nikolićem

14. kolovoza 2020. - 19:14
Tradicionalna 40. južnodalmatinska regataBožo Radić/Hanza media

Jedan od najlaganijih maxi krstaša, koji teži malo više od četiri tone i koji je malo duži od 18 metara, potpuno karbonskog trupa i canting keel s otklonom od 41 posto, bio je neuhvatljiv za ostale. Očekivano, kako sličnog nije bilo među sudionicima, projurio je Južnodalmatinskom regatom, osvojio sve tri etape, te je njegov kormilar Mario Hrvoj, koji brani boje Jedriličarskog kluba Trogir, podigao pokal za najbrži brod, ali ne i onaj glavni pokal, veliki prijelazni, na kojem se od 1981. godine upisuju imena pobjednika.

- Bila je ovo interesantna regata, uzbudljiva po ORC razvrstanju, po kojem je i raspisana, jer se do samog kraja nije znalo tko će podignuti naš veliki prijelazni pokal. U sve tri etape imali smo drugog pobjednika, samo je jedan brod bio dva puta među tri najbolja, a taj je na kraju i pobijedio. Čestitamo brodu Ultra Svibor splitskog Mornara, njegovom kormilaru Miljenku Nikoliću te posadi - čulo se na kraju feste pod jedrima, kad su se proglasili najuspješniiji na 40. Južnodalmatinskoj regati, koju udruženim snagama priređuju dva stara morska vuka sa samog hrvatskog juga, dubrovački Orsan i Peliška jedra iz Orebića.

I kad smo već kod morskih vukova, od njih je sastavljena pobjednička posada: Miljenko Nikolić je začetnik jedrenja u samcima i u dvoje u Hrvatskoj, sve takve regate su 'njegova dica'. Sandi Lulić je osvojio najviše puta regate za samce. Emil Tomašević je jedan od najboljih u laseru i finnu, osvajao je i državna prvenstva, a da Igor Piacun je razlog što se može napisati kako je Ultra Svibor imao u 'ruci poker aseva'.

Nikolić je, priča 52-godišnji Tomašević, 'crtao' kako će do pobjede.

- Nas je Nikolić, kojem je sad već 70 godina, kad smo počeli jedriti na krstašima, vodio na regate. On je naša moralna vertikala. Inače, ja sam dijete Mornara, ali zadnjih 15-alk godina sam ponosni član Labuda. Lulić je iz Mornara. Piacun je također dijete Mornara. Međutim, uvjet da s nama ide Nikolić je bio da jedrimo pod zastavom Mornara. Prije je rivalitet bio veliki između Mornara i Labuda. Danas nije tako – kaže Tomašević, koji je prijelazni pokal Južnodalmatinske regate podigao prvi put prije dvije godine. Tad je jedrilo sa sinom Antunom, te Jadranom Peovićem, još jednim mladićem iz Labuda.

- Miljenko Nikolić je osvojio jednu od prvih Južnodalmatinskih regata. Piacun je regatu osvajao jedno četiri, pet puta. Bio je dio pobjedničke ekipe Nemo, Nautilius, As Kupa i Full Pelt. Nikolić je dobio 80-ih Bobaru s legendarnim Androm Kneževićem, sve tri etape, a to je bio, s obzirom na brod u kojem je nastupio, Kornat, veliko iznenađenje. Čudo s obzirom što je bila legendarna Orsanova Bobara. Ja sam pak prvi put nastupio na Južnodalmatinskoj, ako se ne varam, 1984. godine. Ne znam točno, ali imam najmanje deset nastupa na njoj – priča Tomašević, koji je jedrit počeo s 5,5 godina, i kojem nije samo sin Antun u jedrenju, već i kćer Nađa.

I kad smo kod očeva i djece, sjeća se Marinko Mikulandra, čelnik Orsana, jedan od tek dvojice koji je bio sudionik svih četrdeset izdanja regate (drugi je Tonći Kordić, dopredsjednik Orsana), kako je na prvoj regati nastupio s obitelji, suprugom Natašom, kćeri Darijom, te sinom Zoranom, koji je dao ruke te pomagao u organizaciji 40. regate.

- Još je nekoliko činjenica po kojima će se pamtiti ovogodišnja regata. Jedna je da je održana unatoč lošoj epidemiološkoj situaciji, ali da smo opet imali 40-ak brodova s više od 200 jedriličara. Ova naša regata je poznata ne samo po natjecanju, već i po druženjima, a to je zbog koronavirusa, te preporuka kojih smo se držali, izostalo. Nije bilo zajedničkih druženja, pjesme ni u Orebiću uoči regate, ni u Pomeni, ni u Prožuri, te na kraju ni u đardinu hotela Lapad u Dubrovniku. Zatim, pamtit će po najstarijem brodu koji je ikad sudjelovao u regati – ističe Mikulandra.

