StoryEditor
SplitTEATAR NADOMAK CARSKE PALAČE

Usred Splita osvanuo bazen, stanari zgrada s prozora gledaju bogate turiste dok se brčkaju, a u susjednom vrtu se tulumari. Popričali smo s ljudima, svašta su nam napričali

Piše Marin Prvan
14. svibnja 2022. - 08:12

U centru Splita, svega stotinjak metara od Dioklecijanove palače, u privatnom je dvorištu omeđenom s osam zgrada, niknuo bazen. Točnije, riječ je o velikoj 'kadi' koja se jednostavno montira na plato. Na tom je mjestu godinama bio parkić, koji je, pričaju nam susjedi, propadao zarastao u korov, te bio okupiran otpadom i štakorima. Sada se, umjesto glodavaca, na drvenom platou sunčaju visokoplatežni gosti. Cijena dvokrevetnog apartmana se penje do 2000 kuna po noći, a susjedi ističu kako im je drago da je prostor napokon lijepo uređen.

Opisanu idilu, tuže nam se susjedi, kvari vrt s druge strane ograde, u kojem borave klijenti drugog smještajnog objekta, koji prima i do osam ljudi. Pokazalo se da je ta brojka i više nego dovoljna za razuzdane tulume koji, uz jacuzzi, traju do ranih jutarnjih sati. Žale nam se stanari kako gosti tog apartmana za osmero: puštaju glasnu muziku, deru se i prepuštaju ljetnim strastima - baš kao da nisu u centru nekakvog grada.

Sezona, kako turistička tako i kazališna, na ovoj mladoj manuškoj sceni u vrelim ljetnim noćima doživljava svoj klimaks. Nedugo nakon što drama na pozornici dobije očekivani zaplet, na ložama okolnih stambenih kuća se pojavljuju uzbuđeni pretplatnici teatra i stvar krene ka svom vrhuncu. Publika predstavu bez pardona kritizira, a akteri na pozornici uzvrate istom mjerom. Kako smo mogli čuti, ima situacija i da atmosfera dođe do usijanja, pa se s balkona dvor zaspe kesama smeća, iskorištenim ulošcima i špricama, a neke od tih stvari završe i u bazenu.

image
Vojko Bašić/Cropix

- Nemamo ništa protiv ikoga, normalno je da ima turista, ali u zgradi žive stariji ljudi, a ovi dođu izvana u 1 pa nastave partijat do ujutro. Nama su spavaće sobe na tu stranu i svejedno trpimo i trpimo, ali zamislite da dva miseca ne možete spavat. Ovi doli misle, ako su platili, da mogu radit šta ih je volja, al to je sve stvar vlasnika šta ih ne iskontrolira, za razliku od ovih koji imaju bazen. Oni su fini i s njima nemamo problema - govori gospođa sa zadnjeg kata.

Ovi 'fini' su mladi bračni par koji, u ime vlasnika, vode objekt sa šest apartmana. Ni njima ne odgovara buka u susjedstvu jer se, kažu, i njihovi gosti bune. Nerijetko se u priču uključi i policija, ali svaki uspostavljeni mir bude kratkog vijeka. S druge strane oni, ako dođe pritužba na njihove goste, pošalju poruku da je policija javila da će ih deportirat ako se nastavi galama pa se ovi prepadnu i umire. 

Komentirajući dalje situaciju, osvrnuli su se i na susjede, čijih pedesetak stanova ima prozor u dvorište.

- Nekima od tih ljudi smeta sve jer su ljubomorni, jer i oni nemaju apartman. Samim uređenjem dvora je svima njima narasla cijena kvadrata, što znači da mogu dobro unovčiti svoj stan i odseliti se. Manje je štetno da stanari imaju dva mjeseca lošeg sna, nego da je čitav grad gladan. Mi svi ovdje živimo od turizma i taj turizam ljudima isplaćuje penzije. U drugu ruku, sve se to dešava zbog države, jer ne nudi druge mogućnosti. Ovo pišanje i riganje po Getu, to bi vlast trebala zaustavit, a redari i policajci naplaćivat kazne pa da bar i od toga nešto zaradimo - smatra muški dio sugovorničke familije. 

- Danas, nažalost, svi bacaju sve karte u turizam jer - što nam drugo preostaje? Imamo sreću da ovaj grad, sa svojim kulturnim i prirodnim vrednotama, mladim obiteljima poput nas daje priliku da ih iskoristimo na najbolji mogući način, tako da stranci, u što većem broju, dolaze ovdje. Na taj način, iako smo muž i ja visokoobrazovani, svoju djecu možemo prehraniti i to zahvaljujući najmu luksuznih apartmana. Znate, da nije novca od turizma, centar grada bi bio devastiran i oronuo, a ovako je većina kuća u palači i Varošu renovirana - objašnjava ženski dio obitelji. 

image
Vojko Bašić/Cropix

Priča o ovom dvorištu izgleda poput priče o dva lica turizma na hrvatski način. Prvi je unosan i fin, drugi je na količinu i divlji. Jedan stvara, drugi funkcionira po principu 'zdrpi i briši'. Ovaj daje priliku za normalan život lokalnog stanovništva, onaj uništava normalan život lokalnog stanovništva. I oba nose neku svoju dramu.  

Adaptacija života turizmu neminovno, kad-tad, donosi imitaciju svakodnevnog života. Get, Varoš. Manuš, Radunica, Toć... sve ovo se pretvara u apartmane za strance koji zimi zjape prazni, dok mlade obitelji, ne svojom voljom, odlaze izvan grada. A, s obzirom na cijene splitskih kvadrata, odlaze da se ne vrate. 

Ako je stvarno istina da grad, koji sebi i u snu tepa da se u njemu rađaju izvanredni pojedinci, ne zna raditi ništa osim se baviti uslužnim djelatnostima - izvedenicom riječi 'služiti' - onda je vrijeme da se zapitamo koliko zapravo svi skupa vrijedimo.

Naravno, nema ništa nečasno u bivanju spremačicom, konobarom ili taksistom, ali, realno, možemo li se zadovoljiti s time da naša djeca nemaju mnogo drugog izbora van ovih zanimanja? Ne postoji ništa pogrešno ni u bivanju vlasnikom apartmana, ali nema ni ništa puno ispravno kad si vlasnik njih sto, dok se grad pretvara u destinaciju - za one koji je mogu platiti.  

Ali ajde, bar još nismo Brazil. Sve dok to ne postanemo.  

image
Jefferson Bernardes/ AFP
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. svibanj 2022 11:51