StoryEditor
Hajdukotrgnuto zaboravu

Bukle Hlevnjak zabio za opstanak: Hajduk je na današnji dan slavio u mitskoj utakmici protiv Dinama u Zagrebu

Piše Slaven Alfirević
2. lipnja 2020. - 18:09
Momčad koja je izdržala najteži pritisakArhiva Hajduk

Bila je to utakmica za infarkt, doslovce, za dva infarkta... Datum je 2. lipnja, kad se 1963. godine dogodio dramatičan hrvatski derbi Dinama i Hajduka u Maksimiru u kojem se Hajduk pobjedom 1:0 izborio za opstanak, baš su mu trebala ta dva boda kao kruh nasušni, a jedini pogodak postigao je Ivica Hlevnjak u 51. minuti.

Epilog dramatike bio je fatalan za dvojicu funkcionera Hajduka. Na licu mjesta od srčanog udara u svlačionici u Maksimiru je umro Dušan Gusina Stipanović, dok je infarkt pretrpio i Petar Rončević, član uprave „bijelih” u vodstvu puta, on je od posljedica preminuo nedugo zatim u Splitu.

Ivica Hlevnjak Bukle, strijelac jedinog gola, a ne nema više ni njega među nama pričao je:

- Zar bi nam funkcioneri umrli od stresa da je utakmica bila puštena?! - pričao je također nebrojeno puta, s njim bi se složio i Zvonko Bego, obojica više nisu s nama.

Medijski prostor nafilovan je otprije raznim pričama i verzijama s te utakmica koja nije trofejna, ali kao da jest. Iskazane su otvorene tvrdnje kako su neki drugi funkcioneri Hajduka unaprijed nosili milijun dinara da bi odobrovoljili Dinamova golmana Zlatka Škorića, pa su mu novac ostavili u vrtu obiteljske kuće, na što je otac golmana uzeo novac i odnio ga u upravu Dinama u Haulikovu ulicu:

- Mi taj novac nismo uzeli, a vi vidite hoće li moj Zlatko braniti - rekao je stari Škorić predsjedniku Dinama Ivanu Šiblu.

Tadašnji predsjednik Dinama ostao je u nogometnoj mitologiji poznat i po rečenici koju su prepričavali hajduci što je to odgovorio svojim partizanskim ratnim drugovima, revolucionarima Stipanoviću i Rončeviću, kad su ga prije susreta došli moliti popust i da im bodove za spas prepusti:

- Dečki, kaj se nervirate, pa fudbal se igra i u drugoj ligi!

Da, doslovce fudbal, pričalo se po Hajduku, jer iskusni general jest govorio kajkavski, ali je nogomet zvao fudbal. Uostalom, to je engleska riječ, iz kolijevke baluna.

Stipe Ilić (80), kako bismo rekli „jedan od preživjelih”, u Metkoviću, živo se još uvijek sjeća:

- Naš trener Florijan Matekalo je taman htio održat sastanak, kad je u svlačionicu ušao Rončević, zagrmio je i lupnuo šakom tako da se stol raspao: „Nema dogovora, treba poginuti, ali ne izgubiti. Hajduk mora opstati u ligi!”

Ilić će kasnije biti isključen, pred sam kraj:

- Došao je Vlatko Marković u napad i ja ga pitam Mare što ti radiš ovdje, bili smo dobri, a on će ti meni došao sam ti dat gol. E, nećeš, samo preko mene mrtvog i ja njega šakom u glavu! Međašnji je sudac vidio koškanje i zvao glavnoga i on nas obojicu isključi. Kad smo izlazili s terena ja namjestim glavu, govorim Vlatku, evo udri me, vrati mi milo za drago, a on mene zagrli i kaže neću, bravo, tako se bori za boje svoga kluba – prepričava Ilić.

Vlatko Marković, kad je postao trener Hajduka 1977., objašnjavao je na Starom placu kako je u napad išao iz foliranja?!

Lukša Poklepović (75) na golu Hajduka, tada mladić, juniorski reprezentativac Jugoslavije, također je pun uspomena:

- Bio sam sav po prsima u tragovima od krampona Dinamovih igrača. Letio sam im u noge. Nikad neću zaboravit s kojom su nam snagom htjeli dat gol!

Desetak dana ranije u finalu kupa u Beogradu Dinamo je slavio sa 4:1 protiv Hajduka, premda su „bijeli” vodili sa 1:0 preko Ankovića. Golman „bijelih” Jurić tada je ozlijedio rame, dogodio se preokret.

Mnogi su mislili da će uslijediti lagani „revanš za kup”, da će Hajduk do spasonosnih bodova šetnjom kroz Maksimir, međutim epska borba za opstanak pretvorila se u ljudsku tragediju. Što vrijeme više prolazi, mit je sve veći.

