Kad šetaš parkom i nosiš, recimo, torbicu u ruci. Mrak je, hodaš, a neki se manijak zaleti i istrgne ti torbicu iz ruke. Zapitaj se zašto ti se to dogodilo? Koliko si sam kriv, odnosno što si mogao drugačije napraviti, a da se ne dogodi takav ishod.
Ovako nam je govorio profesor iz psihologije u srednjoj školi. Manijak je manijak, ili lopov, tat, kako želite. Naravno da je on taj koji je ‘krimos‘ u ovom slučaju, a da ste vi nevina žrtva, no od samog kukanja, plakanja, naricanja nema neke pomoći. Poanta je bila da se uvijek zapitamo što mi sami možemo napraviti da se bolje zaštitimo. Odnosno, u svakoj životnoj situaciji gledati kakve su naše mogućnosti. Pronaći rješenje, a ne isticati problem i čekati da se nekako on sam od sebe riješi.
Da se ta epizoda preslikati...