Janko Janković (60) nekadašnji je hrvatski reprezentativac, igrao je za Hajduk i Rijeku i u Španjolskoj (Valladolid, Oviedo, Hercules). Pamtimo ga i kao pomoćnika i suradnika Roberta Prosinečkog koji ga pak nije poveo za sobom i u Rudeš. Radili su zajedno u Azerbajdžanu...
U doba dok je bio velika nada Hajduka, upisao je i dva nastupa za "bijele”, posuđen najprije na kaljenje u Solin, pa onda i u Split i kad se očekivalo da se definitivno vrati u Hajduk, u Poljudu je bila gužva. Otišao je u Rijeku. I tamo od braniča, veznog, postao – golgeter, Josip Skoblar ga je preoblikovao.
Jednom bilo, a danas nam je Janko sugovornik uoči susreta Rudeša i Hajduka. Pozna obje strane, a i dugo ga nije bilo na stranicama Slobodne.
- Nisam trenutačno toliko u nogometu, koliko se bavim padelom. Znate što je padel? Znate naravno, novi sport koji sve više okupira.
Padel
Pisalo je, Janko Janković (60) zaslužan je što je u Hrvatsku stigao padel. Zajedno s Robertom Prosinečkim otvorio je prvi padel centar u Hrvatskoj.
– Ponekad još zaigram, ali zabole me leđa. Volim padel, ali stižu i godine - priča Janko.
Da se mi bacimo na balun, padelu svaka čast, ali Rudešu stiže Hajduk, friško eliminiran od Grka...
- Ma znam, patim od utakmice, čitam komentare, najbolje je govorio Zlatko Vujović, slažem se s njim. Hajduku bi dobro došao još jedan napadač, ne može Livaja sam, treba se još netko nasloniti na Livaju i njegovih 15-20 golova u sezoni.
Hajduk je imao dobra razdoblja u igri?
- Imao je, razumijem trenera Leku koji žali za tim, a kad izgubiš 0:3 onda je teško govoriti da si baš bio bolji. Sve ove godine Hajduku se isto događa i to je zapravo najteže. Nagomilale se ove eliminacije. Da su imali bolji koeficijent izvukli bi lakšeg protivnika i bilo bi sve bolje. Lakše bi do skupine. Koeficijent je Hajduku potonuo i tog se okova teško riješit. Baš mi je žao – u Janka je staro hajdučko srce, iz Hrvaca, makar pravu karijeru nije ostvario u Hajduku.
Pamtimo kako vam je Ante Mladinić slikovito govorio, da imate sjajan rukopis, ali još ne zna kakvu ćete nogometnu zadaću ispisati...
- Znam, šjor Biće me volio. A ja sad tragam za uspomenama, ono kad sam igrao jednu za Hajduk baš protiv Rijeke u Poljudu, predzadnje kolo 1984., čuvao sam lijevo krilo Damira Desnicu, ja kao desni bek, volio bih imati taj izvještaj iz novina. I sliku ako može...
E, pa sad ste se sjetili, nakon skoro 40 godina!
- Dugo ja na to mislim, a sad ste mi baš naletili. Prikupljam uspomene.
Razumljivo, šezdeset je na leđima, možda i nađemo, nego, ako Hajduk ne može po Europi, kako ga vidite na domaćoj sceni?
- Može biti prvak, zašto ne. Dapače. Dugo se čeka, a momčad je dobra. Rekao sam da fali napadač da pomogne Livaji, ali ispadanje iz Europe treba doživjeti i kao onu izreku da nije svako zlo za zlo. Sad je fokus samo na prvenstvu, jedna po jedna, pa idemo, treba gurat. I sve usmjeriti na to. Ovo bi moglo biti uzbudljivo prvenstvo, utrka nikad neizvjesnija. Lijepo je za hrvatski nogomet da Dinamo nije sam, Hajduk je tu, a dobri su Rijeka i Osijek. Za titulu prvaka navijači će Hajduku oprostit rano ispadanje iz Europe.
Padaju
Rudeš vašeg Prosinečkog nedjeljna je prepreka Hajduku?
- Dobro igraju, ali padaju nakon 60. minute. Sigurno im iskustva fali. Robi i ja smo bliski još iz doba Ovieda, radili smo zajedno tri godine u Azerbajdžanu, bio sam mu desna ruka, a kad je išao u Bosnu i Hercegovinu za izbornika, nisam mogao s njim. Ne može svugdje vodit sve. Sad mu je u Rudešu pomoćnik Gordan Ciprić.
Što bi Prosinečkom da uzme Rudeš?
- Robi je nepredvidljiv. Ima baš ono kao igrač što je imao. Napravi što nitko ne očekuje. Voli izazove. Tako je prihvatio Rudeš. Čestitam mu na hrabrosti. Rekoh, stvaraju šanse, a nakon 60. minute izgube koncentraciju.
Otkrili ste nam taktiku. A da vas pitamo za Niku Jankovića, sad aduta Rijeke, vi ste mu stric, barba, iz istih ste kuća iz Hrvaca?
- Ma, nisam mu ništa, možda je to netko krivo prenio. Ne, nismo rođaci. Niko je samo iz Hrvaca kao i ja. U selu je šest kuća Jankovića, ali nismo u rodu. Odličan je potencijal, može puno, a fali mu kontinuiteta i igra u oba pravca.
Iz vas progovara stara škola, kao da čujemo Biću Mladinića.
- Defenzivni aspekt mora popravit, ako misli napravit veliku karijeru, a mogao bi – pričao nam je Janko Janković.