Veliku ljubav prema Hrvatskoj ne krije ni Sandra Elkasević. O uspjesima ove Zagrepčanke, mogli bi “do sutra”, ali ovdje smo zbog druge teme.
- Kao sportašici mi je najbitnije kad nosim hrvatski grb, nema veće radosti – počela je proslavljena atletičarka pa dodala:
- Znamo koliko je nogomet popularan, ipak je to sport “broj 1”, a meni je iznimna čast biti dio te hrvatske sportske obitelji.
Koji trenutak iz nogometa posebno pamtite?
- Najdraža mi je pobjeda nad Engleskom u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. Pogotovo nakon svih onih njihovih natpisa “football is coming home”. Bili su uvjereni kako će nas dobiti, a na kraju smo mi njih poslali “kući”, odnosno u borbu za broncu. Onaj gol Mandžukića ću zauvijek pamtiti, nije bilo ljepšeg načina da im pokažemo tko je bolji. Istina da nismo dobili finale, ali oni su za mene zlatni. Trebala sam ići u Rusiju, ali zbog natjecanja nisam mogla, pa sam doma navijala kao da sam na stadionu.
Duboki trag
Nećemo izdvajati pojedince, ali neki su jednostavno ostavili dubok trag u hrvatskom sportu.
- Svi naši nogometaši su odlični sportaši i kulturne osobe, ali Luka Modrić je poseban i toliko prizeman. Naš kapetan nije s ovog svijeta.
Prisjetila se Sandra i one bronce iz ‘98.
- Bila sam tada dijete, imala sam samo osam godina, pa ne pamtim previše. No, mama mi je bila poslovno u Parizu u to vrijeme pa je meni i bratu donijela dres i loptu. Sjećam se da smo zbog toga bili prave face u kvartu.
Vatreni su nam toliko dali, a ima nešto što i Hrvatska njima duguje.
- Sreća da većina naših nogometaša igra vani i trenira u odličnim uvjetima, kojih nažalost nema u Hrvatskoj. Žalosno mi je da nakon toliko uspjeha i potvrda koliko su dobri, radosti koje su nam donijeli kao naciji, promociji zemlje... i dalje nemaju pošten stadion. Žalosno da Hrvatska ne može naći sredstva, način i mjesto za izgradnju nacionalnog stadiona. Oni su vrhunski sportaši i treniraju u dobrim uvjetima u stranim zemljama, ali mislim da se može napraviti barem jedno takvo mjesto i kod nas. Znam da se onda pokrenu rasprave kako će takav objekt većinu vremena biti prazan, ali ne mora biti tako. Puno je sličnih razgovora bilo i na temu Arene Zagreb koja se izgradila za Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009., a u njoj se od tada održalo toliko koncerata i događaja. Pitanje je gdje bi se neki sportski, ali i zabavni događaji odvili da nema te dvorane. Mišljenja sam da se samo treba krenuti u projekt – odlučno je rekla Sandra pa u šali dobacila:
- Većina ljudi bi se odazvalo na neku inicijativu skupljanja sredstava za nacionalni stadion. Svatko U Hrvatskoj po dva eura i već smo s nečim krenuli – zaključila je, s ne toliko ludom idejom, Sandra Elkasević.