Javnost, klubovi, komentatori, svi su se pitali kad će se oglasiti Francuz Bertrand Layec koji je objedinio poslove delegiranja sudaca i predsjednika Komisije nogometnih sudaca HNS-a. Krovna nogometna organizacija imenovala ga je na tu dužnost u suradnji s UEFA-om u srpnju ove godine. Layec je dao prvi intervju ekskluzivno za Sportske novosti.
Odgovorio je na sva najčešće postavljana pitanja i još poneko. Nešto konkretno i otvoreno, nešto jezikom sudačkih komisija. Kako je u našoj zemlji angažiran već nekoliko mjeseci, intervju smo započeli sa stanjem kakvo je zatekao u sudačkim tijelima i među sucima.
- Nemam dovoljno informacija da bih mogao dati širu analizu prijašnje situacije. Ono što mogu reći jest da je proteklih godina učinjeno dobrih stvari, posebno u smjeru davanja prilike mladim nadarenim sucima, zahvaljujući uvođenju talent programa. Kada me Savez kontaktirao u srpnju 2024. godine, osjećao sam veliku želju predsjednika Marijana Kustića da unaprijedi i poboljša situaciju, da se donese novi pristup kada se radi o sudačkoj organizaciji. Nakon skoro šest godina u Belgiji, ovaj izazov mi je bio vrlo uzbudljiv, posebno jer sam osjećao želju i motiv rukovodstva HNS-a da unaprijedi stvari. Radim svakodnevno sa sudačkom komisijom u kojoj su vrhunski tehnički stručnjaci koje redovno angažira UEFA. Razgovaramo i razmatramo puno tehničkih i strateških tema, a ja sam taj koji donosi odluke. Što se sudaca tiče, potrebno im je povjerenje, sigurnost, podrška i jasnoća kada se radi o tehničkim detaljima. Vjerujem da bi velik broj njih mogao sudjelovati u prvenstvima diljem Europe.
Prethodnik Bruno Marić otišao je zbog pritiska. Osjećate li vi taj ogromni pritisak? Ipak ste stranac, ne živite u našoj zemlji, možda ne dopire do vas?
- Nakon 15 godina iskustva kao voditelj suđenja profesionalnim sucima, pritisak nimalo ne utječe na mene. Pritisak postoji svugdje u Europi kada se radi o suđenju. Više nemamo toleranciju na ljudske pogreške i to kreira stalne kontroverze i pritisak na suce koji svoj posao rade pošteno. Dakle, svjestan sam pritiska, ali ne utječe na moj rad. Imam životne i profesionalne principe, svoj način rada i filozofiju koja mi omogućuje da se odmaknem od tog pritiska i imam samokontrolu nad onime što radim.
Jeste li dobili kompletnu slobodu u kreiranju sudačke organizacije?
- Moja radna filozofija ima tri osnovna principa - neovisnost, učinak i performanse te komunikacija. Znam da je u prošlosti bilo takvih sumnji u integritet i neovisnost sudačke organizacije u odnosu na klubove. Nakon pet mjeseci u Hrvatskoj, mogu reći da imam potpunu slobodu u svom poslu, odlukama i svim aktivnostima. To je moj jedini uvjet za obavljanje ovog posla. Donosim odluke koje su dobre za Savez, za suđenje i za suce. I na tu slobodu i neovisnost u radu nitko ne bi smio utjecati niti jednog trenutka.
Koji je smjer kojim želite ići? Je li to stavljanje u prvi plan mladih sudaca ili nešto drugo?
- Prvih nekoliko mjeseci dalo mi je prilično dobru sliku hrvatskog nogometa i sudaca. Moj primaran posao je obnoviti povjerenje klubova. Suđenje mora ostati neovisno o kontekstu, klubovima, momčadima i igračima. Naš kredibilitet je zasnovan na konzistentnom i fer suđenju na svim terenima u Hrvatskoj. Danas mogu reći da je općenito razina sudaca dobra ako je usporedim s mnogim zemljama u Europi. Ali ta razina se još prilično mijenja s obzirom na dolazak mlađih generacija. Pripremanje sudaca za najviši nivo treba vremena, i to dosta vremena! Ovi mladi suci trebaju iskustva i posebno povjerenje klubova. Želim u Hrvatskoj uspostaviti model razvoja i promocije sudaca jer ima puno potencijala u svim regijama. Nakon prvog dijela sezone, imat ću priliku napraviti detaljnu analizu i potom kvalitetnu selekciju najboljih sudaca za drugi dio sezone.
Koji su vam glavni kriteriji kad delegirate koji će sudac suditi koju utakmicu?
- To je odlično pitanje. Delegiranje sudaca zasnovano je na nekoliko kriterija: prvo, trenutačna forma i mentalna spremnost. Drugo, iskustvo, u odnosu na težinu utakmice. Treće, želja da se sucu ponudi prilika da pokaže svoje znanje. I četvrto, europski raspored. Također, želimo promijeniti neke starije principe i dopustiti svim sucima da budu delegirani svugdje.
