Velimir Zajec: ‘Za sve naše klubove je najbolje da nam puste prvenstvo‘

Više od četiri desetljeća je živuća, hodajuća ikona Zagreba (doduše i zeleno-bijelog dijela Atene, onog odanog Panathinaikosu). Počeo je kao igrač, libero Modrih i kapetan koji je pokretao sve akcije. Kasnije će biti i sportski direktor, trener, danas prvi čovjek kluba iz Maksimirske 128. On je onaj kojeg je za vijeke vjekova obilježila i ona glasovita rečenica slavnog, na žalost pokojnog radijskog komentatora Ive Tomića - "Zajec Zeko, Dinamovo med i mlijeko".

Velimir Zajec bio je jedan od sudionika panel diskusija prvog dana Sport Festa u Poreču. Sigurno i najposjećeniji panel. Pod temom "Novo vrijeme, novi snovi - GNK Dinamo". Šest je mjeseci proteklo od Zajecovog preuzimanja dužnosti predsjednika.

- Mislim da smo napravili dobre rezultate. Ja sam si malo razmišljao zadnjih 6 mjeseci, jesam li napravio dobar posao odnosno jesam li napravio dobar potez jer u Ateni sam živio lijepim, lagodnim životom. U to me doba nazvao Sanjin Španović i... sad sam tu - u startu će Zajec.

- Bili smo prije svega iskreni prema svima koji rade u klubu, onda kada smo preuzeli dužnost. Napomenuli smo da neće biti revanšizma. Pa, isto tako i prema Upravi, iako je ona kasnije logično izmijenjena. Danas su članovi Uprave od reda ljudi čistog obraza. Najvažnije je napraviti jednu pravu vertikalu u kojoj se zna tko što radi. Treba vremena za sve postaviti, ali mislim da smo uspjeli. Dobili smo i navijače koji su po meni najbolji u Hrvatskoj. Ne samo sjeverna tribina, već i zapadna, ali i cijela vojska navijača u Hrvatskoj. Prema njima isto tako valja biti iskren, skroman. Kao takav sam se uspio nametnuti tihim autoritetom, bez galame. Sve sam faze nogometa prošao, tako i u Engleskoj

Vi ste jedini predsjednik nekog profesionalnog kluba u Europi koji je prošao baš sve instance u nogometu.

- Svaki posao u nogometu je težak i svaki posao donosi određene nepoznanice. Budući da sam relativno kasno krenuo u nogomet, tek sa 16. Trenirao sam jiu-jitsu, a to mi je usput jako puno pomoglo u nogometu. Gledajte, prva momčad je splet različitih stvari. Morate razmišljati i o psihologiji svakog igrača. Tu mi je pomoglo iskustvo iz Grčke i Engleske gdje sam bio isto tako sve, od igrača preko trenera, do sportskog direktora, generalnog direktora.

Najbolje razdoblje u životu Zajec nije bila Atena, nego..., pišu Sportske novosti.

- Portsmouth. Ma mislim, nogometno. Oni su "ludi" za nogometom, a kod njih se mora čekati da bi uopće kupili godišnju ulaznicu. Netko mora umrijeti da bi došli do ulaznice. Zvuči morbidno, ali tako je. Vlasnik kluba je bio Milan Mandarić.

Maksimir. Kada ste ušli, došli u klub, napravili ste novi preustroj. Kako ste postavili klub na noge?

- Prvo tako da je svatko odgovoran za jedan dio. Marko Marić i ja smo odgovorni za sportski dio. Marko je sportski direktor, njega sam prvog doveo. Nije ključno, al to je čovjek koji govori 6-7 jezika. Sanjin Španović mi je desna ruka. Tu je Uprava s kojom se ponekad borimo, ali sve manje i manje jer sve više razumiju. Između ostalog, zabranio sam u loži pričanje ili da se itko ustane kada postignemo gol. To se ne radi.

Koliko je autonoman u radu sportski direktor?

- Apsolutno. Iako igrača dovode trojica ljudi. Trener kojeg uvijek kontaktiramo, te sportski direktor i ja.

Ima li netko, neki igrač s kojim bi se Dinamo mogao uskoro rastati?

- Imamo dobru momčad, fali nam sigurno jedan stoper, te vratar i lijevi branič. Nevistić nam je ozlijeđen sada i ne znam koliko će trebati za oporavak. Produžili smo ugovor s Petkovićem. Uz sve, imamo mi i odličnu svoju nogometnu školu. Dečki su sad eto, nakon 8 godina osvojili Memorijal Mladena Ramljaka.

Što je s Martinom Baturinom, odnosno Petrom Sučićem?

