Jani Atanasov je zabio dva gola, to mu je svakako najbolja partija otkako je došao u Hajduk, a imao je i posebne izljeve emocija... Plakao je, zagrlio ga je i trener, svi su ga grlili, jesu čestitali, ali bilo je u tome još nešto više, uzvišenije...
A publika je, Hajdukova, sobje strane stadiona skandirala Jani, Jani, Jani...
Doživio je velike trenutke, a otkrilo se ubrzo i što ga je posebno vuklo, koja ga je emocija tresla, zašto tolike suze.
Umro mu je najbolji prijatelj, dan ranije. Naime, prijatelj mu je doživio prometnu nesreću prije nekog vremena i dvadesetak dana bio u komi da bi eto na žalost izgubio borbu za život.
Jani je bio pod velikim dojmom, a u tom posebnom naboju pružio je najbolju partiju, zabio golove, plakao, tekle su suze od žalosti i radosti, emocije su...