Uopće nema sumnje kako je povlačenjem Marka Livaje iz reprezentacije Hrvatske uoči završnice Lige nacija napravljena ogromna šteta. Svaka čast igračkim kvalitetama najboljeg nogometaša Hajduka i SuperSport HNL-a, čovjek je doslovno pola Hajduka, ali čak i mnogo veća šteta napravljena je izvan terena, nego na njemu. Ovo potencijalno i posve nepotrebno može stvoriti novi razdor na relaciji sjever – jug što nikome ne treba. Vraćamo se barem pet godina unatrag. A uopće nije moralo doći do ovoga, samo da je bilo malo više razboritosti i hladnijih glava. Na svim stranama.
Mogao je, pa i trebao, sam Livaja i drugačije reagirati na tom prvom treningu. Biti hladnije glave, oglušiti se na to kao profesionalac na to navikao, bez obzira što je takvo nešto što je doživio dno dna odnosa navijača Hrvatske prema reprezentativcu, da ga se tako vrijeđa isključivo zbog klupske pripadnosti.
Mogao je sam Livaja možda i drugačije postupiti i dan poslije, biti hladnije glave, ne nagliti s odlukom. Razmišljati o posljedicama. Odlaziš da sačuvaš mir u reprezentaciji, a zapravo je sada mnogo pet puta veća drama. Makar bi svakoga sigurno boljelo da praktično 24 sata nakon odvratnih uvreda nema nikakve jasne, nedvosmislene osude svega što se događalo od strane čelnih ljudi HNS-a. Morao je netko tako reagirati.
Livaja ima svoj križ koji nosi zbog vlastitih grijeha, od početka karijere ih se nakupilo, ali od povratka u Hajduk je novi čovjek i na terenu i izvan njega. Uz poneki gaf za koji plaća skupi ceh. Onaj friškiji se zbio prije dva tjedna kada je skandirao pjesmu kojom se vrijeđa Šibenik na finalu kupa. Zbog toga čeka kaznu. Onaj nešto stariji je novčana kazna koju je prije nešto manje od dvije godine platio zbog pjevanja pjesme kojom se vrijeđa Dinamo. U tim se situacijama Livaju i medijski razvlačilo, osuđivalo. Pogriješio je, bio je i bit će kažnjen, platit će. Hajduk ga je već kaznio. Ovo na Rujevici u ponedjeljak je bio ‘manji incident‘, ispalo je praktično kao da ga vrijeđaju zbog jedne lopte koja je pogodila dječaka na tribini, a ne zato što je trn u oku riječkih navijača.
No, to je barem nazvano incidentom. Ranije vrijeđanje Livaje i drugih reprezentativaca koji su igrali u Hajduku, na recimo susretu s Danskom u Maksimiru lani, gurnuto je pod tepih. Ono što su navijači Rijeke znali pjevati na melodiju ‘Freed from desire‘, s bolesnim tekstom ‘Umri Livaja‘ možete samo ‘guglati‘. Previše se toga nakupilo baš Livaji u zadnje vrijeme, a reakcije onih koji su trebali reagirati su bile slabe, mlake, nikakve. Nije ni Livaja ‘cvijeće‘, dosta toga je ponašanjem isprovocirao, ali je samo čovjek.
Livaja je nogometaš koji valjda više nego itko polarizira hrvatsku javnost. Nema sredine, ili ga volite ili ga mrzite. Najčešće ovisno o klupskoj pripadnosti. Koju on ne skriva, navijač je u tijelu nogometaša i to mu je najveći krimen. Navijači ‘bijelih‘ ga idoliziraju, a svi ostalima je – simbol Hajduka. Vrijeđalo se kroz vrijeme i druge reprezentativce, ali uglavnom iz drugih razloga, ne zbog klupske pripadnosti, nego povezanosti s nogometnom močvarom i slično. No, vrijeđalo se poprilično svojedobno i Josipa Šimunića u Postirama na Braču na pripremama reprezentacije od strane navijača Hajduka, zato što nije potpisao za ‘bijele‘ već za ‘modre‘.
U službenom priopćenju za javnost su izbornik Dalić i Livaja naglasili kako se radi o samo ovoj akciji, kako je i dalje na dispoziciji Hrvatskoj kad god ga zatreba. Livaja je istaknuo kako se u ovoj situaciji osjeća kao teret reprezentaciji, kako se ne osjeća spremnim da može dati svoj maksimum. Nedostajat će Livaja Hrvatskoj u Nizozemskoj nema sumnje, ali šteta je još veća. A može biti nepopravljiva ako ovo trajnije udalji najboljeg igrača Hajduka iz reprezentacije.
Iduća domaća utakmica reprezentacije Hrvatske igra se u kvalifikacijama za Euro 8. rujna s Latvijom u – Rijeci! Kako sada stvari stoje ako Dalić tada ne pozove Livaju bit će po izborniku, ako ga zovne bit će s tribina po Livaji. Treba stati na balun i smiriti strasti, svi. Kad igra Hrvatska, pa makar i na treningu, baš svi trebaju biti jedno.