Najnoviji podatak koji govori da je prosječni dnevni intenzitet prometa, na godišnjoj razini, na dionici državne ceste D1 evidentiran na automatskom brojaču u Brnazama između 15 i 16 tisuća vozila, s rekordom u kolovozu, uoči blagdana Velike Gospe, od 28 tisuća vozila zaslužuje da se još jednom progovori o ovoj prometnici kako bi se Hrvatske ceste i Ministarstvo prometa podsjetilo da su zaboravili na Sinjane i Cetinjane.
Cesta Sinj – Split je doslovno pupčana vrpca alkarskoga grada i cijeloga kraja i zahvaljujući njoj i samo njoj cijeli taj prostor još uvijek se demografski održava. Mada državna i lokalna vlast čine sve, najviše nečinjenjem, da kontinuirani odlazak mladih trbuhom za kruhom preraste u masovni bijeg. Kao njima za inat sprječava ih ta sinjska "pupčana vrpca" izgrađena prije više od 60 godina.
Svakoga dana između 6 i 7 tisuća Sinjana i Cetinjana cestom Sinj – Split odlazi na posao u Split i njegovo šire područje koje obuhvaća potez od Trogira do Omiša, uključujući i otoke Šoltu i Brač. Toj brojci treba još pridodati učenike i studente koji se školuju u Splitu, pacijente koji odlaze na preglede u KBC Split te potrošače koji odlaze kupovati u velike prodajne centre kakvih nema u cetinskom kraju. Svi oni svakodnevno proizvedu dvije prometne špice, jednu u odlasku iz smjera Sinja, a drugu pri povratku u Sinj. Rijeka vozila, među kojima prevladavaju malolitražni osobni automobili, a iza njih su po zastupljenosti kombi vozila te mala teretna vozila s duplom kabinom kakva u pravilu koriste građevinske ekipe, pokreće se u rano jutro, već tamo iza 5 sati i teče bez prekida do oko 8.30 sati. Ta kolona svakodnevno se vraća iz smjera Splita od 14 do 17 sati.
Tih 6-7 tisuća osoba, koje kao dnevni migranti odlaze zaraditi svoju plaću, bez ceste Sinj – Split bili bi osuđeni na emigraciju. A to bi onda sigurno bila neka od europskih destinacija u koju je posljednjih 10-ak godina otišlo oko 400 tisuća građana Hrvatske, uglavnom Hrvata i to iz reda biološki i intelektualno najpotentnijih. Zar u Hrvatskim cestama i nadležnom ministarstvu žale što se to nije dogodilo? Ovo "zločesto" pitanje nameće se samo od sebe kada se zna da je cesta Sinj – Split izgrađena daleke 1962. godine i da se na njenoj dionici od Križica do Sinja od tada do danas ništa bitno nije radilo. Kako nije, vjerojatno će na tu tvrdnju uzvratiti iz Hrvatskih cesta, a uređenje prolaza kroz Dicmo? Da, obavljeno je to "peglanje", na potpuno istoj trasi, praktično bez diranja donjeg stroja, a najveći zahvat bila je izgradnja nogostupa i semaforizacija križanja u samom centru Dicma.
Hrvatski Sabor je u okviru odluke da se 1962. godine ukine uskotračna željeznica Sinj – Split, popularna Rera, osigurao novac za izgradnju i asfaltiranje ceste Sinj – Split, koja je do tada u najvećem dijelu svoje dužine bila prekrivena makadamom. Jedini asfaltni tepih sa sinjske strane prekrivao je dionicu od škole u Brnazama do Velikog mosta na početku staze alkarskog trkališta. Novu cestu su uz skromnu mehanizaciju angažiranih poduzeća najvećim dijelom gradili mladi, kroz omladinske radne akcije. Za ljetnih praznika na gradilište je dolazilo na stotine mladih iz cijele Hrvatske. Njima su se priključivali i mladi iz Sinja i drugih naselja.
