Umro je don Stipe Ljubas, u 61. godini života.
Kad sam u ponedjeljak 30. listopada, oko 17 sati stigao kući s posla, nazvao me don Tomislav Topčić, župnik iz Košuta, i samo kratko kazao:
- Umra je don Stipe.
Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Stipe Ljubas preminuo je nakon kratke i teške bolesti, s kojom se borio posljednjih nekoliko mjeseci. Rođen je 1962. godine u Roškom Polju, a za svećenika je zaređen 1988. u Splitu. Prva mu je služba bila na mjestu kapelana u Trilju i to tri godine. Potom je od 1991. do 1997. bio tajnik nadbiskupa Ante Jurića. Od 1997. do 2002. bio je župnik u župi Kraljice mira u Makarskoj. Župnikom župe svetog Mihovila u Trilju, i ujedno Cetinskog dekana, imenovan je 2002. i te je službe obavljao 21 godinu dok nije ovoga ljeta trebao biti premješten za župnika na Svib, no, bolest ga je iznenada zahvatila.
S don Stipom sam se čuo nekoliko puta ovoga srpnja, u vrijeme kad je s donedavnim apostolskim upraviteljem nadbiskupom Želimirom Puljićem dogovarao premještaj. Tih sam dana napisao bio i tekst za našu novinu, objavljen 10. srpnja, u kojem sam propitivao tko bi mogao doći na čelo splitske Crkve, za novoga nadbiskupa.
Među inim napisao sam i ovo: "Još jedan naše gore list, aktualni hvarski biskup Ranko Vidović, teško može očekivati nešto više od sadašnje biskupske stolice i ako bi se šalili, veće šanse ima još kratko vrijeme župnik Trilja i cetinski dekan don Stipe Ljubas, koji mu je nedavno u Košutama pridržavao štap."
Nazvao sam ga dva, tri dana poslije da ga pitam je li čitao tekst, no, iznenadio me je kad mi je kazao da je u bolnici, i da su mu amputirali prst na nozi. Pokušao sam se našaliti, kako je važno ući u kraljevstvo nebesko makar i sakat, nasmijao se, ali u glasu sam osjetio da nije baš dobro.
O njegovom zdravstvenom stanju izvještavao me je njegov generacijski kolega Topčić, koji je prije župničke službe u Košutama bio dugogodišnji bolnički kapelan na Firulama. Znao sam da je na intenzivnoj i da je jedno vrijeme bio kod svoje obitelji, no, stanje mu se rapidno pogoršavalo, pa se morao vratiti u bolnicu, a don Tomislav mi je govorio kako su ga mnogi htjeli posjetiti i vidjeti. a da to nije bilo dobro za njegov oporavak.
Don Stipu dobro pamtim iz bogoslovskih dana, bio je dugo godina ceremonijar, a i ja sam bio jedan od njegovih nasljednika. Uvijek je bio glasan i spreman na šalu, oko sebe je privlačio ljude, rado se i od srca smijao.
Sjećam se kako je jednom naš tadašnji profesor don Nikola Bižaca, vidjevši me onako starijega i njemu nepoznatoga, pitao Stipu za mene: "Čuješ, čuješ, a koja je ono bokserska faca?" A on mu je u šali govorio kako je pogodio, i da sam trenirao boks, i da me se mora čuvati, a Bižaca je i inače bio poznat kao malo strašljiviji lik.
No, vratili smo mi mnogo godina kasnije i don Stipi. Jednog kolegu fotoreportera koji je tih dana trebao putovati po zadatku u Izrael, nazvao je netko iz redakcije i predstavio se kao nadbiskupov tajnik koji je dobio informaciju da dotični leti za Tel Aviv, pa ga je zamolio da svrati kod njega kako bi za potrebe nadbiskupije kupio u Svetoj Zemlji jedan poseban, žuti, katolički tamjan.
Pozvao ga je da dođe odmah i on će mu dati novac za tamjan. Kolega je u tili čas osvanuo na vratima Ordinarijata koji je tada bio u Zrinjsko-frankopanskoj ulici. Don Stipe se spustio na portu i onda nije mogao doći sebi, kakav tamjan, i još žuti, katolički. Kad je don Stipe shvatio da je sve šala odmah me nazvao i rekao: "A jeste me prešli".
Bio je don Stipe spreman na šalu, ali i vrlo ozbiljan kad je trebalo rješavati probleme. Jedan od tih bio je i u vrijeme Domovinskog rata, kad se kao nadbiskupov tajnik založio kod UNPROFOR-a za oslobađanje iz logora Manjača u BiH tada visokih časnika HV-a uhićenih kod Bugojna, Žarka Tole, Stipe Zrne i moga rođaka Vlade Ugrina.
Najviše se sjećao i rado je isticao poseban događaj dok je bio Jurićev tajnik, i to kad je danas sveti papa Ivan Pavao II. u privatnu audijenciju 13. siječnja 1992. pozvao nadbiskupa Jurića i njegova pomoćnog biskupa Petra Šolića, koji je zaređen nekoliko dana prije za biskupa, na Bogojavljenje u bazilici svetog Petra.
- Susret je zakazao točno u podne, što nije nevažno jer u podne se u Vatikanu redovito objavljuju najvažnije stvari. Došao sam kao pratnja i, dok je taj susret trajao, oko pola sata, bio sam u čekaonici.
Kada su njih dvojica biskupa izišla od Svetog Oca, na licima im se ocrtavala radost, a suze radosnice tekle su im niz obraze. Na audijenciji papa Wojtyla im je priopćio: "Sveta Stolica sada priznaje vašu državu Hrvatsku!" Taj dan, da je čovjek mogao umrijeti, umro bi sretan! – govorio je don Stipe Ljubas.
Na stranici župe Trilj na Facebooku objavljena je sljedeća obavijest:
- Preminuo don Stipe Ljubas (1962. - 2023.). U ovim trenutcima duboke tuge zbog smrti našega dugogodišnjeg župnika i dekana don Stipe zahvalimo svemogućem Bogu na svemu dobru koje nam je po njemu darovao. Neka ga Gospodin nagradi vječnim životom u svome Kraljevstvu.
Neka naša srca budu prožeta zahvalnošću i molitvom. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila njemu! Počivao u miru Božjem. Amen."
Sprovodna misa i obred ukopa bit će u petak, 3. studenoga s početkom u 14 sati u župnoj crkvi u Kaštel Novom.