- Martin i Sučić su pokazali koliko su nadareni. Imali smo dobre ponude za njih, ali ih nismo htjeli prodati. Sučić je valjda najjeftiniji igrač s obzirom na kvalitetu kojeg sam ikada vidio i naravno da ćemo mu mi to nadoknaditi. Baturina je igrač koji će jednog dana zamijeniti Luku Modrića, a i Modrić je "moj" igrač.

Je li moguće napraviti neki veći iskorak u europskim natjecanjima?

- Europa je teška. Dobili smo "porciju" u Münchenu, pa smo odigrali protiv Monaca koji ima 230 milijuna eura, a mi 30, pa smo bili al pari. Europa je važna, ali najbitnija je ipak Hrvatska. Tu su nam glavni suparnici Hajduk i Rijeka, Osijek je možda nešto slabiji ove sezone..

Što i kako ste izašli iz one krize nakon poraza od Hajduka, Bayerna...

- Bili smo primorani napraviti određeni rez. Nisu mi to nikada lagane odluke i nisam pristalica čestih izmjena trenera. Mi smo Jakirovića sačuvali nakon poraza od PAOK-a, recimo.

Ove sezone imate i ponovo jaku konkurenciju u HNL-u.

- Hajduk ima sjajnu momčad i s njima će biti vrlo teško. Po meni i Rijeka radi dobro, ima jaku garnituru igrača i upravu. Prema tome, bit će jako teško osvojiti naslov prvaka Hrvatske. Ponavljam, nama je najbitnije ipak kako biti prvi u Hrvatskoj. Vidljivo je također da Dinamo ima i drukčiji tretman u Europi od svih ostalih hrvatskih momčadi, a da ne govorim koliko su i drugi naši klubovi, svi financijski profitirali našim ulaskom u Ligu prvaka - naglasio je Zajec, a onda mrtav-hladan poentirao:

- Zato je za sve njih, za sve naše klubove onda najbolje da nam puste prvenstvo.

Rečenica koja je u Poreču pobrala najveći pljesak i osmijehe. No, da se razumijemo jer već znamo da u Hrvata ponekad manjka smisla za humor, ovo je bila ironija. Još jednom - ironija, šala, vic.

Želja za kraj.

- Želja mi je osvojiti opet još jedan naslov prvaka Hrvatske i plasirati se i opet, sljedeće godine u Ligu prvaka. Lijep je taj "šum" Lige prvaka, ta himna tog natjecanja kada u čujete na svojem stadionu. U redu, nije baš lepo kada dobijete 9 "komada", ali oporavili smo se i od toga.

Bilo je u Poreču i malo prisjećanja dakako na famoznu 1982. godinu u kojoj je ovaj čovjek s kapetanskom vrpcom oko ruke odveo Dinamo do naslova prvaka države. Neki vele, prvog nakon 24 godine, iako je prava istina malo drukčija. Modri su osvojili i naslov prvaka 1979. No, vratimo se mi ‘82. u kojoj vam je, koliko nam je znano, najdraža utakmica protiv Crvene zvezde.

- Često me znaju pitati kako to i zašto mi je utakmica protiv Zvezde ‘82. kada smo osvojili naslov prvaka, najdraža ili jedna od najdražih. Zvezda je bila jedan gospodski klub, za razliku od Partizana i Hajduka koji su igrali oštrije. To je suparnik koji je bio korektan, stvarno.

Dragan Matić Cropix

Možemo li očekivati da će Dinamo zaigrati na novom Maksimiru 2034. godine? Nije pogreška, ne pitamo hoće i biti stadiona za 2-3 ili 5 godina, nego hoće li ga Zagreb i vaš klub imati za 10 ljeta?

- Pitanje na koje nije lagano odgovoriti. Mi smo prije dolaska baš ovdje, u Poreč, razgovarali neformalno s čelnim ljudima grada Zagreba. Navodno bi u dvije godine trebali preseliti u Kranjčevićevu, odnosno da će dotad stadion biti gotov. Onda ćemo se ondje preseliti, ali samo dok se ne izgradi maksimirski stadion. Od Maksimira mi ne odstupamo. Jedini stadion koji je u Hrvatskoj izgrađen je u biti onaj u Osijeku, to su napravili Mađari. I dobro, lijep je stadion i drago mi je da ga imamo, da je ondje, ali trebamo više toga. Sramota je da Dinamo imamo ovakav stadion. To je sramota, ali mislim da su to shvatili i drugi, bilo na gradskoj ili državnoj vlasti, da je to i njihova sramota. Sada postoji stvarno želja i državnih i gradskih vlasti.

Kako objašnjavate strancima kada dođu u Maksimir, kojim riječima pokušate opravdati ovakvo stanje?

- Ma ne, velimo im da mi ne kužimo engleski, ne govorimo engleski - u sjajnoj je formi (još uvijek) u Poreču bio Velimir Zajec.