StoryEditor
Hajdukivan katalinić

Trofejni vratar i trener Hajduka na svoj 69. rođendan priča o slavnim danima devedesetih: Prvi smo osvojili duplu krunu, to se pamti!

17. svibnja 2020. - 13:49
Nikša Stipaničev/HANZA MEDIA

Sretan rođendan Ivanu Kataliniću, trofejni vratar i trener Hajduka danas puni 69, ali lako je za svjećice na torti, više od svega to je prigoda da se sjetimo duple krune Hajduka otprije 25 godina.

I trofeja što ih je trener nanizao s početka devedesetih s „bijelima”, pomeo je konkurenciju moćne Croatije.

Tad je brkati Trogiranin zasluženo dobio nadimak Ivan Grozni, po ruskom caru. Surovom tiraninu. Jer, pobjeđivao je Ivan Grozni Katalinić Dinamo tadašnju Croatiju u serijama. U svibnju 1995. dogodilo se to i triput zaredom u 12 dana.

- Je, bila su to lijepa vremena. A di ćeš većeg gušta nego njih tako dobijat. U Splitu ja od njih nisam nikad gubio – razvukli smo mu brk u osmijeh.

Sjećanja su svježa...

- Naravno. Trajalo je to tri sezone, kup 1993., pa titula 1994. i dupla kruna 1995. uz četvrtfinale Lige prvaka s Ajaxom.

Najdraža titula iz 1994.

Pisali smo, 940 dana za kormilom Hajduka, dupla kruna je sigurno najveća uspomena?

- Pa i nije, najdraža mi je titula prvaka iz 1994., kad nismo bili favoriti i osvojili smo naslov iz prikrajka, iz sjene. Zapravo, znate kako je sve to počelo?

Na što mislite?

- Pa kad sam izjavio prije finala kupa 1993., da ako ga ne osvojim neću ostat trener! Dakle, odmah sam sebi zadao najteži zadatak. Upao sam kao privremeno, nakon smjene Poklepovića, ali sam rekao ajmo, zgrabimo šansu, mi možemo pobijedit Dinamo. Tako smo makli Ćiru Blaževića. On je prvi htio dignut duplu krunu u Hrvatskoj te 1993., ali smo mu mi uzeli kup i zaskočili ga. Tako smo mi 1995. prvi koji smo osvojili duplu krunu u Hrvatskoj. A kad si u nečemu prvi, to se pamti!

Kažete da vam je najdraža titula 1994., iznenadili ste nas tim odabirom?

- Zato jer smo uz svoje okupili igrače iz dalmatinskog bazena, došli su Neno Pralija, Stipe Balajić, Darko Butorović, branio je Vatro Mihačić, bili su tu Šibenčani Zoran Slavica i Dean Računica, iz Solina smo s posudbe vratili Mirsada Hibića, nitko ga nije znao kad nam je došao, a imali smo Mišu, Koznikua, Mornara, Rapaića, Ercega...

Nije Hajduk bio favorit...

- Ma kakvi favorit, to je bila godina kad su nam otišli Jeličić i Novaković u Dinamo, a Zagreb se s trenerom Josipom Skoblarom silno ekipirao i motivirao i nitko na nas nije računao. Zato mi je titula 1994. posebno draga.

I onda 1995., uz povratak velikih igrača, tu je već bio Zoran Vulić, pa Asanović, Štimac, Gabrić, Andrijašević, Vučević...

- Tako je, igrali smo i Ligu prvaka zanosno, ali to su već bolje poznate stvari.

Da se vratimo na te tri pobjede u 12 dana kontra Dinama. Malo ga zovemo Dinamo, malo Croatia...

- To je bio poseban gušt. I jedna od tih pobjeda pala je točno na moj rođendan, to mi je bio najljepši poklon. Tukli smo najprije 3:2 prvu u kupu u Splitu, pa 3:1 poslije toga u prvenstvu opet doma i onda na kraju u revanšu kupa slavili 1:0 u Maksimiru. To ostaje za sva vremena.

Slažemo se, zato vam se i vraćamo uvijek i iznova na rođendan.

- Čujte, ja znam što sam napravio karijeri, sudjelovao u osvajanju 21 trofeja, kao vratar sedamdesetih, pa kasnije kao trener vratara u Skoblara i Poklepovića i konačno kao glavni trener. Sad se zna reći da se dobro igra, makar se ne osvaja. Ja to ne priznajem. Šta ću, takav sam, samo pobjede računam.

Najbolja momčad poslije one s Gudeljem, Bakom, Zlatkom...

