StoryEditor
Hajdukanaliza

Utakmica u Koprivnici zaista je izgledala kao susret šeste i sedme momčadi lige, ali barem smo vidjeli nagovještaj napretka u fazi obrane kod Bijelih

21. studenog 2020. - 20:28
Željko Hajdinjak/Cropix

Bijeli su uspjeli pobijediti Slaven Belupo u Koprivnici po prvi put još od ožujka 2019., ali ne može se reći da su prikazali napredak u igri.

Prvo poluvrijeme bilo je festival dosade u kojem su Bijeli pokušavali igrati, a Belupo ih sprječavao u tome. Već je dobro poznato, a samim time i naporno stalno spominjati da Hajduk jednostavno nema mehanizme za izlazak iz protivničkog visokog presinga, ali prvo poluvrijeme nam je opet natrljalo tu činjenicu na nos. Za Belupo je vrijedila jednostavna formula: kompaktnost + discipliniranost = nemogućnost Hajduka da smisleno izađe iz svoje trećine.

Bijeli su u prvom poluvremenu rijetko uspijevali spojiti više od dva smislena dodavanja kada bi ih Belupo pritisnuo visoko, a plan za fazu napada se uglavnom svodio na solo prodore po bokovima, ili eventualno suradnju beka i krila koja nije bila posebno revolucionarna, zbog čega nije ni stvarala puno problema domaćoj obrani.

Praktički prvi dolazak Hajduka pred protivnički šesnaesterac dogodio se tek u 30. minuti, kada se Jairo spustio po loptu, zadržao je s protivničkim igračem na leđima te je proslijedio Dolčeku. No i ta situacije je završila Dolčekovim ubačajem s poludistance.

S druge strane, Stipićeva momčad je dobro balansirala između visokog presinga i presinga u centralnoj trećini, zbog čega se hajdukovci nikako nisu osjećali ugodno, dok Belupo nakon osvojene lopte također nije srljao, već su igrači dobro prepoznavali situacije kada krenuti u brzu tranziciju, a kada osigurati loptu i započeti napad iz zadnje linije.

No onda je došla druga minuta sudačke nadoknade prvog poluvremena i Hajduk je iz vedra neba poveo. Jurić je dodao loptu Jradiju koji je ostao nečuvan u međuprostoru, a Libanonac ju je proslijedio Caktašu koji se izvukao na lijevi bok i sjajno ponašao Umuta koji je nadskočio svog čuvara i poentirao za vodstvo od 1:0.

U 56. minuti Soldo je nesretno poslao loptu u svoju mrežu, a nakon šest minuta vijećanja u VAR sobi odlučeno je da Umut, koji je omeo Belupovog stopera, nije bio u zaleđu u trenutku upućivanja lopte. Taj pogodak označio je raspad sustava kod domaćina, nakon čega su Bijeli u potpunosti kontrolirali utakmicu i djelovali slično onome kako bi trebali izgledati od prve minute manje-više svake utakmice.

Do tada je Hajduk izgledao kao što izgleda već dulje vrijeme u kontinuitetu – bezidejno. Doduše, obrana je djelovala malo stabilnije nego u posljednje vrijeme, što nije zanemarivo ako znamo da su je sačinjavali Jakoliš koji nije bek, Simić koji je zadnji put u prvenstvu startao još dok je na klupi bio Damir Burić, Vušković koji je još uvijek u razvoju i Dolček kojem je defenziva slabiji segment igre.

Reprezentativna stanka i kratko vrijeme koje je Primorac na klupi zasigurno su olakotne okolnosti zbog kojih se može zažmiriti na današnju igru koju su Bijeli prikazali, ali utakmica je u suštini zaista izgledala kao susret šeste i sedme momčadi lige, a to bi se moralo što prije promijeniti.

Bijele sada čeka naporan tjedan u kojem će igrati protiv Lokomotive (u utorak) i Dinama (u nedjelju), što znači da će u samo osam dana odigrati tri utakmice. Zbog toga čudi odluka trenera Primorca da protiv Belupa obavi samo dvije izmjene, prvu u 76., a drugu u petoj minuti sudačke nadoknade, no treba vjerovati da ima svoje razloge za to.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. studeni 2020 01:33