To je leut Rona, na kojem je jedrila obitelj Novak, a koji je izgrađen 1942. godine u Korčuli.

- Obnovili smo ga prije nekoliko godina u Novom Vinodolskom. Pune dvije i pol godine se radilo na njemu. Nismo prvi put sudionici regate. Bili smo i na Mrduji, a ova je regata prekrasna, sjajna. Uživali smo, kao i svi ostali. Meni je svaki dolazak na jug Hrvatske poseban jer sam bio branitelj te ranjen na dubrovačkom ratištu – priča glava kuće Josip Novak. U njegovoj posadi bili su supruga Sanja, sin Roko i kćer Dora.

- Kad smo ga obnavljali, nije bila ideja da i regatavamo, već samo za iznajmljivanje, izlete, ali.. – priča Josip o svom 10,6 metara dugom ljubimcu, koji je težak deset tona, a koji, zanimljivo, u svojoj 'duši' ima peć na drva.

- Svi, prijatelji, gosti, tko god dođe, ne vjeruje da je u njemu peć na drva. Dobro, ne treba nam ložit ljeti, ali zime se zna naložit – dodaju vlasnici leuta, koji ne može u boj za pokale s ostalim jedrilicama, zatim obitelji Novak teško je podići sva jedra, ali i bez toga, Rona nije htjela odustati. Ne čudi što su je producenti filma Mamma mia 2, kad su je vidjeli, zvali da im bude u kadru dok se snimao na Visu nastavak hollywoodskog hita.

U filmu o Južnodalmatinskoj regati ovogodišnja četrdeseta bi se pamtila i po činjenici da tijekom tri etape nije bilo maestrala.

- Da, bilo je dosta vjetra, a to je baš rijetkost, nije bilo maestrala. Budući je bilo vjetra, svaka etapa je bila kratka. Jurilo se sva tri dana. Za nas organizatore, najvažnije, sve je prošlo bez problema, nije bilo prosvjeda, a bilo je uzbudljivo. Eto, stoji kako je regatu osvojila posada, koja nije dobila niti jednu etapu. Opet, nama u Orsanu, te Peliškim jedrima, organizatorima, najvažnije je bilo što smo nastavili tradiciju, što je naša Južnodalmatinska regata bila, a što uvijek jest, i ove godine prava festa pod jedrima – naglasio je Mikulandra.

Počelo je 1981.

Povijest Južnodalmatinske regate počela se pisati 1981. godine. Regata je i tada krenula iz Orebića. Bova je bila ispred Vignja, pa nakon što su se okrenuli oko bove, brodovi su bili nastavili put prema Pomeni na Mljetu. Druga etapa je bila od Pomene do Prožure, ali se nije, kao sad, išlo prema Pelješcu...

U idućim godinama ruta se prve i druge etape pomicala kako bi se regata produljila. Najprije se išlo oko otočića Aleksandrice ili Lirice. S godinama je dolazilo sve više brodova s malo dubljim kolumbama, pa je organizatore bilo strah, zbog plićine, ako se ide oko Lirice, da se netko ne nasuče. Zato je već dugi niz godina bova ispred otočića. Ta prva regata održana krajem kolovoza 1981. godine okupila je petnaestak brodova. Rekordna je bila 1994. godina kad su bila 62 broda. Zadnjih godina jedri između 40 i 50 brodova.

Prvih godina start regate bi jedne godine bio iz Orebića, a druge iz Dubrovnika. No, kako je teško bilo Jedriličarskom klubu Peliška jedra, a Orsanu lakše podnijeti trošak organizacije, pogotovo završne feste, odlučeno je da regata uvijek kreće iz Orebića, a završava u Dubrovniku.

Vratio se i Ivica Kostelić

Najbolji hrvatski skijaš svih vremena, Ivica Kostelić, opet je bio sudionik Južnodalmatinske regate. Nakon skijaške mirovine, u koju je krenuo 2017., Kostelić, kojem je Mljet ljetna rezidencija, jedri.

Ove godine je bio dio posade Lera čije je kormilo držao Ivo Kvestić, i nek se zna - Lero je slavio u ORC 2. Kostelić nastupa na mnogim regatama, a zanimljivo, ne krije, cilj mu je nastupiti na ljetnim Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine kao jedriličar u novoj disciplini - oceansko ili odobalno jedrenje za mješovite parove!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

23. studeni 2020 00:59