– Na te radne akcije išli smo moj rođak Josip i ja iz Radošića. Kako smo bili najmlađi zapalo nas je s ostalima nositi vodu. A zašto smo išli? Zato što je za sve na gradilištu svakodnevno bila pripremana odlična hrana koje je bilo u izobilju. To je bio moj i rođakov motiv – ispričao nam je poznanik Mirko.
Uglavnom, i uz pomoć omladinskih radnih brigada i njihova udarničkog rada cesta Sinj – Split je izgrađena, asfaltirana i od 1962. godine puštena u promet. Sinjani su na ime ukinute Rere kao supstitut dobili 5 ili 6 novih autobusa, dodijeljenih poduzeću "Autoprijevoz". Samo ti autobusi i još poneko vrlo rijetko vozilo bili su tih godina jedini korisnici nove ceste. Stoga nije bilo neobično na cesti vidjeti djecu kako se igraju balunima krpašima ili se na nizbrdicama voze karićima na balinjere.
Vrijeme i nadolazeći gospodarski i socijalni razvoj punili su tu cestu vozilima. Eksponencijalni porast prometa dogodio se tijekom posljednjih 10-15 godina, kada je u promet puštena posljednja dionica brze ceste od Poda u Dugopolju do Križica. Upravo toliko se govori i o neodgodivoj potrebi nastavka izgradnje brze ceste od Križica u smjeru Sinja, koja bi ujedno bila obilaznica Dicma. O nužnosti takve ceste najbolje kazuju podaci o uvodno navedenom intenzitetu prometa.
Sinjani, međutim, nisu ni blizu stola oko kojeg se odlučuje o raspodjelama novca za takve zahvate. Štoviše, sinjske vladajuće političke opcije kao da se trude izazvati odium prema onima koji odlučuju o financiranju gradnje te vrste komunalne infrastrukture. Pa se u takvim odnosima događa da se obilaznice i moderne prometnice, poput brzih cesta, grade u gradićima s intenzitetom prometa nekoliko puta manjim od onoga na cesti Sinj – Split.
Za gradnju obilaznice Dicma u profilu brze ceste od Križica do Kukuzovca izrađena je Studija izvedivosti, utvrđena je optimalna varijanta, izrađeno je idejno rješenje i sukladno njemu usuglašena je prostorno-planska dokumentacija na razini županije i općina Dugopolje i Dicmo. Za 8,2 kilometra brze ceste i još 2,2 kilometra pristupnih cesta procijenjena je vrijednost ulaganja nešto veća od 30 milijuna eura. Jedina je nepoznanica hoće li do izgradnje doći i ako hoće kada. Do tada onima koji o tome odlučuju ostaje tek da se na spomen ceste Sinj – Split, neupitno jedne od najopterećenijih dionica državnih cesta u Hrvatskoj, makar zacrvene od stida. Ako poradi ničega drugoga onda stoga što im intenzitet prometa na toj cesti svakodnevno "čita lekciju" o vremenu cestogradnje unatrag više od 6 desetljeća.
Branitelji postojećeg stanja i propusta zbog nečinjenja mogli bi uzvratiti kako je upravo u tijeku rekonstrukcija dionice D1 od križanja D1 i D60 u Brnazama do ulaza u naselje Sinj u dužini od 1850 metara. Uistinu se to radi. Rekonstruirat će se kolnik, uz postojeći nogostup s jedne dodat će se i nogostup s druge strane, postojeća javna rasvjeta zamijenit će se novom, između kolnika i nogostupa planira se sadnja zelenila, a dio novog nogostupa namijenjen je biciklistima. Sve će to uistinu biti lijepo, ulaz u Sinj kroz Brnaze iz smjera Splita dobit će novi vizualni identitet. Jedini je problem što se glede prometnog rasterećenja ove dionice D1 tim zahvatom neće baš ništa postići.
