Kao šlag na svečarsku tortu u spomen na Stanka Poklepovića Špacu u Milnu su stigli veterani Hajduka. Ništa bez Hajduka. Doduše, tko je očekivao Ivicu Šurjaka ili Ivana Gudelja taj se razočarao, ali i među veteranima „bijelih” ima onih s obvezama, ali i onih kojima je prevruće glede zdravstvenog statusa... Nije to sve ka kad smo bili mladi. Da vidite kako nam se znoj cijedi po tastaturi u vreloj milnaranskoj noći, vjerovali biste.
No, svejedno i usprkos okupila se hrabra momčad veterana Hajduka, a kad su vidjeli da će ih možda pofalit, u pomoć su dozvali - Igora Borasku.
Vrhunski sportaš je uvijek dobrodošao da pojača i osnaži momčad veterana „bijelih”, došao je na bicikli, pozdravili smo se:
- Zvali su me, ja sam ovdje, u blizini imam kuću – rekao je.
Veterani Hajduka u revijalnoj utakmici s veteranima Milne odigrali su 1:1, kako je i red, neodlučeno da svi budu zadovoljni, ali bome se dobro igralo i pošteno borilo za radost okupljenih, načičkanih uokolo igrališta. A bilo je i vremešnih figura, s nabreklim dresovima.
Sve u skladu s onom Špacinom, koja se čula s razglasa:
- Dobro je pobijedit, ali najvažnije je ne izgubit.
Nama je bilo najsmišnije kad je spiker, prozivajući igrače rekao Jurica Puljak, ne Jurica Puljiz, brzo se ispravio.
Hajduk je nastupio u sastavu Perica (vratar), te Cukrov, Butorović, Puljiz, Čubretović, Boraska, Španjić, Šimić, Šušnjara, Bogdan, Ćelić.
Predrag Šimić poveo je za Hajduk 1:0 a u drugom dijelu za domaće veterane izjednačio je Ratko Tavra za 1:1.
Najveći pljesak i simpatije dobio je korpulentni vratar domaćih veterana Nikola Marinović zvani Deni, u mladosti je branio za Jadran iz Supetra i nije da‘ gušta veteranima Hajduka da ga svladaju više nego jednom.
