Tragedija u Leipzigu, u rangu one s Turskom u Beču na Euru 2008. godine. Pogotkom za 1:1 primljenim u doslovno posljednjoj sekundi susreta, u osmoj od najavljenih osam minuta sudačke nadoknade, Hrvatska je praktično eliminirana s Eura. Odmah nakon što je lopta krenula s centra sudac je označio kraj susreta. Ostala je još tanka nada da kao jedna od četiri najbolje trećeplasirane reprezentacije izborimo osminu finala. Međutim, moralo bi se dogoditi malo čudo, poklopiti mnogo stvari. Dosad nijedna reprezentacija nije s dva boda prošla dalje s trećeg mjesta u ovom formatu Eura, a pored toga još „kockasti” imaju i gol razliku minus 3.
Imala je Hrvatska sve u svojim rukama. Izgledalo je da će Hrvatska pogotkom kapetana Luke Modrića minutu nakon što nije zabio iz kaznenog udarca pobjedom nad europskim prvakom Italijom izboriti drugi krug Eura. Činilo se da ćemo s drugog mjesta dalje, da nas čeka Švicarska u osmini finala u subotu u Berlinu. Međutim, sve smo opet prosuli primljenim pogotkom na samom izdisaju susreta. Mattia Zaccagni je zabio, bacio hrvatske navijače u očaj, talijanske u delirij. Bilo bi posve nepravedno da se Modrić od reprezentacije oprosti na ovakav način pa i zapucanim penalom (obrana Gianluigija Donnarumme). Nije zaslužio takav kraj, ako je uopće ovaj turnir kraj njegove reprezentativne karijere što još nije izravno potvrdio.
Bolje izdanje
Konačno smo gledali bolje izdanje Hrvatske nego u prva dva susreta, makar su „kockasti” po već ustaljenom receptu na ovom turniru jednim dijelom prespavali prvo poluvrijeme. U nervoznoj utakmici s velikim ulogom pokazali su gard trećeplasirane reprezentacije svijeta, odigrali muški, napravili valjda više prekršaja nego u prethodna dva susreta zajedno što je sudac nagradio epidemijom „žutice” i doslovno se borili pobjedu. No, opet su kao i protiv Albanije ostali bez nje u zadnjim sekundama što ne može biti slučajno niti nesreća.
U susret u kojemu je Hrvatska za prolaz u osminu finala trebala trijumf nad aktualnim europskim prvacima izbornik Zlatko Dalić očekivano je ispremiješao momčad. U vrhu napada krenuo je Andrej Kramarić, na krilima Luka Sučić i Mario Pašalić, a u vezi je zadržao povjerenje u do ovog susreta neuvjerljivog Marcela Brozovića što mu je igrač vratio jednom od boljih predstava za reprezentaciju zadnjih godina. Izbornik je zadnju liniju vratio Josipa Stanišića i Marina Pongračića, a pritom i Joška Gvardiola na poziciju lijevog beka. Istovremeno se u Leipzigu pratio i rasplet drugog susreta skupine između Španjolske i Albanije koji se istovremeno igrao u Düsseldorfu. „Furija” je već ranije osigurala prvo mjesto pa je izbornik Luis de la Fuente na travnjak poslao nominalno drugu momčad. Ponovno jaku, ali sastavljenu od igrača koji u pravilu na ovom turniru nisu starteri.
Hrvatska je na otvaranju susreta sakrila loptu Italiji. Već u petoj minuti Luka Sučić dobro je dalekometnim projektilom rastegnuo Gialnuigija Donnarummu. Ali to je ujedno bilo i ono najbolje od Hrvatske u prvih 45 minuta. Talijani su od početka igrali na bod, zatvorili su se gotovo u bunker, krali vrijeme, odugovlačili. Hrvatska nije srljala, kružila je loptom, ali bez prave ideje što bi s njom. Kad već nije išlo Hrvatsku, povela je Španjolska u 13. minuti. A vrlo brzo mogao je i Mateo Retegui dovesti Italiju u vodstvo, ali se njegov šut glavom od glave Joška Gvardiola odbio kraj vratnice. Potom je u sjedećim minutama još dva njegova pokušaja blokirao Marin Pongračić. Pa se u 27. minuti u hrvatskog spasitelja prometnuo vratar Dominik Livaković. Neobjašnjivo je sam je na šutu glavom ostao Alessandro Bastoni. Ne samo on, cijela ta strana kaznenog prostora bila je prazna, ali je Livaković njegov šut glavom čudesno uspio odbiti.
Veći posjed
Opet je u prvom poluvremenu Hrvatska imala veći posjed, kao i u prva dva susreta sa Španjolskom i Albanijom, ali i manje pravih prilika od protivnika. Nije izgledalo dobro. Manje loše nego u dva prva poluvremena u prvim susretima, ali tanko za pobjedu protiv jakih Talijana.
Već na poluvremenu je Dalić Marija Pašalića zamijenio Antom Budimirom. Kao da smo gledali reprizu prva dva susreta. Opet je Hrvatska u drugom poluvremenu izgledala kao sasvim druga momčad. Agresivnija, brža, okomitija. Nije to bilo samo do uvođenja Budimira. Na otvaranju nastavka Hrvatska je potpuno pritisnula Italiju. Kao plod toga vrlo brzo je stigao kazneni udarac. Ubačaj Kramarića je rukom odmaknutom od tijela skrenuo na poluvremenu ušli Davide Frattesi. Nije to vidio nizozemski sudac Danny Makkelie, ali jesu kolege iz VAR sobe. No, to je bio tek početak drame. Obranio je u 54. minuti udarac Modrića s bijele točke vratar PSG-a Donnarumma. Međutim, samo minutu kasnije je Hrvatska ipak povela. Udarac Budimira odbio je Donnarumma, samo do natrčalog Modrića. Kapetan se iskupio za promašeni kazneni udarac, zakucao je loptu iza Donnarumme i bacio hrvatske navijače u delirij.
Odmah je izbornik Italije povukao potez, u igru ubacio opasnog napadača Juventusa Enrica Chiesu. U 61. minuti je Bastoni opet bio blizu gola glavom. Hrvatska se nepotrebno previše povukla, a sada su Talijani bili dominantni, napadali u valovima. Visio je gol i na drugoj strani, ali čupala se Hrvatska na sve moguće načine, boreći se za svaki centimetar terena. Reagirao je sada Dalić uvođenjem Perišića i Ivanušeca umjesto Kovačića i Sučića. U zadnjih deset minuta regularnog vremena izvadio je i Modrića. Takvo što donedavno bi bilo nezamislivo, da kapetan ključni susret bez produžetaka ne igra do kraja, ali vrijeme ipak čini svoje. U činilo se zadnjoj velikoj šansi Talijana ubačaj Chiese Stanišić je skrenuo ispred Gialnluce Scamacce. A onda je umjesto veliko slavlja Hrvata ipak krenula fešta Talijana.