StoryEditor
Hajdukduga karijera

Zvonimir Deranja gostovao je na Hajdukovom podcastu: ‘Slobodna’ me prva nazvala Popajem, brzo se primilo...

23. listopada 2020. - 21:45

Debitirao sam u dresu s brojem 9 koji je bio nacrtan flomasterom (1:1 s Istrom u Puli, 8. prosinca 1996., op.a.).

- Sve se na brzinu dogodilo, a nismo imali dres spreman za mene. I tada se teta Luce (Jalić, op. a.), koja se tada brinula o našoj opremi, snašla i nacrtala broj - kazao je između ostaloga Zvonimir Deranja u 17. Hajduk Podcastu emitiranom u produkciji Hajduk Digital na klupskom YouTube kanalu.

Za svoje sumještane u Grudi u Konavlima - Zvonimir, u Poljudu i kod splitskih prijatelja - Zvone, a za širu javnost – Popaj. Otkrio je između ostaloga tko mu je dao taj nadimak:

- Bio je to novinar Slobodne Dalmacije Slaven Alfirević, on me prozvao Popajem. Nakon toga je to prezentirao Joško Lokas na televiziji… Jedino me Edo Pezzi zvao - Deronja. Rekao sam mu sto puta da sam Deranja, ali eto, ostao sam mu uvijek Deronja – sjeća se Popaj Zvone.

U Hajduk Podcastu govorio je o Jošku Vlašiću “koji je napravio zvijer od mene”, o Nikoli Vlašiću s kojim je trenirao u “Blankinoj dvorani u Jokeru”, dok je današnji reprezentativac Niksi bio dijete od šest, sedam godina...

- Bilo je to, sjećam se kao danas, 1. kolovoza 1993. Došao sam na Poljud, na kapiju u osam ujutro, uranio, nije još bilo nikoga, trening tek u devet sati. U kombiju plavom sam stigao, s roditeljima, ja, dijete sa sela. A ratno je doba bilo. Došao sam ispred velikog stadiona, velikog kluba i bit ću iskren: s velikim očekivanjima. Imao sam vjeru u sebe. Prethodno sam, želim spomnuti, krenuo u Slavenu iz Grude, a kad je počeo rat prešao sam u Dubrovnik. U selekciji za reprezentaciju Dalmacije bili smo Darko Miladin, Srđan Andrić i ja, možda još netko, išli smo brodom iz Dubrovnika u Split gdje su se ukrcavali mladi iz Hajduka i onda smo svi zajedno išli u Rijeku igrati za Dalmaciju.

Rođen je Deranja 1979. godine, sa 14 počela je njegova hajdučka priča…

- Živio sam na Skalicama, išao u školu Spinut, a bio sam sretan samo u Poljudu, na treningu. Bio sam dijete, a obitelj daleko, nije tada bilo interneta pa se nismo mogli ni čuti ni vidjeti često. Kuća nam je u Konavlima bila spaljena, a roditelji kao prognanici živjeli su u hotelu…

Godinu i pol privikavanja na Skalicama bilo je najteže. Prvi trener mi je bio Željko Kovačević, a kontakt koji je osigurao moj dolazak na Poljud bio je gospodin Marinko Mikulandra. Najprije sam, zanimljivo, igrao kao vezni, ali trener Kovačević je prepoznao da sam ipak napadač.

Spomenuo bih svakako i trenere Sinišu Jalića i Ivicu Kalinića, oni su obilježili moju omladinsku karijeru kroz Hajduk.

- Osvajali smo pionirske, kadetske i juniorske naslove, bio sam reprezentativac tih selekcija, izabran u All star momčad kadetskog Europskog prvenstva 1996. godine u Austriji, potom i na Cipru u All star momčad juniorskog Europskog prvenstva…

Spomenuo se Zvonimir i svojih hajdukovaca s hrvatskog juga:

- Osim mene, Miladin je podrijetlom iz Konavala, Andrić iz Dubrovnika, Mislav Anđelković iz Mokošice, pokojnog Pava Vidaka svakako želim spomenuti, pa je Vlaho Macan iz mog mjesta, od dolje su i Marin Kurtela, Milan Petrović, Božo Broketa… Pa i sad mladi vratar Karlo Sentić je iz Mokošice...

Cijeli Hajduk Podcast s Deranjom, ali i svih 16 prethodnih možete pogledati na Hajdukovu YouTube kanalu. Autor i urednik cijelog projekta, svih sadržaja Hajduk Digital je Ante Bilić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. studeni 2020 04:24