Istina je i to da je Ivica Hlevnjak sa svojim emocijama znao reći:

- Više je Željko Matuš odigrao povratnih loptu tu utakmicu, nego cijelo prvenstvo.

A Matuš nije bio bilo tko. Jesu li se svi dinamovci žestoko borili? Obitelj Škorić je prijavila i vratila milijun dinara, a je li reprezentativni vratar Zlatko (kasnije je godinama bio pričuva Seppu Maieru u Bayernu) mogao bolje intervenirati na šut Hlevnjaka u 51. minuti?

- Uh, balun još ulazi branku. Odbio je mlak udarac, ispalo mu je iz ruke, pa je Bukle pritrčao – pamti Ilić...

Na Bačvicama u Splitu odavna već živi Slaven Zambata (79), legendarni „plavi 9”, Sinjanin i Dinamova legenda, koji je češće na splitskoj adresi, nego u Zagrebu. Sjeća se:

- Nisu bili dobri odnosi uprava, ni tada, to je na žalost valjda tradicija. Nije bilo dogovoreno. Druga je stvar ako su neki igrači popuštali. Evo kao sad vidim kako Bukle zaobilazi Vlatka Markovića i puca, mlako, nije to bio pravi udarac, a Žogi (nadimak Škorića, op. a.) se lopta odbila i lagano koturala u mrežu. Ja vam mogu reći za sebe, moj Vinko Cuzzi, moj veliki prijatelj rekao mi je nemoj mi tu dolazit blizu u napad. I ja mu nisam dolazio – smije se Slaven.

Bit će zbog toga naprijed krenuo Vlatko Marković, kad je vidio da Zambi „nije u formi”. Makar da zastraši, pa ga je časni Stipe Ilić nokautirao. Zambata kaže:

- Ma svima nam je u sebi bilo drago da je Hajduk na kraju pobijedio, ma gdje da ispadne iz lige?! Ali, rivalstvo je bilo veliko.

Baš svima?

- Ja jamčim za sebe, a sa mnom su na istoj valnoj dužini sigurno bili i Rudi Belin i Čarli Braun. - tvrdi Slaven.

Kako se postavljao Žoga Škorić? Samo bi se zagonetno smješkao na ta pitanja kasnije i svoju tajnu odnio je u grob. Na suprotnoj strani pak, Lukša Poklepović sve je obranio.

Kako god, utakmica za infarkt, golom Hlevnjaka pred 40.000 duša na Maksimiru Hajduk je ostao u ligi te 1963., a smrću su stres platili Dušan Stipanović Gusina, a potom i Petar Rončević.

Hajduku je preostalo da za opstanak na Starom placu još remizira s prvakom Partizanom, što je i uradio (1:1). Dinamo je bio drugi. U Ligi 14 Hajduk je na kraju bio 11. sa 23 boda, Vojvodina je imala 22, a ispali su Sloboda (20) i Budućnost (18).

A u jugo-ligu sa 14 klubova su na ljeto ušli Vardar i – Trešnjevka.

Novinski izvještaj

Dinamo – Hajduk 0:1

Zagreb, 2. 6. 1963. - Stadion u Maksimiru. Gledatelja oko 40.000. Sudac Božidar Botić (Valjevo).

Strijelac 0:1 Hlevnjak (51)

Isključeni: Stipe Ilić (Hajduk) i Vlatko Marković (Dinamo) zbog koškanja u 85. minuti.

Dinamo: Škorić, Belin, Braun, Bišćan, Marković, Perušić, Kobešćak, Zambata, Matuš, Knez, Lamza.

Hajduk: L. Poklepović, Cuzzi, Colnago, Kovačić, Ilić, Brkljača, Hlevnjak, Anković (Garov), Papec, Z. Bego, Zuber.

izvaci iz izvještaja:

51 – Hlevnjak se iskupio doneseći toliko oduševljenja navijačima „bijelih”. On je imao najprije duel s Markovićem i odmah šutirao. Udarac nije bio osobito jak i Škorić je uhvatio tu loptu, ali mu je ona ispala iz ruku, Hlevnjak je utrčao i šutirao u mrežu – 1:0 za Hajduk.

80 – Posljednjih deset minuta predstavljali su pravu dramu, Dinamo je nastojao svim silama da izjednači omjer, a Hajduk je crpio svoje posljednje snage da sačuva prednost i odnese dragocjene bodova iz Zagreba, Matuš je uputio oštar udarac, ali je Poklepović i ovoga puta bio na mjestu.

85 – sudac je isključio iz igre Ilića i Markovića. Pokrajnji sudac je prijavio glavnome da su se koškali. Nakon isključenja zagrljeni su otišli u svlačionicu...

#HAJDUK#OPSTANAK

Izdvojeno

09. srpanj 2020 04:10