Nismo spomenuli doseg s Ajaxom, plasman u četvrtfinale Lige prvaka?

- To je bio najbolji Ajax šta može bit, prvak Europe i svijeta odmah poslije toga, a nemojte zaboravit da smo ga dvije godine ranije dobili u Ljubljani sa 1:0. U toj eri samo su triput poraženi u Europi. Jesmo, izgubili smo mi u Amsterdamu, ali pobjeda u prvoj utakmici tada je odjeknula. Radili smo mi velike stvari. I to je bila najbolja momčad Hajduka poslije one s Gudeljom i Sliškovićem i Zlatko Vujovićem. Najbolja. Mislim da se to malo spominje, malo se o duploj kruni priča. Zaslužuje više pažnje.

U zadnje doba kad bismo vas zamolili za komentar, otklanjali ste tu mogućnost.

- Istina.

Ovo je rođendanska prilika, malo smo vas navukli na emocije, gdje ste ovih dana?

- A gdje sam, stoj doma, di ćeš... Vrlo sam oprezan u doba korone, prvih mjesec dana nisam ni izlazio, osim preko puta do dućana, eventualno. Sad malo prošetam do Lučice, tamo sam s društvom običavao bacit na balote, međutim treba još bit oprezan. Odem u šetnju gdje nema puno ljudi. U nas je situacija bolja nego u Europi, ali mi se čini da se prebrzo otvaramo...

Kako trener napadač, a za zdravlje u bunker?

- Lako vam se šaliti, ali virus je nezgodan. Žuri se igrat nogomet zbog TV-prava, ja to razumijem, ali držim da bi se ova nogometna sezona trebala odigrati pomalo, do kraja kalendarske godine, pa onda dogodine krenut s novom, uostalom to je i FIFA preporučila. Napokon, igrati bez publike je totalno bez veze. Kakva je to igra bez navijača?

Posebno je Hajduk to iskusio?

- Zato i kažem, svaki put kad bi se igralo bez gledatelja, to nije prava atmosfera za utakmicu.

U zadnje vrijeme ne dolazite u Poljud gledat Hajduka?

- Evo skoro pet godina da nisam bio, zadnja mi je bila ujesen 2015. godine protiv Rijeke, kad smo izgubili sa 0:3. U meni se nešto prelomilo i rekao sam vratit ću se kad se opet budemo borili za titulu. Znate, ne priznajem ništa osim pobjeda i borbe za naslov. Priče kako rezultat nije uvijek najvažniji, ne pašu mi.

‘Ima li tko trofejniji od mene?’

Dolazite u klub na neke fešte, obljetnice, doduše nismo vas vidjeli na grobu Kokezi?

- Zvali su me, ali sam se zahvalio na pozivu. Inače dolazim, kad god me zovu, tu sam. A ima li tko trofejniji od mene – smije se, voli to spominjati.

Pa dodaje...

- Međutim, na utakmice mi se ne ide, moraju me dozvat borbom za naslov.

Niste strpljivi?

- Ja sam naučio pobjeđivat. Ako ćete baš iskreno, previše je stranaca u momčadi koji ništa ne daju. To mi smeta. Nadam se da će me osvajanje trofeja ili barem otvorena borba za naslov vratit i na utakmice.

“Trebali smo uzeti i titulu ‘99., pokradeni smo”

Ivan Katalinić žali za titulom iz 1999., bio je tada u drugom mandatu za kormilom Hajduka, bila je utrka s Dinamom/Croatijom i Rijekom, na kraju ni Rijeka nije uspjela...

- Na prvu, ja bih od srca rekao da smo pokradeni, ali da ne dužimo tu priču. Ima i od toga dvadeset godina. Trebali smo bit prvaci i ponosan sam na tu sezonu jer su ušli naši mladi igrači, Sablić, Vuković, Deranja, Miladin, Pletikosa... Uvijek sam slab na domaći kadar i na popunu momčadi iz Dalmacije. Samo je to pravi put za Hajduk.

‘Baš me zanima kako će bit s Njemačkom, požurili su s balunom’...

Ivan sa suprugom Nadom i starijim sinom Josipom je u Splitu, mlađi sin Marko već 20 godina živi i radi u Londonu.

- Javlja mi Marko kako bi Englezi željeli zaigrati, ali još se nisu složili što i kako. Kako će igrat kad do 1. lipnja ne mogu normalno iz kuće izaći? Televizijska prava ih sile da žure, baš me silno zanima kako će to bit s Njemačkom koja je požurila brže od svih...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. rujan 2020 22:17