Rekli ste da je suđenje u SHNL-u dobro, da ima sudaca i za jače lige, pa gdje zapinje da je toliko kritika i hajke na njih? Je li to stvar našeg mentaliteta i generalno kroničnog nepovjerenja u poštenje koje u nogometu ima i svoje konkretne temelje u prošlim vremenima?
- Mnogi hrvatski suci iz Elitne skupine mogu biti delegirani za velike europske lige. Međutim, moramo biti još bolji u ključnim područjima suđenja kada govorimo o najvišem nivou. Moramo poboljšati čitanje igre odnosno osjećaj za igru i teren. Moramo ojačati osobnost sudaca i sposobnost da bolje komuniciramo sa svim dionicima u nogometu. Smatram da su tehnički odluke ispravne, ali svakoga tjedna podsjećam suce na potrebu tehničke konzistentnosti. Da, najveći je problem - u povjerenju!
Kako to mislite promijeniti? Postoji li lijek za to?
- To je za mene najveći izazov. Da svi prihvate pogreške kao ljudske pogreške. Da se više ne priča o teorijama zavjera nakon svake odluke. Svi činimo pogreške, i ja ih radim, jer smo ljudska bića i nastavit ćemo ih i dalje činiti, nažalost. Tko ne čini pogreške? Kreiranje kontroverze kako bi se opravdao poraz stvara veliki pritisak na suca za iduću utakmicu, a takve stare metode prljaju nogomet i njegov imidž.
Mogu li ljudi imati povjerenje za suce i njihove odluke ako stručnjaci iste situacije različito komentiraju? Primjerice u 13. kolu SHNL-a Damir Skomina, koji je sudio i finale Lige prvaka, na televiziji je ustvrdio da je sudac trebao suditi kazneni udarac za Hajduk protiv Istre 1961, a Komisija nogometnih sudaca HNS-a dala je za pravo glavnom djelitelju pravde koji to nije učinio. Zašto se to događa i kome vjerovati?
- Slične situacije viđamo i u drugim zemljama, nije to ništa neuobičajeno. U nogometu uvijek ima situacija koje nisu savršeno jasne, i u kojima se neće svi suci složiti oko ispravne odluke. Zbog toga imamo smjernice UEFA-e, koje se uvijek razvijaju, te se trudimo biti dosljedni u provođenju tih smjernica. Upravljačka odnosno moja uloga mora uzeti u obzir više tehničkih elemenata i propisa. Na prvom mjestu, Pravila nogometne igre i VAR protokola. Potom, UEFA-ine i naše tehničke smjernice. I konačno, tehničku konzistentnost i ujednačenost odluka kroz sezonu. Kada donosim odluku, pokušavam poštovati sva tri elementa. Ponekad to nije lako, ponekad se o situacijama može raspravljati i debatirati.
Postoje li mladi suci u koje posebno vjerujete, koji bi mogli napraviti inozemnu karijeru?
- Da, siguran sam da će neki od njih biti međunarodni suci u budućnosti. No moramo biti strpljivi.
Radili ste kao povjerenik, osim u svojoj Francuskoj, još i u Belgiji i na Cipru. Jesu li naši problemi veći ili manji nego njihovi tada?
- Kroz karijeru često sam dobivao ista pitanja koja se svode na probleme u razumijevanju naše profesije. Danas svi očekuju nula pogrešaka, a kao što to uvijek govorim, savršenost ne postoji. U Francuskoj, Belgiji i na Cipru, nailazio sam na iste kontroverze. Dogode se pogreške, klubovi se žale savezima, često su to slični scenariji. Razlika je u razini nepovjerenja ili povjerenja koje klubovi imaju prema suđenju. Za mene, to je najveći izazov. Jasno mi je da su u prošlosti u Hrvatskoj postojale situacije koje su izazvale taj manjak povjerenja i na svim je sucima, kao i sudačkoj organizaciji, da pokažemo klubovima i navijačima kako podižemo razinu suđenja. Dobro i konzistentno suđenje je najbolji način kako možemo zaslužiti povjerenje i vjerujem da smo na pravom putu.
Kako vam se općenito svidio naš klupski nogomet? Što je dobro, a što nije?
- Hrvatska je velika nogometna zemlja zbog svoje povijesti i posebno nedavnih rezultata na međunarodnoj sceni. To je bio važan element u mojoj odluci da dođem raditi u Hrvatsku. Iskreno, nisam se razočarao! Vidim da ima puno jako dobrih igrača. Volim zahtjevna okruženja, volim raditi i pripremati suce za te zahtjevne uloge. Izazov mi je jako uzbudljiv. U sudačkoj komisiji radim s kvalitetnim i ugodnim ljudima koji su također strastveni oko ove misije.
Koliko ste kontakata imali s hrvatskim nogometom i Hrvatima prije nego što ste prihvatili ovaj posao?
- Nisam imao prijašnje kontakte. Kada sam došao u srpnju, krenuo sam u ovu misiju s praznom stranicom, što je istodobno i šansa i prednost. Nadam se da svi mogu zaboraviti prošlost i vjerovati mom teamu. Želim se susresti sa svim klubovima i trenerima uskoro i podijeliti razmišljanja. Susret sudaca s trenerima prije i nakon utakmice je prvi korak. Ali moramo komunicirati još više i bolje.