Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
SplitNAŠA ŽENA NA TERENU

Evo me na Žnjanu, nije još totalna karantena. Zvala sam i mater. Neće, da je nije lipo vidit vanka, ona se strogo pridržava Stožera

Piše Silvana Uzinić
25. ožujka 2020. - 22:23
Zvonimir Barišin/HANZA MEDIA

Dakle, najbolji štos koji od jutros kruži mobitelima stiže iz Makedonije, nebitno sad je li odglumljeno ili je autentično. Uglavnom, tv reporter na ulici pita prolaznika vjeruje li on u teoriju da je koronavirus napravljen i pušten iz nekog laboratorija, a ovaj mu spremno odgovara da je u to siguran.

- I to je napravljen od neke žene – prisnaži.

- Kako to od žene?

- Pa vidi, prvo i prvo, one umiru duplo manje od nas muških, drugo, ukinut nam je sad sav sport, nema nogometa, košarke... ničega, nema kavana, sjedimo doma s njima... sve je jasno.

- E hvala ti, momče, što si nam otvorio oči, da ti se pozlata ustata!

Ne samo šta sam se nasmijala, nego mi je toliko to podiglo raspoloženje da sam se, unatoč napornim mjerama prilikom izlazaka i ulazaka u kuću, odlučila na šetnju. Pa nismo još u totalnoj karanteni, zar ne? Osim toga, počinjem se debljati, a i pas mi se pretvara u lopticu.

Stoga ga sjedam u auto i pičimo put Žnjana. Ondje raj na zemlji, na onoj prašnjavoj ružnoj površini šta joj se more propinje, a bolje mu je da stoji di i je. Ljudi su razmaknuti po pedeset do sto metara jedan od drugoga, nema nas puno. Manje više svi su s psima, neki vježbaju, neki trče, biciklisti poneki proleti... Sjetim se da je radni dan. Sjetim onih koji su sad u škveru, ma bolje da se ne sjetim.

Nudila sam materi da je prebacim na zrak, poludiće od šetnje po stanu, ali ona neće jer nije je, kaže, lipo vidit. Pridržava se strogo Stožera. Govorim joj da ću je odvest di nema puno ljudi, da ću je zamaskirat i da niko ne mora skužit da joj je osamdeset.

- Maska, očale za sunce, pariš curica - uvjeravam je, ali ona mi uzvraća da joj je izolacija još uvijek podnošljiva.

Stiže mi još za..bancije na mobitel, ljudi su duhoviti, ali zatrpavaju mi ga, čistim ga svaki drugi dan. Mislim tehnički, a ne antiseptikom. Poželim se u žnjanskom smiraju čuti s nekim dragim ljudima. Ovih dana pojačano pričamo, ali nije svakome uvijek pravi momenat. Svi imaju neki svoj level ovih dana, čas je jedan neraspoložen, čas drugi...

Gledam u Brač, a odjekuje mi Božinović s jutrošnje pressice. Iako je njegove riječi Beroš pokušao ublažiti, shvatili smo da ovo može potrajati i više mjeseci. Kako da onda ne promislim na ljeto i kupanje. Hoćemo li moći na plaže? A tek u more. Znate onaj moment kad se svi, da oprostite, popišaju i pljunu. A što kad se probude komarci? Prenose li oni virus? Da sad to pitam infektologe, pukli bi me šakom, možda.

Blago onima šta imaju kaiće, moć' će se odmaknut, moć' će i ribu uvatit. Riba! Mogla sam došetat ovdje predvečer s udicom. Bolje špar nego biftek iz mesnice! Od kojih neke, i to ne one u sklopu samoposluga, ipak rade ali skraćeno. Reče mi to moj kvartovski mesar, izašao na tren ispred svoje mesnice onako zamaskiran od glave do pete, časna riječ, pari anesteziolog iz KBC-a.

- Susida, sve je pod kontrolom, opskrbljeni smo dobro, a srećom, pale su i one gužve od nekidan. Strašno nam je bilo, sad je već lakše radit – govori mi.

- A do kad ćemo ovako, niko više ne zna. Drž'mo se!

- Sretno!

Počeli su se ljudi pozdravljat kao rudari kad silaze u jame. A je li baš toliko neizvjesno? Nije, rekao bi jutros ministar Vili Beroš, moramo biti optimisti.

Iako, hm, taman mi je na mobitel stigla poruka, ali nimalo zabavna kao ona s početka teksta.

Fotografija auta sorenog u potresu na zagrebačkoj ulici, a poruka glasi: "Naplaćuju parking!!! I to u prvoj zoni."
Pa, glavu gore! Slikajmo ptice nebeske, one su još slobodne...

#ZABRANA KRETANJA#KARANTENA#ŽNJAN#KORONAVIRUS

Izdvojeno