Puno sam se puta u protekla četiri i pol mjeseca čuo s Nenadom Perišem, koji je jutros na splitskom groblju Lovrinac sa svojom obitelji i najbližom rodbinom pokopao svog Mateja, sina koji je u noći s 30. na 31. prosinca prošle godine oko 2.30 sati nestao u Beogradu.
Uvijek je Nenad, u tim najtežim trenucima svog života, u razgovoru s medijima bio priseban, bio je odlučnog i čvrstog glasa, nadajući se kako će naći Mateja živog. Čak i kada je saznao da je u Dunavu pronađeno beživotno tijelo njegovog sina, bio je čvrst kao stijena, koja, kao da je prkosila zloj sudbini. Sve do danas, poslijepodne, kada mu je glas jako drhtao i kada se preko mobitela moglo osjetiti koliku je tragediju proživio i preživio. Rekao bi narod "ne daj Bože nikome, takvu patnju i bol".
- Evo, opr...